.
Trenutno
Lampica
 Novinari O radija
Društvo / Intervju

Nit Za Bit: Miljenko Jergović, književnik

30.03.2015.

Trgovina identitetom je zločin našeg doba

.

foto: Ulrike Rauch

   "Položaja mladih u regionu je pitanje s kojim čovjek treba biti oprezan jer vrlo često se događa da krenemo uspoređivat svoja vremena, kada smo bili mladi, sa ovim vremenima i onda je to uvijek na štetu ovih vremena. Prije je sve bilo bolje, ili imamo optimizam sjećanja pa se čak i stvari koje su bile loše sjećamo uljepšano. Mladi ljudi svoju mladost i situaciju nemaju s čim da uspoređuju.

   Priče starijih su manje - više mitovi, a činjenice su negdje odlepršale. Čini mi se u cijelom regionu, bivšoj Jugoslaviji, da su sa izuzetkom Slovenije mladi ljudi u osnovi prepušteni najgorem, najmračnijem unutar svakog od tih društava. Prepušteni su stihiji koja ih vodi prema nekakvoj budućnosti", govori nam ne bez osećanja nemoći književnik Miljenko Jergović, s kojim smo se družili na upravo završenom "Forumu mladih lidera regiona", kog je u Novom Sadu upriličio gradski ogranak Evropskog pokreta Srbija. Da li je pomenuta stihija u koju su ugurani mladi slučajna ili ne, naš sagovornik kaže:

   - Nije, ali nije ni nešto što je dio nekog velikog plana. Da pojednostavimo, ta stihija je osnova svakog nacionalizma na ovim prostorima. Mladi su prepušteni histeriji kleronacionalizma i manifestacije te stihije se vide na različitim mjestima: na anti gej skupovima i hajkama i, naravno, na fudbalskim utakmicama, a posebno kada reprezentacija na koju smo svi ponosni igra protiv reprezentacija prvih komšija, koji su naravno arheneprijatelji.

   Onda vidimo šta društveno-nacionalistička matrica radi od mladih i šta zapravo od njih očekuje. Kada izbiju krvavi nemiri na stadionima, onda se upravo oni koji su sve učinili da ti nemiri izbiju kao zgražaju, to im je nešto strašno, a zapravo su vodili u tom pravcu od samog početka.

Kako da mladi izbegnu tu zamku?

   - Kao i svaki čovjek, star ili mlad, zamka od manipulacije se najbolje izbegava tako što se čovjek ponaša kao individua i ne predstavlja se kao pripadnik bilo koje grupe, niti svoja osjećanja delegira nekoj grupi. Osjećaš se kao ti, i ponašaš se kao ti, a ne kao Srbin, pravoslavac, bjelac ili već nešto.

Na žalost, trgovina identitetom je postala vrlo unosan politički posao?

   - To je sjajan posao, dilanje i pojednostavljivanje identiteta je zločin našega doba. To neki mračni ljudi, naročito u Hrvatskoj, pa tek onda u Srbiji danas, pokušavaju utuvit u glavu svim građanima svoje zemlje, da se njihov identitet sastoji od dva elementa, da su Hrvati i katolici, a treći element ne postoji. To je monstruozno, svi mi smo sastavljeni od hiljadu i jednog identiteta.

miljenko jpg

 foto: Milomir Kovačević Strašni

   Nacionalni i vjerski su samo dva podidentiteta jednog grandioznog, u koji ulazi mnoštvo toga, da li pripadate identitetu ljudi koji jedu grašak, ili ga mrze, ili pripada identitetu muzikalnih, odnosno nemuzikalnih. Sve su to neki identiteti, a nas zapravo pokušavaju na silu uvjeriti da se čovječanstvo u osnovi dijeli na Srbe i Hrvate. Mislim...

Zašto je Hrvatska na ovom polju gora od Srbije?

