Muzika
Samo za taj osećaj
Ideja za nastanak benda G.R.l.M.M. (Gorko Ritmički Izuzeci Masovne Manipulacije) stvorena je saradnjom između Svetozara Mojića (gitara) i Nikole Mićića (bubnjevi) koji su imali nameru da se bave socijalno angažovanom muzikom. U januaru 2018. godine snimaju prvu pesmu ("Ponekad uzmem dah") u Novom Sadu. Veruju da muzika krije mnogo dublje i ozbiljnije značenje, koje je u današnjem svetu zanemareno. Tekstovi koji obrađuju ozbiljne, aktuelne teme o kojima se danas uglavnom ćuti, predstavljaju kičmu svega onoga što ovi momci rade, uz energične nastupe koji su im takođe u centru pažnje. Sa Dejanom Tomićem (vokal) razgovarali smo o odricanju, muzičkoj sceni i šansama koje imaju mladi bendovi.
Prethodnog vikenda održali ste prvu svirku u Novom Sadu. Kako je prošlo, kakva ste očekivanja imali i kako vas je dočekala novosadska publika?
Studirajući u Novom Sadu, mogu reći da sam stekao jako puno prijatelja, ali niko od nas nije očekivao ovako dobru atmosferu, svirku i ljude. A i da se Bosanci ovako uklope u punk scenu Novog Sada. Ima nas koji i nismo za baciti.
Kako je G.R.I.M.M. nastao i da li se nešto promenilo od početka do danas?
G.R.I.M.M. je nastao isključivo s namerom da radimo na autorskom materijalu, uz manje kompromise (sviranje obrada), kako bi publika bila voljna uopšte da nas sluša. Pravac nam nikad nije bio jasan, a ni to koji smo mi žanr, pa volimo da kažemo da ne sviramo žanrove, već muziku. Ali gledajući nekako tradiconalno, to je punk, sa primesama svega što nam se dopadne, ali menjamo se. Svi smo različiti, različite stvari utiču i na nas pa nam je i prirodno da se neke stvari promene.
Izbacili ste album i singl "Ana", koji je odlično prošao? Koliko rada stoji iza svega toga?
Za jedan mlad bend, bez izdavačke kuće, nekog menadžera i tih stvari, jako je teško uraditi ovako nešto. Skupljali smo pare za snimanje svih tih pesama kako smo znali i umeli, pa nam nikada nije bilo žao da izdvojimo novac od rodbine ili provedemo tri, četiri sata u nekom kafiću razbijajući grlo i krvareći prste samo za taj osećaj od par dana u studiju. Ali, onda je lepo videti da se nekom dopada to što radiš i dobiješ prelepe povratne informacije, onda znaš da se sve to isplati.
Šta je to što bend sve mora da istrpi, uradi, podnese, a što se ne vidi?
Kao što rekoh, nekad su to svirke za pare, sa par odvratnih pesama koje moraš da odsviraš jer znaš da to radi publiku, a publika pravi račun u kafiću, pa sve vuče svoje. Često su to nesuglasice u porukama u grupi. Neko je nekad naporan, dosadan, nedokazan, a ne shvatamo često jedni druge, pa dođe do konflikta. Trpi se dosta. Velika je frustracija kada ne možeš da dobiješ svoj medijski prostor, jer previše ljudi ima bolji pristup i više veza, pa to zna jako da smeta i uništava ono što stvaraš. Često su to i interne fore koje znaju da budu odvratne, pa se svi onako delimično religiozno krstimo i uzvikujemo ime uz "ma daaaj".
Šta misliš o muzičkoj sceni danas, pre svega kada govorimo o šansama za mlade izvođače i bendove?
O šansama je teško pričati, jer svako svoju pravi. Par je iskrenih ljudi, sa namerom da neke mlade bendove, sa pravom pričom, pogura i svrsta u tu neku scenu. To je, rekao bih, Alternator autorske svirke iz Beograda koji je i nama pomogao da svoju muziku predstavimo u Beogradu. Muzička scena - ko muzička scena, zbunjujuća i vrtoglava, u moru svega i svačega se pronađe neki brod koji dobro plovi i ima široka jedra. Ali, vidi se i tužna strana onih potpljenih olupina, dečačkih snova koji ostanu na tome da svojoj deci mogu da pričaju kako su imali dugu kosu i svirali u bendu. Ne vidim ništa loše u tome, jer ipak je to scena, usponi i padovi. Dok se ti penješ neko možda silazi, to je onaj okrutni sistem survival of the fitest.
Koliko je bilo teško probiti se na muzičku scenu i održavati se na njoj?
Rekao bih jako teško. Mi smo iz Bosne i kada neko kaže da je sve teško, tamo je to još teže. Ovde je jako puno bendova, puno želje i događaja, ali tu je i kritična masa da to podrži, dok kod nas ta kritična masa dolazi u Srbiju da sluša sve te bendove. Rekao bih da je teško i probiti se i održati, jer ništa nije lako. Ali uz prave ljude oko sebe i priču koju imaš, već si na pola puta.
Kako nastaju najbolje pesme?
Najbolje pesme nastaju kad ideš ulicom, pa ti padne neka glupost na pamet, pa zoveš gitarstu da mu odmah ispričaš o čemu pišeš i onda i on vrišti preko telefona i piše neki ludi rif na taj tvoj ludi tekst i onda se obojica čudite otkud vi u studiju i zašto snimate to.
Koordinator si muzičkih radionica "Odjek", koje se bave životom i nastankom benda, kako se snalaziš u toj ulozi?
Dosta sam kroz svoj bend gledao šta je to nama potrebno, gde grešimo i koji su to načini dolaska do svega onoga što je bendu potrebno. Iako moje iskustvo nije neko iskustvo vrsnog muzičara, imao sam veliku želju da sa još mladih ljudi podelim to i pokušam da prenesem ono što sam do sad shvatio. A i da uspem da shvatim još dosta toga što mi je ostalo.
Šta očekujemo od G.R.I.M.M.-a u narednom periodu?
Još par svirki, kako bismo promovisali naš materijal. Mala javna tajna je da, dok prvi album upija prve zrake svetla dana, drugi album viri iz prikrajka, pa je i to ono čemu se radujemo. Što tiče ostalog, ko zna gde će nas put navesti.
J.Božić
Fotografije: www.facebook.com/GRIMMbend/