...
TRENUTNO00:00 - 05:00Music mix by Anja

Kultura / Galerija

Palašti: Mladi grizu, ali u inostranstvu

21.05.2016.

"Izgubili smo oštricu. Nismo mi digli ruke, nego sada gledamo na drugu stranu i ne vidimo pomak, ma šta da se desilo. Iz mog ugla, ne mislim da mogu da utičem na promene. E sad, da li je to pesimizam ili me više ne interesuje, nisam sigurna. Imam grižu savesti zbot toga, ponekad pomislim 'zašto nisam agresivnija', ali se posle uhvatim da ne vidim smisao." 

.

"U ovom slučaju, i u ovom vremenu, težinu nagrade nosi finansijska strana, nažalost. Devalvirali smo nagrade, mada opet kažem, u umetnosti je nadmetanje teško. Nezahvalno je govoriti o nagradama unutar sistema umetnosti baš zato što nagrada zavisi od ukusa i znanja onoga koji bira. To je uvek diskutabilno - ko je dobitnik", govori nam Andrea Palašti, mlada autorka i dobitnica ovogodišnje Iskre kulture za savremeno stvaralaštvo, koju dodeljuje pokrajinski Zavod za kulturu. Gošću kojoj ovo nije prva nagrada prvo smo pitali da li su joj priznanja veće breme, zbog odgovornosti, ili joj daju elan i snagu?

"Ako gledamo monetarnu vrednost nagrade, dala je krila (smeh). S druge strane, uvek se pitam da li te nagrade doprinose boljitku, radu i položaju u sistemu umetnosti. Možda i ne toliko. Nagrade su dvojake, drago vam je što vas je neko potapšao na ramenu, ali znam da sistem vrednosti nije isti kao u sportu, gde tačno znamo ko je stigao prvi na cilj. Znam da mnogi mladi umetnici , moje kolege, isto zaslužuju ovakvu vrstu nagrade."

Kako da te potpišem?

Imam problem da se definišem ponekad. Mislim da ću ostati pri jasnoj definciji - umetnice. Ono što je bitno za moj rade jeste da izlazim iz okvira striktno vizuelne umetnosti. Završila sam fotografiju na Akademiji ali sam se brzo isprobala u drugim medijima. Takođe, kustoska praksa je tek prethodnih nekoliko godina došla do izražaja, kada sam shvatila da i sa tuđim radovima mogu da komuniciram sa publikom.

andrea2 jpg

Vizuelna kultura u Srbiji mladih, danas?

Što se tiče moje generacije mislim da ima jako puno potencijala, svežih, dobrih i ozbiljnih radova. Problem je infrastruktura i nemogućnost javnog prezentovanja. U Novom Sadu postoji, što bih istakla. Šok galerija i Muzej savremene umetnosti, a opet, nije dovoljno samo imati mesto za prezentaciju rada već i produkcijsku podršku koja ne postoji i to breme pada na umetnika. Teško je.

Na koje umetnike da obratimo pažnju?

Što se Novog Sada tiče, Petar Mirković, Tadija Janičić, Isidora Todorović, Boris Lukić, Jelena Jureša, Slobodan Stošić, Mia Ćuk, Monika Sigeti, Milan Nešić, a tu su i malo mlađa generacija Sanja Anđelković i Stefan Jovanović.  

Da li bi pokretanje Youth polisa poboljšalo infrastrukturu neophodnu mladim umetnicima?

Koliko sam čitala o tome, mislim da bi. Bilo koja ideja i pokušaj će nas pomeriti s mesta. Pitanje je koliko će dugo trajati, da li će zaživeti. Čak i ako se planira nešto za jedan dan, treba to uraditi za taj jedan dan, jer vredi.

Da li smo kao Grad zreli za titulu Evropske prestonice kulture?

(smeh) Uvek se bojim da previše kritikujem i gledam stvari s pozitivne strane, pogotovo kada je umetnost u pitanju. Ne shvatam to toliko ozbiljno kao druge sfere. Što se tiče umetnosti, pokušavam da budem diplomata. Treba da mislimo da možemo to da izvedemo.

sokgalerija jpg

Bez zgrade muzeja, koncertne dvorane...

Nije realno ali opet, mislim da se i ta kandidatura ne dobija zato što imamo svu infrastrukturu, nego su tu i druge političke činjenice bitne.

Da li živimo u vremenu u kom umetnost mora biti društveno angažovana?

Da, to je došlo pre mnogo godina, čak je i Džon Kejdž rekao da se umetnost više ne služi estetskim, nego društvenim kriterijumima. Smatram da moramo reagovati na ono što se dešava oko nas. Ne nužno samom tematikom, da bude politična, već samim radom unutar umetničkog sistema.

Koja tema je zahvalna za umetničko istraživanje u Srbiji?

Sa kolegom Stefanom Jovanovićem trenutno radim na razotkrivanju i otkrivanju vizuelnih arhiva određenih institucija. Počeli smo sa istraživanjima unutar JKP Parking servisa, otvoramo arhivu fotografija koje su napravljene od strane kontrolora prilikom beleženja parkiranih vozila koji nisu platitili parking kartu. Stefanova ideja je bila da napravimo neku vrstu statistike i analizu automobila istih boja, kao i da obratimo pažnju na to šta sve ulazi u kadar oko automobila. Digitalna tehnologija podstakla je talas fasciniranosti arhivima slika, a ovakva vrsta institucionalnih arhiva imaju ogroman potencijal za istraživanje odnosa savremene umetnosti i šireg društvenog konkteksta.

andrea4 jpg

Dokle ste stigli sa projektom Mišeluk?

