Muzika / Festivali
Ima li života posle festivala?
Evo nas u drugoj polovini avgusta, pa hteli to da priznamo ili ne, činjenica je da je letnjih festivala u našoj zemlji ostalo još jako malo. U prevodu na narodski jezik "što smo se zezali, zezali smo se". Ono što se sada nameće kao sasvim logično pitanje jeste – ima li života posle festivala? Odgovor je pokušala da pronađe ekipa Oradija.
Sezonu festivala lagano privodimo kraju. Ostaje surova realnost, u koju spadaju kraj godišnjih odmora i povratak na posao i spremanje ispita. Ipak, način da izbegnemo postfestivalsku depresiju postoji. Kako nam je objasnila PR Exit festivala Julija Mitrović, ključ je u otkrivanju nove muzike.
"Pogrešno je misliti da mi iz Exita ne patimo od postfestivalske depresije, jer i mi željno iščekujemo sledeće izdanje. Malo nam je lakše jer sve vreme radimo na sledećem izdanju i u toj smo priči. Zbog toga bih pozvala sve da tu postfestivalsku depresiju bar malo izleče tako što će posetiti druge festivale" rekla je Julija.
Ona ipak dodaje da "nije smak sveta ni kada festivali prođu" i da rešenje koja bi ona predložila kao najbolje jeste otkrivanje i istraživanje nove muzike, kao i podržavanje kvalitetne lokalne scene.
Po završetku festivalske sezone, u problemu mogu da se nađu i ljudi koji za vreme trajanja festivala zarađuju mnogo više nego inače. Što zbog dodatne gužve u gradu, što zbog činjenice da je strance baš lako udariti po džepu. Taksista sa kojim smo razgovarali objasnio nam je da za vreme trajanja festivala, njihova zarada nije mnogo veća, međutim kada se radi o Exitu, to je potpuno druga priča.
"Kada su u pitanju drugi, manji festivali, što se tiče našeg posla, to je negde oko 10 do 20 odsto više posla. Međutim, kada je sam Exit u pitanju, obim posla nam je 100 odsto veći" rekao je ovaj taksista, dodajući da je za ta četiri dana glavni problem to što je taksi skoro nemoguće dobiti.
Naravno, problem nije samo manjak zarade. Dešava se i da, kada smo toliko zaljubljeni u festivale, uzmamo godišnji odmor ili slobodne dane, kako bismo ih posetili. Nema teže stvari od vraćanja u realnost posle rajskog provoda. Devojka zaposlena u jednoj IT kompaniji uradila je upravo to. Tatjana Lukić opisala nam je malo preciznije tu prazninu i kako se sa njom bori.
"Mislim da su festivali jedini način da se dođe do instantne konekcije hiljada i hiljada ljudi, a da nijedna osoba ni u jednom trenutku nije negativno raspoložena. Ja sam zbog raznih festivala i izvođača uzimala slobodne dane, već tri nedelje nakon zaposlenja. Postfestivalska depresija je uradila svoje i kod mene" rekla nam je Tatjana. Ona ipak dodaje da razloga za brigu nema, jer godina jako brzo prođe.
Kako se, međutim, studenti snalaze u situaciji kada karte i narukvice za koncerte, još jedan put u godini moraju da zamene teorijom i knjigama. Evo njihovih odgovora:
Vreme od festivala do festivala provodim u obavezama, bilo da je to nešto što mi je nametnuto, ili što sam sebi nametnem. Tu je učenje, rekreacije sportskog tipa, poslovi za koje mi je zadat određeni rok. Što se tiče same zabave, trudim se da pronalazim zanimljive događaje po gradu.
Ja najčešće gledam snimke upravo sa nekog festivala na kome sam bio. Na taj način se trudim da ponovo proživim sve te trenutke i da makar na kratko izlečim osećaj praznine.
Jednog dana su mi cilj Rock im Park ili Rock am Ring u Nemačkoj. Možda već sledeće godine. U međuvremenu tražim bar poneki koncert.
Postfestivalska depresija počinje prvog dana nakon završnog festivala i traje sve do novog početka, sledeće godine. Međutim ako gledamo stvari sa vedrije strane – da nema ovolike pauze, da li bismo ikada skupili novac da ih posećujemo?
Prilog o ovoj temi poslušajte u plejeru:
M. M.