...
TRENUTNO00:00 - 05:00Music Mix by Bea

Društvo / Obrazovanje

Omg, kako to govorimo?

12.02.2018.

U emisiji "O tome se priča" govorili smo o pravopisu na društvenim mrežama. Koliko se poštuju gramatička pravila i zašto (uglavnom) ne? Takođe su tu i borci za pravopis, tzv. grammar nazis, oni koji ne prezaju od toga da vam kažu gde ste pogešili. Na društvenim mrežama često vidimo gramatičke i pravopisne greške, nepravilne prevode stranih reči i neispravne konstrukcije rečenica.

.

Oni koji tako pišu pravdaju se time da je u pitanju brzina, odnosno, što brži prenos neke informacije ili statusa. Ipak, to skraćivanje reči preselilo se iz onlajn sveta u svakodnevnu komunikaciju. Tako da postoje čitave rečenice u kojima se služimo skraćenicama, poput btw, lol, omg, rofl i tako dalje. Nisu u pitanju samo strane reči, doskočili smo mi i tome, pa tako možemo da kažemo i vrvtn, dns, nznm i još mnogo mnogo toga. Svjedno je da li su u pitanju društvene mreže ili kroz SMS poruke, obično se skraćuju reči, upotreba znakova interpunkcije se zaboravlja ili previdi, a to je sve dovelo do toga da smo poslednjih godina dobili neki čudan jezik, koji, naravno, nije ni nalik književnom.

Profesorka na Odseku srpskog jezika i lingvistike na novosadskom Filozofskom fakultetu, Gordana Dragin, kaže da je internet sleng "posebna priča". U njemu se upotrebljava neformalna pisana komunikacija. Potrebno je brzo i efikasno, sa što manje znakova predati neku informaciju. Naravno, to zahteva upotrebu skraćenica.

"One su postale pravilo izražavanja mladih i u svakodnevnom životu, koje nema veze sa internetom. Postalo je neoprostivo za standardni srpski jezik, da, na primer, student na vaše pitanje odgovori sa OK ili btw. To su stvari koje se ne mogu pravdati, na nivou na kome se zahteva standardni jezik. Skraćenice koje se upotrebljavaju na internetu se mogu opravdati jer imaju svoju funkciju, ljude koji ih koriste i vrlo dobro znaju. Treba znati gde se taj jezik može upotrebiti, a gde ne", kaže naša sagovornica. 

Na pitanje šta se događa kada se internet govor preseli u svakodnevni, Gordana Dragin u emisiji "O tome se priča" ogovara da smo sada svedoci velikog pitanja - kako treba tumačiti i prihvatati standardni jezik.

"Danas deca vole da je sve brzo, površno i za čas urađeno. Možemo za početak to ispravljati u školi, ali sve zavisi od današnje mlade generacije da to i prihvati. Bitno je praviti razliku kada šta upotrebljavati. Mislim da bi jedan obrazovani mladi čovek trebalo da zna i jedno i drugo, ali nikako da u svoj govorni jezik prenosi skraćenice koje koristi u dopisivanju sa drugarima. Koliko je to moguće zavisi od pojedinca i njegove volje".

1 jpg

Gordana kaže da oni koji ispravljaju ljude koji greše u pisanju i treba to da rade, ali sa merom. Interpunkcija se zanemaruje, velika slova takođe, ili se piše boldovanim velikim slovima kada se upozorava na nešto. Međutim, po mišljenju naše sagovornice, nemamo prava da se ljutimo na mlade što to tako rade. Jezik je živa kategorija, on se menja, ali ono što je bitno jeste da se pravopis mora znati.

Branka Baroš, diplomirana novinarka, nema problem sa tim da vam skrene pažnju ukoliko joj je u oči upalo kako ste nešto napisali. I ne preza od toga da vas ispravi.

"U principu nisam neki preterani grammar nazi. Kada se dopisujem na četu napisaću je li i da li zajedno, međutim, na statusu to neću uraditi. Mislim da je u današnje vreme, kada se mladi dosta obrazuju na internetu, neodgovorno da ne obraćamo pažnju na ispravno pisanje. Oni koji su već iskrivili pisanje mogu to ispraviti kada pred sobom imaju primer koji je pravilan. Kada i sama vidim da je neko pogrešio u pisanju, ispravim ga ako je prilika za to. Skrenuću pažnju momku ili drugarici ako vidim da su nešto pogrešno napisali".

Na ovu temu pričao nam je i naš stalni gost-saradnik, Vragolaž, kaže da spada u onu grupu koja greši iako se trudi da toga bude što manje.

"Standardne stvari kao što su ne znam, ne mogu, najbolji su mi urezane posle hiljade dvojki i trojki na pismenim zadacima. Ali često ispretumbam rečenicu i napišem šta hoću, bitno mi je da se razume šta želim da kažem. Nekad volim i da zakomplikujem, kako bi neko morao četiri puta da pročita kako bi mu bilo jasno šta sam hteo da kažem. Retko kada me neko napadne zbog toga, a ako se i desi, ti ljudi su obično zalutali na moju stranicu. Ako vidim da je neko pogrešno napisao malo me zaboli, ako je u pitanju dobar drug reći ću mu u inboksu da to ne radi, čisto da ga drugi ne napadaju, a i da ne ispadne glup".

Emisiju "O tome se priča" poslušajte na našem podkastu.

J.M.

Možda te još zanima:

.

Sizifova slikovnica za nepismene

Bojan Jokanović je rođen u Tuzli 1985. godine. Živi u Doboju, diplomirani je teolog i veroučitelj. Pored toga, bavi se i…

.

Da li će "neznam" postati svakodnevica?

Reči kao što su „ne znam" i "sa mnom" sve češće mogu da se vide na društvenim mrežama spojeno napisane.…

.

Blokada Filozofskog fakulteta se nastavlja, profesori ne žele da napuste zgradu

Blokada Filozofskog fakulteta u Novom Sadu se nastavlja, nakon neuspšenih pregovora sa policijom. U zgradi se osim predstavnika Studentskog parlamenta…

.

Filozofski fakultet u Novom Sadu obustavlja sve aktivnosti

Zbog potencijalnog ugrožavanja bezbednosti studenata, njihovog prava na obrazovanje i bezbednost zaposlenih, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu obustavlja sve…

.

Niko ne sme da bude ugrožen zbog svog stava

“Nismo mogli da ćutimo. Došli smo ovde da pošaljemo jasnu poruku da montirani snimci, napadi na bilo koga od nas…

.

Bez rodne ravnopravnosti gubimo potencijal polovine društva

Stavovi, tvrdnje i dezinformacije koji se suprotstavljaju rodnoj ravnopravnosti, odnosno jednom rečju - antirodni narativi, u Srbiji su zastupljeni i…

  • 00:00 Music Mix by Bea
  • 05:00 Music mix by Anja
  • 10:00 Pre podne na O radiju

Anketa

U kojoj formi najčešće pratite Oradio?

Oradio logo