...
TRENUTNO16:45 - 17:00Prava stvar

Društvo / Intervju

Motorom po celom svetu

17.02.2018.

"Lagana vožnja dobrim putem, kroz prirodne lepote u potrazi za savršenim danom, ima neku magičnu moć nad čovekom". Borivoje Buca Vlaisavljević je motociklista iz Vršca koji je u svom životu, motorom, obišao mnogo država na više kontinenata. Njegova avantura po Južnoj Americi od pre nekoliko godina bila je pravi podvig, kao i prošlogodišnja ruta po Rusiji i Mongoliji. Uz dve prethodne, nedavno je svojoj zbirci dodao još jednu knjigu koja je nedavno izašla iz štampe i dostupna je čitaocima. 

.

"Knjiga je o mojim iskustvima, o mojoj ruskoj ali i delimično i mongolskoj avanturi. Knjiga pod naziovom 'Dve noću u Kjahti' je putopisnog karatkera ali ima i delova mojih misli i razmišljanja o životu sa motociklom. Mislim da će biti vrlo interesantna za čitanje i to ne samo bajkerskoj populaciji nego i svim ljudima koji vole avanture i putovanja", ispričao nam je Buca na početku našeg razgovora.

Šta je bila tvoja ideja na ovom putu, šta je bio plan i ciljna tačka?

Ideja ovog puta je bila da pokušam da stignem do Magadana. To je luka na Ohotskom moru na krajnjem istoku Rusije. I to je praktično kraj puta. Odatle ima par sati brodom do poluostrva Kamčatke i pet dana brodom do Vladivostoka. Moja originalna ideja, na kojoj sam radio nekoliko godina, je da prikupim sredstva i stignem do Vladivostoka pa onda nakon toga da se prebacim na Aljasku, a onda da idem od Aljaske do Argentine, do Ognjene Zemlje i Maleganovog moreuza, pa natrag do Buenos Airesa, pa natrag za Evropu. Međutim, za to je zaista potreban jedan ozbiljan fond, budžet za taj put, a ovo što sam išao prošle godine je nešto što je barem za sad bilo realno. U tome sam uspeo prošlog leta, u nekom određenom obliku.

bucae jpg

Uglavnom se sa ovako udaljenih destinacija ljudi ne vraćaju istim prevoznim sredstvom, motorom, nego iskoriste drugi vid prevoza. Ti si se vratio i natrag motorom?

Tako je. Ljudi ugalvnom isplaniraju da se sa krajnjeg istoka Rusije ne vraćaju ponovo motorom nego svoj dvotočkaš spakuju na kargo, a vrate se uglavnom avionom. Ja sam i natrag vozio moju Hondu, takav je od početka i bio plan. Trebalo je da stignem do Magadana i to bi iznosilo nekih 25.000 kilometara, računajući i tamo i nazad. Ipak, o tom zadnjem delu puta nema tačnih informacija, prosto se do njih ne može doći, tačnije kroz Jakutsku i Magadansku oblast. Podaci sa interneta su krajenje nepouzdani i mislio sam da ću se usput raspitati i preći i taj deo puta za koji sam znao da je jako nezgodan. U pitanju je poslednjih 3.000 kilometara, u komadu zemljanog puta koji jako zavisi od vremenskih uslova i mogu da se dese i ozbiljne nevolje ukoliko nemate dobre informacije o tome šta vas čeka na toj deonici. Uz to, ja sam išao sa mojom starom Hondom CB 400 koja nije terenski motocikl, iako je malo prilagođena, morao sam i o tome da vodim računa. Naravno, tu je i veliki prtljag koji sam nosio pa sam planirao da idem sporo. Pokušavao sam da dobijem potrebne informacije o tom putu od Jakutska do Magadana i pre toga. Oznaka tog puta je A 360 od Lena do Jakutska i R 504 od Jakucka do Magadana. Od pre skoro deset godina taj put je dobio status federalnog puta pa sam pomislio da to podrazumeva i redovno održavanje puteva, međutim, teški vremenski uslovi to zaista onemogućavaju. Praktično sam išao na slepo. Srećom, sreo sam jednog starijeg motociklistu koji je već četiri puta bio u Mongoliji, on me je savetovao da prvo odem do Ulan Batora, gde ću sigurno dobiti potrebne informacije o stanju puta. Svakako sam i morao da izađem iz zemlje, jer bi prošlo 30 dana a išao sam bez vize, tako da sam stigao u Ulan Bator, u mesto koje se zove Oaza i stecište je putnika motorista. Tamo sam sreo dvojicu Rumuna koji su se upravo vratili iz Magadana, konsultovao se sa njima, pregledao njihov video materijal i shvatio da na ovaj način, sa mojim motorm to neće moći. Određen rizik se uvek podrazumeva ali ovo bi prešlo neki normalan pristup takvom jednom putu i onda sam doneo odluku, tešku ali neminovnu, da iz Ulan Batora krenem nazad.