   - Zato što je Hrvatska potonula u neku vrstu fašizma nakon ulaska u Evropsku uniju, budući da je prije ulaska Hrvatska morala da se pravi pristojna pred Briselom, pa se recimo vodilo računa o ljudskim i manjinskim pravima. Oh, kako se vodilo računa o Srbima u Hrvatskoj, da slučajno ko ne kaže neku tešku riječ, a danas za glavnu opozicijsku stranku u Hrvatskoj, koja sve više ide prema vlasti, Srbi su neprijatelji, a pripadnici srpske nacionalne zajednice za nju i njenu stranku uglavnom - četnici.

Kako se hrvatsko građanstvo snalazi u tom šizofrenom licemerju?

  - Građanstvo je prestravljeno. Ono je kukavička kategorija kod nas, uvuklo se u mišije rupe kao 1991. godine i čeka da se to istutnji, a to se naravno neće istutnjati, ništa nije. Strašno je šta se s Hrvatskom dogodilo nako ulaska u EU i nakon potpune reustašizacije zemlje, koja je započela malo nakon ulaska u EU s onim Šimunićevim maksimirskim dizanjem desnice ruke, kada mu cijeli stadion odgovara "za dom spremni".

   I onda su, jel’te, krenuli da šire propagandu kako to nije nacistički, ni fašistički pozdrav, nego stari hrvatski pozdrav koji se pojavljuje u operi "Nikola Šubić Zrinjski", što je, na primjer - laž. Čak i da se pojavljuje, pa šta onda?! Kao što je svastika staroindijski simbol vječnog kretanja Sunca, tako i ovo može biti bilo šta ali to nije istina. "Za dom spremni" postoji isključivo i jedino kod ustaša.

Da li će Srbiju čekati isti problemi kada se nađe pred kapijom EU?

   - Ha, bojim se da nas iskustvo uči da to jest tako i vrlo vjerovatno. Čini mi se da Srbi u poslijednjih 25 godina nisu napravili nijednu glupost i nijednu svinjariju koju prije toga, ili poslije, nisu napravili Hrvati i obrnuto. Volio bih kada bi se desilo nešto drugo i kada bi srpsko društvo jednostavno pokazalo veću otpornost prema toj vrsti idiotizacije od hrvatskog društva.

Kako da mladi lideri koji nas trenutno okružuju postanu elita koje se nećemo stideti?

  - Pojma nemam. Možda nije ni cilj da postanu takva elita, već da postanu normalni ljudi, u smislu pojma normalnosti uspostavljenog u Francuskoj revoluciji. Dakle, da postanu građani.

Namerno izbegavate reč "prosvećeni" ili...?

  - Mislim da svako ko je građanin, taj je nužno i prosvijećen. Neprosvijećeni građani su rulja, oni prestaju biti građani.

Zašto dvadeset godina posle Dejtonskog mirovanog sporazuma ljudi niskih poriva i dalje pronalaze put do srca birača?

   - Nismo pregorili i proživjeli ono što se dogodilo i nismo doživjeli ono što se u dramaturgiji naziva katarzom. Nismo, zato što se nismo suočili sa vlastitim djelima, ili preciznije rečeno, sa djelima koja su počinjena u naše ime. To je mnogo važnija stvar nego se suočiti s onim što si sam učinio. Djela počinjena u naše ime su takva, da ne mogu prestat ostavljati posledice dok ih ne osvijestimo na način koji se čini u ozbiljnim, zrelim društvima - i gotovo!

jergovictreyor jpg

foto: trezor/RTS

 

   Zbog toga utisak da nama naša prošlost ne prolazi. Neće nikada proći dok se ne dogodi što sam rekao, i to ne prošlost unazad 25 godina, nego i ono što se događalo prije 70 godina, tokom Drugog svjetskog rata, a prošle godine smo vidjeli, povodom stogodišnjice Prvog svjetskog rata, da mi nismo još proživjeli ni pregorili ni ono što se dogodilo 1914, što je sjajan dokaz da prošlost ne može proći dok joj mi ne omogućimo, koliko god stara bila.

