Igre svetlosti i tame u prostoru omeđenom rebrima

Pored toga što sam zaljubljenica u njegovu muziku, Nikolu Vranjkovića poštujem jer, zbog truda koji je uložen u svaki segment koncerta, pokazuje da ceni svoj rad, ali i svakoga ko je ispred bine, što sasvim izvesno mogu da potvrde oni koji su sinoć bili na njegovom nastupu u klubu "Fabrika" novosadskog Studentskog kulturnog centra.

Iz pouzdanih izvora znam da se u deset minuta do deset raspitivao za vreme, a onda nakon tri minute ponovo, a onda je recimo u 21:57 požurio da uđe u Fabriku kako bi koncert počeo u 22:00 kad je zakazano. Pre njega, u "Fabrici" je nastupio ništa manje poštovani Brigand, koji nažalost nisam stigla da čujem jer sam prosto - okasnila.

Vranjkovića sam na ovoj turneji slušala u zrenjaninskom "Vinyl Bassic Cafe-u" i sinoć u "Fabrici", a imala sam prilike da ga gledam i na festivalskim nastupima, te mogu s pravom da tvrdim da bez obzira na to kakvi su kontekst i postavka u kojoj se nastup dešava, atmosfera koja se iz pesme u pesmu stvara podjednako je nabijena melanholičnim, realističnim, mračnim, dubioznim, ali i meditativnim i katarzičnim česticama. Tako bi i sinoć, kroz "Trenje", "Dve reči", "Nikad", "Plovni put", "Sretenje", "Majdan", "Nagradu za strah", "Bunar želja ne postoji", "Protiv sebe", "Čarobni akord", "Zadrži svoj dah", "Gusare", "Težak slučaj pakla", "Raskorak", "SDSS", "Moraćeš da naučiš da živiš sa tim" i mnoge druge.

Odakle god da potiču ti tonovi i reči, bilo iz gradskih betonskih pukotina, s oboda Krčedinske ade, iz čamca ukotvljenog na sred Dunava ili neke druge vode, kako ih Nikola uz sjajnu ekipu muzičara odašilje, tako ih publika s druge strane prihvata, pa zadržavala, ne zadržavala dah, on svako malo zastane. U mom slučaju, od čiste lepote trenutka. S druge strane, u pravi čas je odsvirao ovaj koncert jer mi je poklonio tri sata potpunog izopštavanja iz drušveno-političkih opskurnosti i bizarnosti koje ovih dana nemilosrdno okupiraju svakodnevicu.

Značajan element Vranjkovićevog nastupa je i svetlo koje je s pažnjom ukombinovano s zvukom, tako da daje sliku i utisak zbog kog je velika šteta propustiti njegove nastupe uživo. I zato njemu hvala. A hvala je rekao i on, sinoć na licu mesta svima onima koji su doprineli da sve to tako zvuči i izgleda, čime je zavredio dodatno poštovanje, jer ne desi se baš često da se izvođači sete i onih koji su behind the scene, ali nikako manje važni za dobru organizaciju koncerta.

I na kraju, ima koncerata za vreme ili nakon kojih kojih ti se priča, dele utisci, komentariše, ali to nije slučaj s ovim, jer sve što bih mogla reći, odnosno sve ono što sam ovde stavila u reči, sasvim je mali deo impresije koja ostaje u onom osetljivom unutrašnjem prostoru omeđenom rebrima, onom u kom se osećaju mrak, svetlo i sve njihove nijanse kroz koje me Nikola Vranjković, na ovakvim nastupima, provede svojim pesmama.

Ko je propustio Zrenjanin, Zemun, Niš i Novi Sad, može da isplanira odlazak na neki od nastupa koji predstoje: 7. aprila u Banja Luci, 16. aprila u Šapcu i 23. aprila na Supernatural festivalu u Beogradu.

Jovana Zdjelarević

Foto: SKC Novi Sad