Tvoja knjiga, sa ovog zanimljivog puta zove se "Dve noći u Kjhati". Zašto su te dve noći bile važnije od svih ostalih na putu?

Bila je to prekretnica, baš te dve noći provedene tamo u gradu Kjahti. To je inače malo mesto na rusko-mongolskoj granici, ali sa ruske strane. Zanimljivo je da je grad osnovao Srbin, pre nekih 300 godina, Sava Vladisavić, koji je u to vreme obavljao neke poslove za ruskog cara. To mesto osnovano zbog intenzivne trgovine, menjala se roba koja je poreklom sa istoka poput čaja i robe koja je išla iz Rusije. Kada sam prvu noć stigao u Kjahtu ja sam bio na putu za Magadan, dok sam drugi put, kada sam za dva dana ponovo prenoćio u istom hotelu, bio sam na putu kući. Meni je to bilo veoma važno pa zato i knjiga nosi taj naziv.

bucad jpg

Prošlogodišnja moto avantura svakako nije prva u tvom životu. Ono što bih svakako izdvojio je i tvoj put motorom po Južnoj Americi.

Jeste, 2009. godine sam uspeo da realizujem jedan plan od ranije i moju fiks ideju da prođem Južnu Ameriku svojim motorom. Uspeo sam u tome, proputovao sam tri zemlje, Peru, Boliviju i Čile, istina, bio sam tehnički i u Brazilu i u Venecueli, ali tu sam čekao povezane letove za Limu jer sam motor iz Vršca poslao tamo. I to je bila drama, ali uspeo sam u tome. Put je tamo i startovao, vozio sam od Lime do granice sa Čileom, a onda sam se vraćao na severoistok preko Zakusok i Maču Pikču. Išao sam na drugi najviši vrh u Peruu, La Raja se zove, na 4.560 metara nadmorske visine, a na tom putu Ande sam prešao nekoliko puta, tačnije 12 i najviši vrh je bio na preko 4.800 metara, bilo je to u Boliviji, La Kumbre. Prošao sam i zemljanim putem usečenim u brdo koji se zove "Put smrti" između La Paza i Jungasa. Imao sam i ta iskustva sa velikom nadmorskom visinom, nije naivno, moram da priznam. Čovek se nekako adaptira i može da izdrži, a i motor. To je taj isti koji sam vozio i po Rusiji. Inače sam taj motor kupio u Švedskoj pre 11 godina za 550 eura. I od onda menjam samo ono što je potrošno na njemu, ulje, filteri, lanac, lančanici i slično...

Gde ti je bilo lepše, a gde teže?

To je zaista dosta različito. U Južnoj Amreici su predeli takvi, da vam ispadne fotoaparat i škljocne, ispala bi predivna fotografija. Međutim, nadmorska visina je tamo bila dominantna, odnosno, na delu puta koji sam ja prošao i svi putevi koji sa zapada vode na istok idu preko Anda. Putovanje kroz Rusiju je kao neka vrsta mentalnog treninga, kada čovek ide sam i sa nekim klasičnim, da ne kažem starim motorom, polako. Sreo sam neke momke koji su vozili od Petrograda za Vladivostok za deset dana. Svi oni voze velike kubikaže, razdaljine su zaista ogromne, između gradova ima po 500-600 kilometara pa čak i 1.000.

bucao jpg

Koliko treba priprema, novca, znanja da se upustiš u ovakav podvig?