Da li se slažete sa izjavom da mira u regionu neće biti dok sva deca ne budu učila istoriju iz istog užbenika?

   - To, naravno, ne mogu biti isti udžbenici jer jedni trebaju biti na ekavici, drugi na ijekavici, jedni na ćirilici, a drugi na latinici, ali sadržaj mora biti isti ne zbog toga što bi trebalo provest neku ravnilovku u razmišljanjima ljudi, već zato što je istorijska istina ista i za Srbe, i Hrvate, Mađare, Kineze i bilo koga. Ne može postojati srpska i hrvatska istina, to je ono što svinje nacionalističke posebno podvaljuju, da postoje nacionalne istine.

   Toga nema, nešto ili se dogodilo, ili nije. E sad, hoće li do toga i kada će doć’, da istina bude jedna, to ne znam. Iz naše perspektive je vrlo optimističko to očekivanje, ali s druge strane, smisao evropeizacije Balkana, ili evropeizacije Evrope, upravo je u tome da istina bude samo jedna.

Koliko je važno da mladi shvate da zemlje bivše Jugoslavije čine jedinstven kulturni prostor i da odatle treba krenuti napred?

   - Mislim da mladim generacijama treba da se omogući elementarno komuniciranje i sloboda saznavanja činjenica. Srećom, postoji internet kao platforma koja je nezaustavljiva i na kojoj svako može pronaći sve što traži. Vjerujem da će se i mladi, koliko i stari, time znati poslužit. Postoje kablovske televizije istinu može prepoznat svatko ko za istinom istinski žudi. Sad, druga je stvar objasnit sebi čemu istina zaista služi.

Pitam, jer države regiona postave tako da deca u školi nauče da je Crnjanski deo hrvatske kulture isto koliko je Krleža deo srpske?

   - Bilo bi jako dobro kada bi nam tako nešto omogućavale škole, ali ne vjerujem u školstvo u nacionalističkim zemljama. Ne vjerujem da će školstvo kod nas prestat biti nacionalističko tako skoro. Međutim, već je neki napredak ukoliko se stvari čine prisutnima, ako se Crnjanski i Krleža čine prisutnima, ukoliko te knjige postoje i mogu se čitati. Ako već ne postoji škola koja će usmjeravat klince da ih čitaju, barem neka ih usmjerava sloboda i individualna želja za saznavanjem stvari.

Da li je na Balkanu politička angažovanost preduslov za kulturu i umetnost?

   - To je važno bilo oduvjek i svugdje. Ali što se tiče političkog i društvenog angažmana, kultura i umjetnost su po svojoj prirodi već angažirani. Uostalom, angažman je već to što onaj ko mene sada čita i sluša na vašem radiju čuje da ja govorim jezikom koji on razumije. Pri tome, ako je Srbin, pa svoj maternji jezik smatra srpskim, on čuje da ja govorim tim istim jezikom i da između njegovog i mog jezika razlike nikakve nema, ili skoro nikakve.

jergovic1 jpg

 foto: Tanja Draškić

   Već jezik sam po sebi djeluje angažirano i u odnosu na nacionalističke dogme subverzivno. Subverzvino je to što mene svaki Srbin razume i nema onog koji me ne može razumeti, kao i svaki Crnogorac, Bosanac i naravno – Hrvat. Na osnovu tog razumijevanja neka ljudi izvlače sami logičke zaključke.

Kako bi mladima objasnili šta je, i zašto je pokrenuta Igmanska inicijativa?

  - (osmeh) Ha!

 ...ako je moguće na njima zanimljiv i lako prihvatljiv način.

