...
TRENUTNO15:00 - 16:00Music mix by Anja

Društvo / Intervju

Maja Leđenac: Ne treba se baviti samo jednim poslom

05.02.2019.

Kada bismo sastavili listu svih medija za koje je radila ili radi, kako bismo vas bolje upoznali sa Majom Leđenac, na pola biste prestali da čitate. Ne zato što ona u tome nije dobra, naprotiv, nego zato što je stvari koje ona stigne da uradi neverovatno teško i samo ispratiti. Najjednostavnije rečeno, Maja je novinarka i dobitnica godišnje nagrade Nezavisnog društva novinara Vojvodine. O nagradi, novinarskim žanrovima u kojima se oprobala, o dokumentarim filmovima i modernim tehnologijama, govorila je za Oradio.

.

foto: Norbert Šinković

Ova nagrada dodeljuje se od 2010. godine. Pre tebe su je dobili Teofil Pančić, Daško i Mlađa, Nataša Krstin, Norbert Šinković, Miodrag Sovilj... Da li si očekivala da će ovog puta doći u tvoje ruke?

Apsolutno nisam! Bila sam potpuno iznenađena tom odlukom. Već desetak godina radim u Nezavisnom društvu novinara Vojvodine i uvek sam kolegama govorila "nemojte mene, bar dok radim". Posle će ispasti u javnosti da sam samoj sebi dala nagradu (smeh). Ove godine sam bila izuzeta iz odlučivanja o nagradi i prva moja reakcija, kada su mi rekli da su doneli takvu odluku, bila je "pa kako će sad moje ime da stoji pored Teofila Pančića!?" (smeh). Bila sam jako iznenađena i počastvovana, a kolege su mi samo rekle da se opustim, jer sam je zaslužila. Nadam se da je to istina.

Nagrada je namenjena novinarima čiji se rad u protekloj godini izdigao iznad proseka. Kakav je osećaj biti natprosečna novinarka?

Super je osećaj. To je u stvari dugotrajan proces rada na sebi, na svom ličnom i profesionalnom angažmanu koji rezultira time da ti odjednom postaješ, što se meni desilo 2018. godine, novinar ugledne Radio Slobodne Evrope i deo redakcije BIRN-a. To su sve neke nove stvari koje su mi se desile. Članica sam redakcije agencije Beta, družili smo se na Oradiju, radim i za Voice. Tu se nataložilo mnogo iskustva i mnogo raznih novinarskih žanrova. Mislim da ću možda i tokom budućih deset godina imati šta da pokažem vama mlađima koji biste se bavili ovom profesijom.

Mi sa Oradija smo jako ponosni na tebe, s obzirom na to da si bila deo naše ekipe. Vidim da nas nisi zaboravila.

Kako bih mogla da zaboravim! Svaki put kada se priča o Oradiju i angažmanu mladih ljudi, uvek sam nadahnuta da se vratim na ovu temu i da govorim o tome šta smo sve zajedno uspeli da postignemo. Mislim da je to jedna od blistavijih tačaka moje novinarske karijere.

Kako stižeš sve?

To je ono što je interesantno za novinarstvo. Nikad se ne treba baviti samo jednim poslom, pogotovo kada ste tek na početku karijete i kada se još laktate i borite za svoje mesto u toj čudnoj profesiji. Nije to baš tako jednostavno. Moja ideja je bila da se oprobam u što više različitih žanrova i stilova. Ne znam da li je deset godina malo ili puno, ali ja to još uvek smatram početkom. Još uvek se isprobavam u stvarima koje do sada nisam radila. Pretpostavljam da ću tek u narednoj dekadi malo da spustim loptu, da ću preći možda na neke uredničke pozicije (smeh). Zaista može da se postigne i savetujem svima da se bave sa što više različitih stvari, jer zašto da ne? I ako ne sad, kada? Neću sigurno sa 40-50 godina da trčim po terenu i da vijam okolo ljude da izveštavam sa aktivističkih događaja. Sve ima svoje vreme, samo treba imati dovoljno žara da se upustiš i da ponekad trošiš i po 12 ili 16 sati dnevno na poslu. U svakom slučaju, izvodljivo je.

Od svih novinarskih žanrova u kojima si se oprobala, šta je to što je tebi najbliže, u čemu se najviše pronalaziš?

Iskreno, nemam pojma. Mislim da sam ja u svojoj suštini, u dubini sebe zapravo agencijski novinar i da je to nešto što me jako pokreće. E sad, tu se uvek vraćam na Oradio, gde sam počela da se bavim i nekom vrstom video produkcije koja se oslanja na nove tehnologije i na to što su nam dostupni mobilni telefoni koji danas imaju odlične rezolucije snimanja. Nisam nikada mislila da ću biti neki filmadžija, ali sam onda skontala da mi nove tehnologije to omogućavaju i da mi otvaraju jedan potpuno novi prostor za bavljenje novinarstvom. I to je nešto što me voza. To ću raditi još neko vreme sigurno.