Velika je razlika. Ukoliko se uputiš u Južnu Ameriku, tamo je realno vrlo bezbedno, osim što je možda Meksiko malo opasniji. Do tamo je skup transfer, u konceptu da se putuje svojim motorom, koji je meni isključivo interesantan, a čak mislim da kupovina motora tamo i prelazak granica i nije moguć. Na svakoj granici se kontrolišu papiri i radi se privremeni uvoz motocikla u određenu državu. Upravo zato je teško i planiranje celog puta tamo, sam transfer motocikla košta oko 4.000 eura, dok je avionska karta za jednog čoveka negde oko 1.500 eura. Boravak tamo, ako pričamo o Južnojo Americi, nije skup. Cena benzina je između pola i jednog dolara, osim u Venecueli gde ceo rezervoar napunite za 3 dolara. Dnevno vam treba oko 50 dolara, to komforno pokriva trošak da se pređe 300 do 500 kilometara, za spavanje i hranu. Znači za mesec dana treba vam još nekih 1.500 dolara što spram troškova puta nije mnogo. S druge strane, Rusija nam je, da tako kažem bliže, mnogo je praktičnije jer se može ići motorom od kuće. Boravak i putovanje košta slično, dakle nekih 50 dolara dnevno, može se noćiti u bajk postovima, mada je informacje o njima teško naći na netu. Redovno noćenje je negde oko 1.000 do 2.000 dinara. Benzin je jeftiniji nego kod nas, trenutno je cena oko 50 rubalja što je oko 80 dinara po litru. Možda nekom Rusija može da bude monotona, razdaljine između gradova su ogromne. Negde put ide pravo, ali zaista pravo po 200 kilometara, a između gradova je oko 1.000 km. Nije komforno ako nekom dosadi i ima problem sa tim, jer nema ni gde da se vrati tako brzo. Sve u svemo to je sjajno iskustvo i računam da ću možda ove godine ponovo na tu stranu.

Ostao si veran svom starom motoru, Honda CB 400. Koji su razlozi za to i koju opremu nosiš sa sobom?

Moja sklonost prema tom tipu motocikla je od ranije. Pre 30 godina gledao sam uglavnom nemačke turiste koji su ga vozili, tada je to bio popularan motor, ali kupovina novog japanskog motora u to vreme je bila ozbiljna i za nas nedostižna stvar. Kada su se stvorili uslovi i normalna cena, kupio sam ga i zaista sam prezadovoljan. Ima dva ista takva motora, ovu drugu Hondu vozi moj sin. Ispalo je da je taj motor veoma praktičan i odličan za putovanje. Osim potrošnje koja je oko šest litara na 100 km, a koja nije u skladu sa modernim tokovima, sve ostalo je bez greške. Od ostalih stvari koje nosim, a gledam da toga bude što manje, tu su obavezno dve unutrašnje gume, osnovni alat koji nije teži od pola kilograma i kišno odelo. Ako se očukuje neko jako loše vreme onda nosim i dodatnu jaknu. Uglavnom se snabdevam u second hand shopovima, vozim u farmericama jer idem u letnjem periodu. Obuća treba da bude vodootporna i to je u suštini sve. Nije potrebno da se potroši mnogo novca na opremu.

bucac jpg

Koliko puta ti se nešto pokvarilo, da li si morao da staneš i isprljaš ruke i pomisliš "kako ću natrag"?

Pa da budem iskren, vozim taj motor već 11 godina i skoro da ne verujem da motor može da se pokvari (smeh). Imao sam jednom potrebu da zamenim gumu mada to nema veze sa motorom i desilo mi se da sam pri povratku u Novosibirsku osetio u zadnjem točku nepovoljan luft, mislio sam da su ležajevi jer su na njemu originalni ali na kraju je bilo do mene, jednostavno je trebalo malo jače zategnuti zadnju osovinu.

Šta te inspiriše da ideš na ovakva putovanja i avanture?

