Društvo
Priroda na poslednjem mestu
Od petog novembra vlasnici vozila koja prolaze kroz Nacionalni park Fruška gora dužni su da plate taksu za prolazak kroz nacionalni park. Sama taksa nije sporna jer postoji u zakonu i naplaćuje se u više nacionalnih parkova u zemlji. Međutim, kod stanovništva, a posebno kod ekoloških aktivista, postoji strepnja na šta će novac prikupljen na ovaj način biti potrošen.

“U zaštićenom području Nacionalni park Fruška gora postavljene su kamere na stubovima sa oznakama da se vrši naplata koje beleže prolazak svih vozila. Kamera automatski određuje u kojoj kategoriji vozila se radi, automatski ga selekcioniše u serverskom sistemu i zadužuje u sistemu vrednosti u skladu sa cenovnikom i Zakonom o naknadama za korišćenje javnih dobara”, kaže za Oradio direktor NP Fruška gora Dragan Vidović.
Do sada se naknada plaćala vikendom i za prvomajske praznike, ali ne na svim putevima u nacionalnom parku, već samo kada sa Iriškog venca skrećete na grebenski put. Kako kaže Vidović, sada sa kamerama naplata se vrši na svim putevima. Visina naknade koju ćete platiti zavisi kako od kategorije vašeg vozila, tako i od dužine boravka u nacionalnom parku.
Čuvarska služba Nacionalnog parka Fruška Gora u saradnji sa drugim nadležnim institucijama vršiće naplatu i kontrolu izmirenih obaveza. Ovaj način elektronskog evidentiranja prolaska vozila ostavlja mogućnost da se osim naplate vodi i evidencija o protoku saobraćaja. Ipak, pitanje koje javnost najčešće postavlja jeste na šta će prikupljeni novac biti utrošen.
“Određeni deo prihoda troši se u svrhu zaštite i samog unapređenja celokupnog zaštićenog područja. Smatram da će se nastaviti sa dosadašnjom praksom ulaganja u zaštićeno područje i shodno novčanim mogućnostima vršiće se više ulaganja. Možda će se neke nove staze izgraditi ili drugačije oplemeniti turističkim mobilijarom. Svake godine u skladu sa Zakonom o šumama vršimo ulaganje u obnovu šuma, proizvodnju i negu sadnica i popunjavanje prirodno neobnovljenih površina ili pošumljavanje. To vršimo iz sopstvenih sredstava, a takođe apliciramo i na raznorazne projekte kao što su UNDP, Pokrajinski sekretarijat za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo i nadležna ministarstva”, kaže Vidović

Saobraćaj svakako nije najveći problem Fruške gore, već zakon koji omogućava da se na ovaj način upravlja prirodnim dobrom. Dragana Arsić iz pokreta “Odbranimo šume Fruške gore” smatra da ne postoji ništa sporno kada je u pitanju naplata naknade za prolazak motornih vozila.
“Postoji zakon i regulativa na osnovu koje su krenuli u naplatu. Sama elektronska metoda je inovacija i to je u redu jer je jednostavnije. Ono što je prisutno u javnosti jeste nezadovoljstvo zašto se uopšte naplaćuje naknada. Nije potrebno mnogo razmišljati da bi se shvatilo zašto je javnost nezadovoljna – problem je sam način upravljanja nacionalnim parkom. Njime se ne upravlja u interesu zaštite prirodnih vrednosti. Kada god pokrenu kampanju informisanja o naplati, ide priča kako će se to uložiti u zaštitu prirode, ali mi to ne vidimo na terenu, što stvara nezadovoljstvo. Po slobodnoj proceni, 90% građana bi pozitivno odgovorilo kada bi na terenu zaista videli da se štiti priroda, a ne da se besomučno seku šume.”, priča Dragana za Oradio.
Dragana dodaje da je sporno to što na terenu vidimo devastaciju svih prirodnih vrednosti. Naknada je dobra kada je upravljanje dobro, a u suprotnom izaziva veliko nezadovoljstvo. Naknada je postojala i do sada, ali se nije naplaćivala stalno niti na svim putevima. Da li će nova mera smanjiti saobraćaj, Dragana nije sigurna, navodeći primer NP Tara gde se naplata striktno primenjuje već godinama, ali to nije smanjilo protok saobraćaja jer putevi vode tuda. Potreban je uvid u to koliko se zapravo troši na očuvanje prirode, a koliko na druge troškove.

“Upravo o uvidu se i radi. Analizirali smo njihove izveštaje o poslovanju i ostvarivanju programa upravljanja nekoliko godina unazad. Cifre najbolje govore: u zaštitu prirode ulažu nepunih jedan odsto ukupnog budžeta, odnosno ukupnih troškova. Najviše novca troše na plate zaposlenih (preko 45 odsto) i na seču šuma (preko 30odsto), što znači da bukvalno troše novac da bi sekli šume.
Cifre bi bile drugačije da je zaštita prirode glavni cilj. S obzirom na to da se u zaštitu ulaže manje od jedan odsto budžeta, ovo preduzeće nije tu zbog zaštite prirode i zato su nužne korenite promene modela upravljanja. Eksploatacija šuma se mora izdvojiti iz njihove delatnosti; moramo imati nacionalni park kao pravno lice koje se bavi samo zaštitom prirode, dok gazdovanje šumama mora biti ekosistemsko i u funkciji biodiverziteta. Imperativ je da se donese nova regulativa i postave temelji za promenu modela upravljanja”, smatra Dragana Arsić.
Zakon je osnova svega. Ukoliko se zakon o zaštiti prirode ne promeni, neće biti ni boljitka u nacionalnom parku.
Emisiju Eko linija u kojoj smo pričali o trošenju novca koji će biti prikupljen naplatom takse za prolazak vozila kroz nacionalni park poslušajte u plejeru ispod ili na podkastu Oradija
Alma Kovčić
Foto: Pixabay







