Kultura / Strip
Strip u više dimenzija
Doktorske disertacije nisu baš omiljeno štivo, pokazuju statistički podaci. Posle odbrane, retko se o njima priča, čita i polemiše. Ipak, toliki trud i koncizno istraživanje određenih tema može da bude i te kako zabavno i inspirativno. Još ako se za takve radove pojavi i pravi izdavač, onda sama koncepcija probija krugove akademske zajednice ka široj publici.
Ovoga puta, pričamo o naslovu "Odravnjivanje". Napravljena u formi stripa, ova doktorska disertacija američkog pedagoga Nika Suzenisa predstavlja snažnu kritiku savremenih obrazovnih sistema. Početni motiv njegovog rada javio se kroz isčitavanje knjige "Čovek jedne dimenzije", nemačkog političkog filozofa Herberta Markuze.
Aprila 2015. izdavačka kuća sa Harvarda (Harvard University Press), jedna od najrenoimiranijih izdavačkih kuća, objavila je jedan strip - doktorsku disertaciju, pod naslovom "Odravnjivanje" (Unflattening) američkog autora Nika Suzenisa. Sama ta reč ne postoji u engleskom jeziku, tako da je i na srpskom izmišljen advekvatan prevod. Dakle, reč je o doktorskoj disertaciji u formi stripa koja je odbranjena 2014. na univerzitetu Kolumbija. Sama činjenica da je taj rad odbranjen na učiteljskom fakultetu govori o tome da je to jedan eksperiment iz obrazovanja i pedagogije, a njen autor pokušava da "odravni" tu jednodimenzionalnost obrazovnih sistema koju i mi nosimo u našoj percepciji. Neka osnovna teza je da reči imaju primat nad slikom i da Suzenis, kao afirmisani i ugledni strip autor, želi da pokaže da slika ništa ne zaostaje a negde i prevazilazi one mogućnosti koje nam nudi sam jezik. Autor je taj jezik (tekst) nazvao "Ravanijom". U pitanju je naslov jedne naučno - popularne novele iz devetnaestog veka, koja govori o dvodimenzionalnoj zemlji Ravaniji čiji stanovnici ne znaju za treću dimenziju. Tu postoji jedan ogroman prostor za vizuelni izraz, samim tim i za strip koji bi mogao da ispuni te nedostatke.
Nik Suzenis
Nik Suzenis je vrlo talentovan autor, koji je naišao na jednu liberalnu sredinu i mentore koji su se godinama bavili eksperimentalnim oblicima obrazovanja. Vrevovatno mu tako nešto ne bi pošlo za rukom u drugačijoj sredini. Najveći broj fakulteta ima formalne uslove kako treba da izgleda doktorska disertacija - što po broju karaktera, fontu koji se koristi itd. Zato se ovde radi o velikoj revoluciji. Knjiga je dobila čitav niz nagrada, među kojima je nagrada Udruženja američkih izdavača iz oblasti humanističkih nauka. Tu je i gomila priznanja iz sveta stripa, grafičkih novela i dizajna.
Može se reći kako je autor ostao veran žanru i on se u nekim delovima šaljivo osvrće na to kako su neki pokušavali da strip upristoje, da ga akademizuju, ali su svi ti pokušaji propali jer bi ga upropastili. To je isto kao kada bi napravili i akademiju za rokenrol. Naučite vi tamo akorde i hvatove, ali nema one hajdučije, jer nema pesme. Suzenis je majstor žanra. On to ne želi da gurne u drugi plan. Njegovo delo predstavlja veliku kritiku svaremenih obrazovnih sistema koji su okrenuti tržištu.