Sebe smatram za profesionalnog motociklistu mada još uvek nisam uspeo da živim od toga (smeh). I dalje moram da improvizujem sa strane. Imam iza sebe tri knjige i smatram da, kada čovek putuje sam, ima izvanrednu priliku da sredi svoje misli, koriguje svoje životne stavove, da se rastereti svih balasta koji se nagomilaju između vožnji i da se fokusira na praktične, realne životne stvari. Mislim da svako ko ima volje, želje i sreću da tako otputuje može da oseti to terapeutsko dejstvo svega što mu se desi na putu.

Da li ti nekad bude dosadno, da li slušaš neku muziku ili je to samo zvuk motora i prirode?

(smeh) Ne slušam muziku i nikad mi nije dosadno. Prelazio sam na ovom putu od 500 do 900 kilometara na dan, što znači da sam na motoru provodio oko 12 sati dnevno. Sutradan bih jedva dočekao da ponovo sednem na motor i krenem dalje.

bucaf jpg

Šta je tvoja sledeća destinacija?

Do sad sam tu informaciju čuvao u tajnosti, pokušaću da ove godine stignem iz Lisabona do Vladivostoka za 12 dana ili manje. To je moj plan, mislim da ću uspeti to da realizujem. Neću ovog puta ići mojom "rođenom" Hondom, nego sam obezbedio jači motor. Šti se knjige tiče, ona se prevodi na engleski i mislim da će se negde u maju ove godine pojaviti i na Amazonu u prodaji, pa ću pokušati i da je promovišem. Inače, to je destinacija koja je najduža na svetu, ako se ide samo kopnom. Najbolje vreme koje se na internetu može videti je 12 dana i dva sata, a ja ću pokušati da to oborim.

Koji bi bio tvoj savet budućim putnicima, avanturistima koji će krenuti da putuju motorom?

Pa da kupe knjigu i pročitaju (smeh). Prvo mislim da je putovanje motorom i generalno vožnja motora, zaista odlična stvar. Morate prvo probati, pa ćete sami videti, ali mislim da ko god ima mogućnosti da uvede taj sadržaj u svoj život, to obavezno uradi. Bolje je da imate motor, a nemate trenutno vremena da ga koristite, nego obrnuto, da imate vremena a nemate motor. Svakako preporučujem svima da taj segment uvedu u svoj život ako ga već nemaju.

Bucino gostovanje u emisiji "Dnevna soba" možete preslušati i na podkastu Oradija

Jovan Marjanović

Možda te još zanima:

.

Profesori ne pristaju na ultimatume, pozivaju na razgovor o slobodi govora

Ispred Filozofskog fakulteta u Novom Sadu održan je skup podrške koji je organizovala grupa profesora i zaposlenih na tom fakultetu,…

.

Najbolji alat za unapređenje posla

U sredu, 3. aprila, u 18 časova, Inspira hub u Subotici organizuje  besplatno predavanje na temu networkinga kao najboljeg alata…

.

Blokada Filozofskog fakulteta se nastavlja, profesori ne žele da napuste zgradu

Blokada Filozofskog fakulteta u Novom Sadu se nastavlja, nakon neuspšenih pregovora sa policijom. U zgradi se osim predstavnika Studentskog parlamenta…

.

Filozofski fakultet u Novom Sadu obustavlja sve aktivnosti

Zbog potencijalnog ugrožavanja bezbednosti studenata, njihovog prava na obrazovanje i bezbednost zaposlenih, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu obustavlja sve…

.

Niko ne sme da bude ugrožen zbog svog stava

“Nismo mogli da ćutimo. Došli smo ovde da pošaljemo jasnu poruku da montirani snimci, napadi na bilo koga od nas…

.

Bez rodne ravnopravnosti gubimo potencijal polovine društva

Stavovi, tvrdnje i dezinformacije koji se suprotstavljaju rodnoj ravnopravnosti, odnosno jednom rečju - antirodni narativi, u Srbiji su zastupljeni i…

  • 16:20 Popodne na O radiju
  • 16:30 Tehnologija
  • 16:45 Prava stvar
  • 17:00 Dnevna soba
  • 18:00 Popodne na O radiju

Anketa

U kojoj formi najčešće pratite Oradio?

Oradio logo