Društvo / Intervju
Vuk Vukmanović: Ne treba bežati od dobrih stvari
Novosadski sastav Mac Tire je početkom marta ove godine objavio debi album "Treatise" u izdanju SKCNS. Bend je nastao 2014. godine kao solo projekat Vuka Vukmanovića, a kao bend su koncertno aktivni od 2015. godine, u raznim postavama. Organizovali su oba "Summer’s End Mini Festa" u Novom Sadu i promovisali svoj autorski materijal na festivalima i klubovima u Vojvodini.
Nakon trogodišnje pauze, Mac Tire se reaktivirao kako bi predstavio album prvenac široj publici. Primetno je da se kroz devet kompozicija na albumu u prvi plan ističu jasne gitarske melodije i hitična pop atmosfera. To sve, a i nešto više podelili su s publikom na ovogodišnjem Exit festivalu.
U ovom tvom periodu života često putuješ. Naravno, na nekoliko dana se vratiš i u Novi Sad. Koliko ti takav način života odgovara za stvaralaštvo?
Vuk: Mislim da je ta situacija i destruktivna, jer ne uspevam da budem sa bendom non-stop. Ali, zbog prirode posla i studija, puno putujem po svetu i to me baš inspiriše. Istina, za sada samo leti možemo da nastupamo uživo. U poslednjih godinu dana boravio sam u Engleskoj, a mesec dana sam bio i u Africi. Posebno me je taj kontinent inspirisao, a to će se čuti na novom albumu koji uskoro dolazi. Tako da je cela slika više destruktivna nego konstruktivna.
Spot za pesmu "Spite"
Koliko je teško održavati bend kao celinu?
Bend jeste porodica i uvek nam se slama srce kada neko istupi iz priče. Od promocija prvog albuma imamo stalnu postavu. Tu smo Dejan, Marko, Srđan i ja. Jednostavno, ljudi imaju svoje živote pa tako stvari odlutaju i nestanu, dok ja nisam tu. Ovo sada se čini da će ostati konstantno. Svi smo jako motivisani, a ekipa vežba i kada ja nisam u Novom Sadu. Imamo sreće što smo se skupili u ovoj postavi. Važnije mi je da sve zaživi na priči benda, a ne da ostane u okvirima solo projekta.
U vašem zvuku se neguje klasičan, melodični i pevljivi pop. Takav žanr je nezanimljiv mladim muzičarima. Zašto je to tako?
Iz svog dosadašnjeg iskustva mogu da zaključim da na ovim prostorima postoji neka težnja da se beži od dobrih stvari. Imao sam sreće da mi ljudi ukažu na neke bitne stvari koje sam primenjivao kasnije u svom radu. Tada sam shvatio da muzičari forsiraju gomilu toga bespotrebnog. To sam i ja radio satima, uz gitaru, naravno, dok sam tražio nove zvuke i efekte. Hajde da se malo sve pojednostavi i otpeva iskreno, pa će već to nekome značiti da čuje uživo. Čovek se veže za glas. Muzika napreduje i evoluira, tako uvek imamo modernu muziku, ali glas će uvek da te radi u svom prirodnom obliku. Evo, setio sam se Bitlsa, Bič Bojsa... Ta muzika nema nikakve veze sa mojim stvaralaštvom ali to sve pokušavam da uvažim. Kako sa producentske, tako i sa autorske strane.
Mac Tire na Fusion bini
Koliko je bitno za muzičara i stvaraoca da bude aktuelan?
To je jako dobro pitanje i ono na kraju uslovljava da li i po kojoj ceni treba da odstupiš. Na kraju krajeva, ti jednostavno moraš da uradiš ono što realno možeš, a takav pristup treba razvijati. U poslednje vreme sam se otvorio za gomilu žanrova koje sam ranije zaobilazio. Ali, ako shvatiš kako postoji neki trenutni, moderni žanr, a on se prirodno nije poklopio sa tvojim izražavanjem, onda to ne funkcioniše. To se odmah namiriše. Posebno se to oseti kod publike. Ako guraš neku priču koja nije deo tebe, to nema dubinu. Smatram da je svako bitan, ko je uspeo u muzici, izgurao do kraja svoju priču uz veliku dozu samopouzdanja. Znam da je ovo ižvakan argument, ali morate biti iskreni sami sa sobom. Drugačije ni ne možeš da postojiš. Treba biti otvoren i ne vijati moderno po svaku cenu. Ja sam kao klinac smatrao da su klavijature za narodnjake, a sada samo komponujem na njima. Čak se trudim da sebi zabranim pravljenje pesama isključivo na gitari!
U nastavku pogledajte spot za pesmu "Outcast"
Fotografije: Dušan Živkić
Razgovarao: Dušan Majkić