   - Mislim da stvari ne treba nimalo činiti zanimljivijim nego što one jesu. Naprosto, treba reć da naša civilizacijska dužnost i elementarna ljudska mudrost nalaze zajednički nazivnik, sadržatelj i zajednički osjećaj u onima s kojima djelimo kulturu, jezik, istorijska sjećanja, prostor, emocije i civilizaciju. I to je smisao ne Igmanske inicijative, nego je to smisao apsolutno svih inicijativa, svih udruženja i akcija, koje podrazumijevaju tu vrstu prekogranične komunikacije.

Da li smo kao društva spremni da u ime mira počnemo podizati spomenike dezerterima bezumnih ratova u bivšoj Jugoslaviji?

   - Ne, naravno. Pogotovo u Hrvatskoj. Hrvatski nacionalisti misle da su dobili rat i žele uvest zakonodavstvo po kojem bi se tvrdnja da je "Oluja" bila akcija etničkog čišćenja kažnjavala sa šest godina zatvora. To je preslikano iz zakonodavstva Nezavisne države hrvatske, u kojoj je vrijeđanje dogmi NDH kažnjavano do šest godina, istina ne zatvora, nego iz razloga ekonomičnosti - koncentracionog logora, najčešće Jasenovca.

Da li i zbog takvog stava nacionalisti Anta Tomića i vas nazivaju komunistima i udbašima?

   - I Jugoslovenima! (smeh) Dakle, to je to i nema govora da bi u Hrvatskoj nacionalisti, koji imaju apsolutno sve poluge vlasti i društva u svojim rukama, dozvolili da se slavi bilo šta što nije ta, s jedne strane lažno patriotska i lažno domoljubna, a s druge proustaška dogma. Dezerteri su iz perspektive hrvatskih nacionalista nešto mnogo strašnije od Srba i homoseksualaca, od toga strašnije nema.

Kako se Miljenko Jergović intimno oseća u svojoj domovini i regionu?

   - Najprije, nisam siguran da znam šta je moja domovina. Jedan sam od onih ljudi koji se drži nekakvog ustavnog patriotizma, ja sam lojalan prema razumnim zakonima zemlje u kojoj živim. Onog trenutka kada se budu uveli nerazumni zakoni, ja prema njima neću biti lojalan i radiću protiv njih. Ukoliko oni uvedu to da se govor o "Oluji" kvalificira na takav način, ja ću se potruditi da budem među onima koji su takav zakon prekršili jer to smatram pitanjem elementarnog dostojanstva, i na kraju, odnosa prema verbalnom deliktu.

   On je postojao u Jugoslaviji i dovoljno sam star da sam nosio bedž sa prekriženim brojem 133, a to je bio član zakona o verbalnom deliktu i neću se pomiriti sa verbalnim deliktom u zemlji u kojoj trenutno živim. A, koje je ono bilo pitanje (osmeh)?

Kako se osećate?

   - Šugavo se osjećam i pomalo tužno. Osjećam se pomalo kao u onom filmu "Dan mrmota", kada se čovjek budi istoga dana i kad mu je vrijeme stalo i neće da se pokrene. Čini mi se da živimo u toj situaciji (smeh) "Dana mrmota" i nepokrenutog vrijemena.

Igor Mihaljević         

 

.
Nikola Arežina je zaljubljenik u prirodu, šumu, planine, a najviše u Frušku goru. Upravo zato pokrenuo je sajt pod nazivom Fruškać…
.
Ronjenje sa ražama i ajkulama, voznja motorom kroz egzotične predele, poznanstva sa raznim ljudima, ispijanje palminog vina, zvuči…
.
Zrenjaninac Slavoljub Epifanić pre tri godine je sa prijateljem uspeo auto-stopom da stigne čak do Amsterdama, a ceo put ovekovečen…
Program
Kalendar događaja
Oktobar 2017.
PonUtoSreČetPetSubNed
      
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
     
Anketa

Da li ste srećni zbog plasmana Srbije na Mundijal 2018?