Društvo
Promene počinju od nas samih
Često nismo svesni da su neka razmišljanja, stavovi, postupci odrazi našeg vaspitanja, odnosno, bliže rečeno, odraz našeg odnosa sa roditeljima tokom odrastanja.
Više o ovoj temi poslušajte u studentskoj emisiji Pokretač
Svest o kritikujućem roditeljskom stavu koji se prenosi sa generacije na generaciju postoji, ali se javlja pitanje kako se prevazilaze posledice ovog ustaljenog modela, kao i to kolike posledice ostavlja na dalji rast i razvoj. Jedna od organizacija koja se bavi ovom problematikom je Udruženje roditelja Matica. Koordinatorka ovog udruženja Biljana Grbović, kaže za Oradio da je odnos između deteta i roditelja određen postupcima odrasle osobe. Prema njenim rečima, postoji način da se ovaj odnos ponovo redefiniše, pod uslovom ličnog razvoja deteta kad odraste.
"Međutim, kada deca postanu odrasle osobe javlja se mogućnost da nešto urade, ali treba naglasiti da se sa sazrevanjem odnos neće menjati. To što je dete odraslo, nikako ne utiče na kvalitet odnosa između dece i roditelja ukoliko se osoba slično ponaša prema roditelju kao u detinjstvu. Postoji mogućnost da se ovaj odnos ponovo definiše u odraslom dobu, ali je preduslov toga lični razvoj nekog od učesnika. To može da bude i odraslo dete i roditelj. S obzirom na to da su deca mlađa i uglavnom imaju više mogućnosti za lični razvoj, većinom su oni nosioci promena i eventualni pokretači redefinisanja ovog veoma važnog odnosa", kaže Biljana Grbović.
Kako bi bliže prikazali shvatanje ovog društvenog problema, članovi ovog udruženja osmislili su predstavu "Kao moja mama" u kojoj su glumili roditelji. Biljana Grbović kaže da se ovaj problem ne registruje u društvu, a izuzetno je važan, što je dokazano kroz reakciju publike.
"Ne bih rekla da smo mi došli na ideju za predstavu, pre bih rekla da je nas ova tema našla. Mi smo udruženje roditelja u kojem su članice žene, majke, ta tema je prosto uvek aktuelna. Potpuno smo svesni da je odnos sa majkom najintenzivniji, najviše utiče na naš život i ličnost, čak i kad smo u odraslom dobu. To su dokazale reakcije publike, bilo je mnogo suza, mnogo pokrenutih razgovora", rekla je Biljana Grbović.
Studenti i studentkinje rešavali su probleme i nesporazume sa svojim roditeljima na različite načine.
"Imala sam neka neslaganja sa ocem, ali sve se to rešavalo uz razgovor i dosta mi je pomoglo, jer moj otac ima više iskustva i za neke stavove me lako i danas razuveri. To je uticalo na to da slušam tuđa mišljenja i uvažavam ih, iako ih možda neću primeniti", rekla nam je jedna studentkinja.
Sa druge strane, koliko model dobrog roditelja može da utiče na dalji razvoj, može se videti kroz ovaj primer.
"Imam sreću da imam vrlo dobar odnos sa roditeljima koji se zasniva, pre svega, na međusobnom poverenju i mislim da je to ključna stvar, da je to potrebno graditi od malih nogu, jer dete od malena treba da shvati da u kući ima utočište i roditelja da ga posavetuju. Uticalo je na moje stavove u popriličnoj meri, jer ću zahvaljujući tome moći bar da pokušam da imam sličan odnos sa svojim detetom", glasio je jedan od odgovora.
Iako su iskustva u ovoj problematici različita, postoji određeni šablon koji se ponavlja. U njemu se posebno ističe nedostatak podrške, ljubavi i razumevanja. Tako tvrdi jedna od učesnica predstave "Kao moja mama" i osoba sa ovakvim iskustvom Mirjana Ranković.
"Uvek je najlakše okriviti drugog i 'oprati' sebe od odgovornosti, ali samim tim ne možeš da napreduješ. Čovek može da napreduje samo onda kada preuzime odgovornost za svoj život. Onog momenta kad preuzmeš odgovornost, onda se desi taj klik i možeš da napreduješ. Samo radom na sebi imaš mogućnost da promeniš neke matrice u svom vaspitanju. Ne postoje savršeni roditelji, ne postoje savršeni ljudi. I ja sam nailazila na nerazumavanje, mislila sam da nemam podršku. Onda shvatite da i roditelji imaju strahove, da su ljudi od krvi i mesa. Matrica se dalje prenosi u tom lancu, dok se ne desi pojedinac, karika koja ima mogućnost da promeni nešto. Jedna karika može da utiče na drugu samo promenom sebe, jer mi ne možemo da utičemo na druge, već isključivo na sebe", kaže Mirjana.
Naša sagovornica je majka i iako je svesna pomenutih šablona, često joj se desi da odreaguje prema svom detetu isto onako kao što su njeni roditelji reagovali na nju. U tim trenucima, kako ona kaže, se smiri, sagleda situaciju i drugačije pristupi problemu. Iz Udruženja roditelja nude radionice ličnog razvoja koje mogu pomoći, kako roditeljima, tako i deci.
Svetlana Paramentić