Kultura / Film
Armija prosečnih zombija i jedan sjajan raspali tigar
Zek Snajder, režiser i producent doneo nam je 2004. godine rimejk jednog od najboljih zombi klasika: "Zora živih mrtvaca" (Dawn of the dead). Bio je to veoma hrabar pokušaj da se ponovo oživi horor klasik Džordža Romera iz 1978. godine.
Snajderova verzija pokazala je kako, ista priča, sa istim političkim osvrtom na svu onu suludu travestiju konzumerizama, može vrlo pristojno da se osveži novim tehničkim sredstvima, kakve Romero nije imao na raspolaganju. Snajderova verzija nije bolja od originala, ni izbliza. Ali verzija iz 2004. godine uspela je da reanimira zombi estetiku i utre put jednoj od najgledanijih serija ikada: "The walking dead".
Sedamnaest godina kasnije Snajder nas ponovo časti jednom zombi poslasticom. Ovog puta sam je napisao scenario, birao glumce, režirao i producirao film koji je finansirao Netflix, a globalna publika pogledala je "Army of the dead" ovog maja.
Priča kaže da je, greškom vojske koja je prevozila nekakvog mutiranog zombi supervojnika, zarobljenik pobegao i zarazio čitav Las Vegas. Oko grada je izgrađen visoki zid, zona oko kockarske prestonice proglašena je karantinom, a zombiji su u Las Vegasu ostavljeni da se jedu međusobno dok vlast ne nađe bolje rešenje.
To bolje rešenje je, ispostavilo se ubrzo, da se na grad surdukne atomska bomba (a šta drugo?). U isto vreme, dan dva pre bombe lokalni tajkun angažuje ekipu plaćenika da uđu u grad i iz najvećeg kazina iznesu milione dolara. Svakako opasan, ali naizgled jednostavan posao pretvara se u noćnu moru za učesnike, jer u Vegasu, osim tradicionalno raspalih i sporih živih mrtvaca, glavnu reč vode takozvane "alfe", monstrumi nove generacije: brzi, snažni i inteligentni zombiji sa jasnom hijerarhijom.
Snajderov film, a to se vidi još kod prvih kadrova, obiluje epskim scenama. U svakoj sekvenci je bar jedan sjajan poster koji bi mogao da reprezentuje žanr. Režiser je posvetio nadljudsku pažnju detaljima. Ali, to je, na žalost, sve. U trci da svaka scena izgleda epski, Snajder je zanemario scenario, koji je iritirajuće tanak. Likovi su površni, a zaplet toliko neinvetivan da bi ovaj film možda i zavredio bolje ocene da je u pitanju tradicionalni zombi treš film. Ali, on to nije. Milioni evra utucani su u ovaj spektakluk filmskog eskapizma, koji na kraju nema šta da nam poruči, osim da će imati nastavak.
Nisam stava da filmovi o zombijima moraju da se drže nekakvih dogmi zapisanih krajem šesdesetih i sedamdesetih godina prošlog veka, kao ni da obavezno moraju da budu nekakva kritika savremenog sveta. Ipak, kada jedan režiser, od kojeg smo navikli na pomeranje žanra (na dobro ili loše), ne odmakne dalje od svojih prvih radova, onda imamo problem.
"Army of the dead" je zabavan film, neće vam biti dosadan, ali kada posle više od dva i po sata, koliko traje, pomislite kako vam u mislima, posle svega, ostanu jedino beli zombi tigar koji je nekada pripadao Zigfridu i Roju i zombi konj kojeg jaše prestolonaslednik tog raspalog sveta, shvatite da je sve to moralo biti mnogo, mnogo bolje.
Petar Klaić