Društvo
Koliko su mladi religiozni?
"Bože molim te samo da položim ovaj ispit." Ovo je jedna od situacija u kojoj je svaki student najveći vernik. Međutim, šta se dešava u trenucima kada nemamo ozbiljnijih problema? Koliko mladi znaju o religiji i da li su zaista vernici ili se ovako izražavaju po inerciji?
Fondacija Fridrih Ebert (FES) uradila je istraživanje u deset zemalja Jugoistočne Evrope, upravo o religiji. Ciljna grupa bili su mladi od 14 do 29 godina, a pitanje koje im je postavljeno bilo je "Koliko ti je Bog važan?" na skali od jedan do deset. Pet odsto ispitanika nije odgovorilo, a ako se u ovu grupu uvrste i oni koji su zaokružili broj jedan, čak osam odsto mladih nije religiozno. Trideset četiri odsto ispitanika dalo je maksimalnu ocenu 10.
Religiolog Miroslav Keveždi kaže da je (ne)religioznost kod mlađih ljudi rezultat toga što u ovom dobu pažnju više posvećuju pronalaženju sebe.
"Populacija koja se redovno uzima da su mladi, između 15 i 30 godina, to je još uvek neko vreme u kom je čovek okrenut samom sebi. On nije socijalizovan u meri koliko su to stariji, nije ušao u svet rada, formirao porodicu, stekao svoj status u drugim društvenim organizacijama i na neki način traži sebe. Njegova religioznost je u velikoj meri individualna. To pogotovo važi za ove 'mlađe mlade' zato što period adolescencije jeste period u kome postoji određena suočenost sa roditeljem, preispitivanje uloge roditelja gde čovek zapravo pronalazi svoj identitet i pronalazi sebe. To je upravo ta sebičnost“ objašnjava Keveždi.
Prema istraživanju, mlađi ispitanici nižeg ekonomskog položaja su religiozniji, a pored toga, religioznost ispitanika u velikoj meri povezana je sa religioznošću roditelja. Zbog čega je to tako, objasnio nam je Keveždi.
"Obično na religioznost jako utiče porodica. Uči se po modelu, a roditelji su najvažniji modeli. Ako je obrazac religioznosti ustanovljen u porodici, tada imamo prirodno transmitovanje prema potomstvu i to je nešto što se svakako očekuje. Što se tiče obrazovnog i imovinskog statusa, danas je približno isti broj, bar u Srbiji, onih koji idu u hramove i posećuju liturgiju bogosluženja."
On je dodao i da je izuzetno bitna društvena funkcija religije, zato što, na primer, na Zapadu religija ne znači mnogo, zato što postoje razne druge institucije koje uređuju život.
"Kod nas, gde su sve ostale institucije ušle u krizu, mnogo toga se očekuje upravo od religioznosti. Očekuje se od crkve da oposli mnoge stvari koje inače pripadaju politici", navodi Keveždi.
Naše mlade sugrađane pitali smo koliko njima znači religija, kao i koliko crkvu povezuju sa religijom. Evo odgovora:
Religija mi nikada nije predstavljala nešto bitno u životu i zaista nikad nisam bio religiozan. Crkvu smatram nečim prilično lošim, jer mislim da ima loš uticaj na društvo i na sam njegov razvoj.
Nisam uopšte religiozna i retko idem u crkvu. Eventualno za slavu, kada treba da se osvešta kolač. Generalno nisam religiozna, čak smatram i da sam ateista donekle, to jest da verujem u nešto u šta ja verujem. Naravno mislim da nismo sami u svemiru, ali isto tako, ne verujem u Boga kao Boga koji se prikazuju kroz crkvu.
Smatram da je religija najveća prevara čovečanstva, u smislu da je stvorena da bi se kontrolisalo stanovništvo u bilo kom obliku i bilo kojoj državi.
Crkva i religija su za mene dve potpuno druge stvari. Crkva je institucija i bačena je u kapitalistički svet, dok je religija zapravo spoznaja samog sebe i svoje viđenje sebe.
Za mene religija predstavlja odanost prema Bogu, iskrene molitve, ali je to nešto što ne bi trebalo da nas sputava kada su u pitanju naša lična uverenja.
Religija je verovanje u ono što ne postoji, da bi nam bilo lakše zbog onoga što nemamo.
Veliki broj mladih ljudi razdvaja crkvu i religiju, gledajući religiju kao spoznaju samog sebe, a crkvu kao "prevaru". Razlog tome je, kako kaže Miroslav Keveždi, to što u toj individualnoj potrazi, sama institucija ili crkva ne igra veliku ulogu, zato što su i drugi društveni okviri stavljeni pod znak pitanja.
Kako on kaže, period adolescencije je takav da su sve institucije stavljene pod jednu vrstu preispitivanja, a to je u stvari period koji bi tek u budućnosti trebalo da pruži pravi profil zrelog čoveka koji će znati gde pripada.
"Crkva i verske zajednice daju određene okvire, ali za mladog čoveka mnogo stvari igra ulogu. Postoje i dva tipa religioznosti. To su ekstristični i intristični, gde je prvi tip okrenut prema spoljašnjoj odgovornosti i on traži društvenu korist. Sa druge strane postoje unutrašnji razlozi, u koje spada pitanje smisla života. Za prva pitanja crkva daje relativno uzak okvir", kaže Keveždi.
Na osnovu odgovora u istraživanju Fondacije FES, Srbija je tek na sedmom mestu sa 7.1 odsto što je malo ispod proseka za sve zemlje (7.5).
M. M.