...
TRENUTNO00:00 - 05:00Music mix by Anja

Društvo

Generacijske razlike - realnost ili preuveličane podele?

12.03.2025.

U 10. epizodi Rose u podne, emisije Oradija o generacijskim razlikama, razgovarali smo sa dvoje gostiju koji su rođeni na granicama generacija – Svetozarom Nešićem i Divnom Prusac. Svetozar je rođen 1982. godine, na granici generacije X i milenijalaca, dok je Divna rođena 1995. godine, na granici milenijalaca i generacije Z. Iako bismo oboje mogli zvanično uvrstiti u generaciju milenijalaca, oni ipak preispituju smisao tih kategorija i ukazuju na to da se generacijske razlike često preuveličavaju.

.

Foto: Pexels

U jednom trenutku pre početka snimanja rekli ste mi da podelu na generacije posmatrate kao neku vrstu ukalupljivanja. Zbog čega je to tako?

Divna: S obzirom na to da već živimo u duboko polarizovanom svetu koji počiva na razlikama i raslojavanju po raznim kriterijumima, mislim da nam je ovaj stvarno nepotreban, jer nas dovodi do toga da pravimo razlike koje suštinski ne postoje.

Svetozar: Ja bih rekao da su to razlike koje suštinski postoje, ali nema potrebe da se stavljaju u nekakve foldere i da se nazivaju nekakvim imenima. Postoje različite generacije – neko pripada starijim, a neko savremenim tokovima – ali zašto moramo to tako hirurški da delimo? Na primer, Divna i ja smo ista generacija, ali smo granični sa različitih strana. Te razlike postoje de facto, ali ja ih ne bih delio tako jasno. Bilo mi je suludo kad sam shvatio da može da se uđe na Vikipediju i da se vidi tačno od kog do kog godišta pripada koja generacija.

Divna: Okej, naravno da neke razlike postoje, u odnosu na to kako se tehnologija razvija i društvo menja. Ali budimo realni, neke razlike malo napinjemo da bismo osetili da smo specijalni ili deo neke posebne generacije. Verovatno svaka generacija tako misli o svojoj, ali ipak mi se čini da, kad sam bila malo mlađa, uopšte nisu pominjani pojmovi poput "Gen Z" i "milenijalci". Ja sam jedino čula za bejbi-bumere, koji su zaista specifična generacija po tome kako su nastali.

Divna-Prusac-licnaarhiva

Divna Prusac, foto: lična arhiva

Šta mislite da su neki najčešći stereotipi o ljudima vaših godina?

Svetozar: Pa, da smo bumeri. Čini mi se da se "bumeraj" više ne odnosi samo na bumere kao generaciju, nego je "biti bumer" postalo sinonim za "ti si staromodan". Meni se jednom desilo da sam rekao: "E, ono dvoje se zabavljaju" i onda sam čuo od ljudi da je to neki staromodan izraz. Što se tiče stereotipa, u svakoj generaciji se vrti jedan isti narativ, a to je: "Ona naša generacija je bila super, a ovo sad ti je katastrofa." To prosto nije istina. Mislim da svaka generacija u svom sklopu ima različite ljude.

Divna: Zavisi koga pitaš. Pretpostavljam da na milenijalce drugačije reaguju Gen Z-jevci i generacija X. Ali mislim da je zapravo to što smo pomalo nesnađeni u tehnološkom svetu, iako smo u suštini ipak odrasli u skladu s tehnološkim tokovima, možda neka naša odlika, ali ne bih rekla da imamo neku generacijsku specifičnost. Mislim da se generacije zapravo jedino razlikuju po tome kojih se tehnoloških dostignuća sećaju, a koja su sada možda potpuno zaboravljena. Na primer, Sveta će verovatno istaći kako je imao neki ultra kul kompjuter koji je 1996. bio krik tehnološke mode, dok se ja, na primer, sećam flopi-diska i fiksnog telefona s onim koturom.

Koliko su tehnologije bile važan deo vašeg detinjstva i mladosti?

Svetozar: Meni je tehnologija okej i svaku sledeću ću prihvatiti. I moj otac je u svojoj mladosti bio taj koji je imao prvi gramofon u selu, prvi bend u Novom Bečeju... Kad sam bio klinac, već 1985. ili 1986. imali smo prvi video-rekorder. Prvi kompjuter sam imao 1996, a prvi telefon oko 2000. godine.

Divna: Ja sam prvi kompjuter koristila oko 2001. godine, to je bio kompjuter mog brata. Sećam se da sam imala Segu i to je bilo jako zabavno. Prvi telefon sam zapravo imala 2002, kao vrlo mala devojčica, zato što je moja mama bila zabrinuta kako ću da dođem kući iz škole.