To je krenulo kao dugogodišnji istraživački projekat sa arhitektom Aleksandrom Bedeom, da se prati transformacija poteza gde je Mišeluk. Moram priznti da je to malo stalo, ali super, sada si me uhvatio, pa moram da se vratim (smeh). To je bila problematična teritorijia, i sama izgradnja zbog klizišta nije bila prilagođena zakonu i uslovima gradnje. Takođe, Tatarsko brdo je problematično zbog dozvola koje nisu bile regulisane. Razgovarali smo sa mnogima koji su pre Drugog svetskog rata imali udeo u zemljištu i nisu ga povratili. Tako da, zapravo mi sa različtih strana pokušavamo da analizirao taj potez.

Puno putuješ, koje su razlike u odnosu prema kulturi i umetnicima ovde i u Evropi?

Ogromne. Ovde kada neko pita čime se baviš, pa kažeš da si umetnik, odmah skrenu pogled, okrenu očima. Nije to negativno mišljenje, više to da nas shvataju neozbiljno i čudacima. U EU, čak i kada odete u muzej - prepun je male dece od dve, tri godine. Ovde možda uđu dvoje, troje uopšte u muzej - koji nemamo. To su ti momenti dvojnosti, nisam sigurna da li bi to tako funkcionisalo i ovde - da sve funkcioniše. U Evropi imaju ogromne fondove koji finansiraju umetničke projekte i lagodnije im je. Mnogo su ozbiljniji, i opušteniji u smislu da ti veruju.

andrea1 jpg

Kakvu poruku su mladi umetnici dobili najavama još manjih budžeta za kulturu?

Svi mi razmišljamo da odemo. I meni je skoro svaki dan to bilo u glavi i da nisam imala kratkoročnije izlaske, verovatno bih negde bila na duže. Srećom sam imala jako dobre stipendije i zadržala sam se. Takođe, od nedavno radim na Akademiji umetnosti tako da su me na neki način kupili (smeh). Opet, gledam svaku priliku da ugrabim da izađem, usavršavam se i osvežim, odem u neki dobar muzej.

Ostaćeš, ipak?

Što se mog karatera tiče ja volim promene i uvek tražim nešto novo i drugačije. Nikada se ne zna.

Šta zadržava one koji žele da ostanu?

Mislim da su ovde društvo i međuljudski odnosi mnogo topliji i iskreniji. Dobro se osećam ovde, ali ponekad nas nemogućnost da radimo tera da nađemo drugu sredinu.

Kakvo je stanje u Šok zadruzi?

Počela sam s njima da sarađujem još kada su bili Art klinika, u podrumu, i mislilo se "samo da se izađe iz podruma i biće sve bolje", ali nekako se usporio ritam. Da li zato što nema jake kritičnosti i društva na koje se može reagovati, ili su umetnici ostali sputaniji što se produkcije tiče, ali Nikola Džafo ne odustaje. Ima neverovatnu energiju i gura sve projekte i izložbe. 2014. su izgradili četiri male Šok galerije na marginama grada. U junu se planiraju prve studentske izložbe, da se ožive "šok galerijice".

andrea3 jpg

Zašto gradski umetnici premalo javno nastupaju, iako njihova branša trpi?

Izgubili smo oštricu. Nismo mi digli ruke, nego sada gledamo na drugu stranu i ne vidimo pomak, ma šta da se desilo. Iz mog ugla, ne mislim da mogu da utičem na promene. E sad, da li je to pesimizam ili me više ne interesuje, nisam sigurna. Imam grižu savesti zbot toga, ponekad pomislim "zašto nisam agresivnija", ali se posle uhvatim da ne vidim smisao. Mi mladi umetnici pokušavamo napolju nešto da ostvarimo i tu se grize i grebe, za iskustvo izvan granica naše države. Dok ovde - ovde smo možda već izgubili bitku.

Rastajemo se tužno?

(smeh) Ko hoće i želi, može naći put i mogućnost da se javno predstavi, jedino što mora malo više da kuca na vrata, i više puta, čak i kada se ne otvaraju treba pokušati ponovo. I Muzej savremene umetnosti prihvata nove mlade umetnike i projekte, 17. juna Katedra za nove likovne medije ima izložbu studentskih radova i pohvalno je da je muzej otvorio vrata i neetabliranim umetnicima. To su primeri koji prolaze i kojih treba da bude još.

Igor Mihaljević

Možda te još zanima:

.

Guta: Ne mislim da sam džabe krečio

"Osećam malu zbrku u glavi. Na jednoj strani, ovo je trenutni zrenjaninski poraz, ni 25 najavljenih godina Zeleno zvono nije…

.

Vredi pročitati: "Blank"

Urednik omladinskog programa BHRT-a, Vedran Prodić kaže da u obavezno štivo treba uvrstiti knjigu "Blank" glumca Feđe Štukana, a u…

.

Nedeljni vodič od 18. do 24. marta

Ove nedelje vas očekuje dosta zanimljivih događaja, tu su razni koncerti, žurke, stand up večeri, radionice i izložbe.

.

Openhajmer eksplodirao na dodeli Oskara

Film "Openhajmer" Kristofera Nolana dobitnik je nagrade Oskar za najbolji film i apsolutni je pobednik ceremonije u Dolbi teatru. "Openhajmer"…

.

Nedeljni vodič od 11. do 17. marta

Ove nedelje vas očekuje dosta raznovrsnih događaja. Tu su filmske projekcije, stand up večeri, koncerti i žurke.

.

Vredi pročitati: "Mliječni zubi"

Novinarka Divna Prusac preporučuje knjigu Lane Bastašić “Mliječni zubi”.

  • 00:00 Music mix by Anja
  • 05:00 Music Mix by Bea
  • 10:00 Pre podne na O radiju

Anketa

U kojoj formi najčešće pratite Oradio?

Oradio logo