Društvo
Feral Tribjun je ugasila demokratija
"Više od knjige o Feral Tribjunu, ovo je antiistorija Hrvatske", rekao je sinoć hrvatski novinar Boris Pavelić, autor knjige "Smijeh slobode – uvod u Feral Tribjun", čija je promocija održana na Filozofskom fakultetu u sklopu međunarodne naučne konferencije "Mostovi medijskog obrazovanja".
Kultni splitski nedeljnik, političko-satirični Feral Tribjun izlazio je samostalno od 1993. do 2008. i bio je, kako je rekao predsednik Nezavisnog društva novinara Vojvodine Dinko Gruhonjić, "jedan od medija koji je održavao mentalnu higijenu čitalaca". Autor knjige Boris Pavelić je podsetio publiku da su iza "Ferala" stojali "oni koji su u nenormalnim vremenima uspevali ostajati normalni, a bili proglašavani nenormalnima", misleći pre svega na urednički trojac, sada već proslavljene novinare Viktora Ivančića, Predraga Lucića i Borisa Dežulovića.
Od kada se "Feral" ugasio zbog nagomilanih dugova, jer niko nije imao "hrabrosti" da se u njemu reklamira, "u Hrvatskoj se o njemu sve više ćuti, premda je otrkio većinu, ako ne i sve najkontroverznije i navažnije novinarske priče", rekao je Pavelić. O tome kako je i koliko "Feral" nervirao prvog hrvatskog predsednika Franju Tuđmana, ali i o propasti lista u "mekšim vremenima", govorio je ugledni hrvatski novinar Drago Hedl, bivši "feralovac".
"Feral Tribjun" je bio prezreno dete u naciji, državi i narodu zato što je uz ozbiljne tekstove bio brutalno satiričan. Ljudi su ga nakon kupovine zamotavali u druge novine jer su i čitaoci bili anatemisani. "Feralu" je trebao Zapad koji ga je podržavao, novac izvana ga je spasio, a ubila ga je klijentelistička mreža u demokratiji, za vreme premijera Ive Sanadera", podsetio je Hedl, dok je Gruhonjić savetovao buduće novinare da uče posao od "Ferala", s obzirom da je satira u Srbiji danas više pasivizirala, nego što je angažovala čitaoce da se bave važnim društvenim temama.
Uoči promocije knjige prikazan je i dokumentarni film o poseti ekipe francuskog satiričnog lista (i mete terorističkog napada u januaru 2015) "Šarli Ebdo" redakciji „Ferala“, a Hedl i Pavelić nasmejali su publiku nezaboravnim anegdotama koje su pratile "Feral" tokom Domovinskog rata i posle.
Tako su najbliži Tuđmanovi saradnici, Mate Granić i Ivić Pašalić, imali običaj da sakrivaju "Feral" od "oca nacije" ukoliko ovog čekaju važni sastanci, zato što se strahovite nervirao i ljutio, a nije smeo da ga ugasi jer mu je trebala podrška Zapada u ratu. Nakon uvođenja kune kao zvanične monete u Hrvatskoj, revoltirani odlukom da se novac zove kao u fašističkoj NDH redakcija "Ferala" je cenu objavljivala u lipama, stotim delom kune, a kada je tim povodom u Hrvatskoj donesen zakon da se sve cene moraju isticati u kunama, "Feral" je slovo "U" u reči "kuna" štampao većim i debljim fontom.
Uprkos stranoj pomoći i velikom tiražu, "Feral" se ugasio u vremenu demokratije i evroatlanskih integracija Hrvatske, jer za vreme vladavine Ive Sanadera i njegovog HDZ-a niko nije želeo, ili je strahovao da se reklamira u njemu. Tim povodom, Hedl je publici poručio „zaboravite na demokratiju kada uđete u EU“. Sasvim bizarno, izvesne kompanije su svojevremeno pomagale "Feralu" uplatama za marketinški prostor, uz obavezu da reklame nipošto ne objave, dok su neke firme pretile "Feralu" tužbama zato što im je redakcija objavljivala reklame besplatno, kako bi ih isprovocirali i pokazali svo licemerje u hrvatskom društvu i ekonomiji.
I.M.