Svetozar Nesic foto Nina Miljus 2

Svetozar Nešić, foto: Nina Miljuš

Šta su vam bile prve društvene mreže?

Svetozar: Internet smo u kući uveli 1998. godine – to je bio dial-up gde plaćaš sate provajderu i možeš da se konektuješ preko telefona. Tad sam koristio ono što je postojalo. Mislim da je to bio ICQ, nas par iz razreda tu se povezalo. Tad sam bio tinejdžer. Kad se pojavio Fejsbuk, već sam imao više od 25 godina.

Divna: Ja sam imala BearShare i mislim da se generacija rođena kad i ja seća toga. To je u isto vreme bila i neka vrsta torenta, ali i društvene mreže. Nakon toga sam godinama želela Fejsbuk, ali mama mi to dugo nije dozvoljavala. Na kraju sam nekako krišom napravila nalog na raspustu između osmog razreda osnovne i prvog srednje. U svakom slučaju, ljudi iz moje generacije su to imali dosta ranije.

Kako je tehnologija uticala na vaše iskustvo učenja i studiranja?

Svetozar: Kod mene nije bilo upotrebe tehnologija. Išao sam u biblioteku, imao sam mnogo nota pronađenih u raznim knjigama, pošto sam studirao kompoziciju. Baš se sećam da smo imali razne skripte i knjižurine za teoretske ispite. Ne znam kako to danas uopšte izgleda. Tada smo imali dial-up internet, koji je bio skup i nismo ga koristili za te stvari. Nismo provodili sate na internetu, nego uđeš povremeno da se malo zabaviš i to je to. Moje studiranje je baš bilo old-fashioned.

Divna: Skripta nas je održala, njojzi hvala (smeh). Tačnije, skripta sa Fejsbuk grupe "Žurnalisti 2017“. Mislim da je to u velikoj meri pomoglo našem školovanju. S druge strane, možda je malo banalizovalo učenje.

Koliko se razlikuju načini na koje ste pratili popularnu kulturu u detinjstvu i mladosti?

Divna: Mislim da je način na koji se sada distribuiraju filmovi i muzika promenjen. To malo obezvređuje, pogotovo filmove koji završe na striming-platformama. Ranije smo ipak imali neku vrstu hajpa, gde čekaš da nešto uđe u bioskop, pa onda, kad izađe iz bioskopa, jedva čekaš da se pojavi na nekom disku u prodavnicama. Sada ne vidim da išta zavređuje toliku pažnju, jer se sve distribuira na drugačiji način.

Svetozar: Mislim da sada ima podjednako dobrih filmova kao ranije, ali suštinska razlika između današnjeg i nekadašnjeg vremena jeste u tome da je sada sve ubrzano. To što važi za filmove na striming-platformama, važi i za muziku i za bilo koju informaciju. Nekada si tražio knjigu o nečemu, a sada su nam sve informacije na Vikipediji.

Divna: Moj zaključak apropo toga jeste da smo svi mi zapravo savremenici. Dve generacije gore-dole ne prave neku suštinsku razliku u životnim iskustvima. Mislim da je to bogatstvo koje imamo.

Celu epizodu Rose u podne možeš poslušati u plejeru: 


I. Č. 

Tagovi

Možda te još zanima:

.

Od VHS-a do striming servisa

Da li više volite da idete u bioskop ili da gledate filmove na nekoj od striming platformi ? Sećate li se…

.

Gen Z i Gen X o mentalnom zdravlju: Bez unutrašnjeg mira nema kvalitetnog života

U sedmoj epizodi “Rose u podne” istraživali smo generacijske razlike i sličnosti u pristupu temi mentalnog zdravlja kroz razgovor sa…

.

Nova godina - praznik ili sasvim običan dan?

U novogodišnjoj epizodi "Rose u podne", sa Milanom Damjanovićem (gen Z) i Dejanom Trajkovskim (gen X) razgovarali smo o tome…

.

Studentski bunt nekad i sad: mladi su nosioci društvenih promena

U petoj epizodi Rose u podne, emisije Oradija o generacijskim razlikama, razgovarali smo o tome kako su mladi i studenti…

.

Ekologija mora biti jednako važna svakome od nas

U četvrtoj epizodi "Rose u podne" o generacijskim razlikama u pristupu ekologiji razgovarali smo sa Aleksandrom Ristićem kao pripadnikom generacije…

.

Od VHS-a do striming servisa

Da li više volite da idete u bioskop ili da gledate filmove na nekoj od striming platformi ? Sećate li se…

  • 00:00 Music mix by Anja
  • 05:00 Music Mix by Bea
  • 10:00 Pre podne na O radiju

Anketa

Na koji način koristiš ChatGPT?

Oradio logo