Pored velikog angažovanja u novinarstvu, autorka si više dokumentarnih filmova na temu suočavanja sa prošlošću i promocije interkulturalnosti. Kako se pojavila ljubav prema dokumentarcima, zašto baš te teme?

Moj prvi dokumentarni film bio je deo jednog projekta koji je radio NDNV. Tada me je jedan kolega pitao zašto ne bih pokušala time da se bavim. Prvog dana snimanja, rekla sam "ovo je poslednji put da se bavim televizijom, nikad više!" (smeh). Međutim, do kraja filma se ispostavilo da mi se to sviđa i nastavila sam. To je film koji često puštam kada odlazim na fakultete, kod mlađih studenata. U filmu se govori o malim verskim zajednicama koje su zastupljene u Vojvodini. Interesantna je tema, malo je duži film. Kasnije sam otkrila taj mobile jorunalism, odnosno mojo i nastavila sama i da snimam i da montiram i da se bavim tim stvarima. Čak smo koleginica, koja isto potiče sa Oradija, Lea Kotlica i ja, snimile, montirale i režirale film koji je osvojio na kraju i nagradu na jednom festivalu. U današnje vreme je moguće mnogo više postići sa manje para.

lea maja from

Spadaš novinare koji imaju strastveni pristup prema multimedijalnim formama novinarstva. Kako doživljavaš mojo, misliš li da će početi i kod nas da se razvija i da bude zastupljeniji?

Ne samo da će početi, nego mislim da već počinje. Ja u to ubrajam i live broadcasts na društvenim mrežama. Primetim da su, od kada su počeli ovi građanski protesti na ulicama različitih gradova u Srbiji, ljudi iz nekih manjih redakcija, ali i većih poput N1 recimo, počeli da izveštavaju uživo upravo zahvaljujući ovoj tehnologiji. To je sad već dosta ušlo u medije. Mislim da će to da vodi samo ka boljem i kvalitetnijem materijalu i da će ljudi to da prepoznaju kao šansu za svoju redakciju.

Postoji li neko od mladih talentovanih novinara ili novinarki koga bi posebno izdvojila, da te je oduševio svojim radom?

Ja sam jako smotana sa imenima (smeh). Mnogo radim sa mladim ljudima, izdvojila bih, osim ekipe sa Oradija i ekipu Fake News Tragača, pa Milovana Nikolića i Zorana Striku koji radi za 021. To su mladi ljudi iz Novog Sada sa kojima se često srećem i pričam i mislim da će od njih biti jedna kvalitetna ekipa.

Za sam kraj imam jedan izazov za tebe: Motiviši mlade novinare u 15 sekundi.

Naša profesija prostire se zapravo po celom svetu. Globalna je i može mnogo stvari da se nauči, možete da se povežete sa ljudima koji žive na drugim krajevima sveta. Go for it i radite u skladu sa Etičkim kodeksom i sa profesionalnim normama novinarstva. To je najvažnije!

M. M.

Možda te još zanima:

.

IWABO u Beogradu, ima zivota i posle festivala

Ko je mogao i pomisliti da ce u Beogradu ikada nastupiti hardcore, metalcore, eksperimental, dzzez, melodik… i sta sve već…

.

Nova pravila poboljšala prikupljanje krvi

Novi Zakon o transfuzijskoj medicini, po kojem zavodi za transfuziju krvi rade već izvesno vreme, pokazao se kao poboljšanje, rekla…

.

Ko to gradi našu sreću?

Šta čini sreću? Jesu li to male svakodnevne stvari, radosti i postignuća ili ona mnogo više zavisi od okolnosti u…

.

Više ne znamo kako izgleda sistem bez korupcije

Većina studenata Novosadskog univerziteta protivi se davanju poklona javnim službenicima zarad ostvarivanja pojedinih prava, pokazalo je malo istarživanje koje smo…

.

"Zelena knjiga" najbolji film, Remi Malek ispred ostalih

Film "Zelena knjiga" proglašen je za najbolji film na noćašnjoj dodeli Oskara. Remi Malek i Olivia Kolman su najbolji glavni glumci,…

.

Treba li prevoditi jezik sve brže tehnologije?

Ako ste rendom skrolovali fid nekog soušl netvorka, garant ste bampovali na kontent koji vi sigurno kapirate, ali vašim matorcima…

  • 13:45 Prava stvar
  • 14:00 Vaš DJ sat
  • 15:00 Music mix by Anja
  • 16:00 Popodne na O radiju
  • 16:10 Pesma dana

Anketa

U kojoj formi najčešće pratite Oradio?

Oradio logo