Društvo / Intervju
Pitanje je da li bi Lačni Franz uspeo u današnjim uslovima
Član žirija na nedavno održanom Demofestu u Banjaluci bio je i Zoran Predin, frontmen benda Lačni Franz, verovatno najboljeg slovenačkog rok benda u istoriji. Posle gotovo dve decenije bez Lačnog Franza, Predin je prošle godine ponovo okupio bend, ovog puta u potpuno novoj postavi i objavio novi album "Svako dobro".
O njihovom nastupu na jubilarnom Demofestu smo već pisali u izveštaju sa druge festivalske večeri, a susret na ovom festivalu pružio nam je priliku i da sa Zoranom Predinom porazgovaramo o muzici nekad i sad, o tome šta je ono što je dobro i šta je to što zamera mladim bendovima, kao i o tome kakva je budućnost pred Lačnim Franzom. Zajednička crta svim svim bendovima koji su uspeli da ostave nekakav trag na muzičkoj sceni je upornost, tvrdi Predin na početku razgovora za Oradio.
"Mislim da su i tada postojali bendovi koji nisu uspeli da dođu u prvu ili drugu ligu, ali su ipak istrajali jer su svirali zbog sebe. Neke je ta upornost kasnije dovela u tu situaciju, a neki su bili dovoljno zdravi da prežive. To su neke stvari koje se dogode kada se okolnosti poklope i kad imaš malo sreće. Za Lačni Franz znam da je u vreme Novog talasa pažnja javnosti bila tako velika da smo dosta brzo došli u prvu ligu. Pitanje je da li bi u današnjim uslovima, sa istom muzikom, uspeli".
Koliko se uopšte mogu ta dva perioda porediti?
Danas je sve drugačije, muzika nije više medij koji nosi poruke "hoću da menjam svet!". Danas je to internet, danas je Asanž Džoni Roten nekog novog internet talasa, danas se svet menja kroz neke druge medije. Mada, neke se stvari vraćaju. Najpre, vraća se živa svirka, to je nešto što interent nije uspeo da pobedi. Svima je dosadilo gledanje najekskluzivnijih snimaka, šta ja znam, šta su sve izmislili da bi dočarali atmosferu koncerta, koju u stvari ništa ne može zameniti. Koncert, živa svirka, to je nešto što ne može da se ukrade ili zamaskira. Moraš dignuti dupe i doći na koncert!
Lačni Franz uživo na Demofestu
Šta je ono što ste kao član žirija na Demofestu pre svega tražili od takmičarskih bendova?
Svi bendovi koji su ušli u finale apsolutno imaju nešto u sebi. Svaki član žirija ima neke svoje kriterijume, ukus... Ja tražim originalnost, srdačnost, volim ako pevaju na maternjem jeziku, iako je engleski ipak jezik ove muzike. Bluz i rokenrol su ipak rođeni na engleskom i on kao takav ima legitimitet da bude prisutan. Shvatam i kolege autore da je mnogo lakše napisati tekst na engleskom i sakriti se iza njega. Neke fraze je mnogo jednostavnije reći nego na maternjem jeziku, jer si tako više izložen, ranjiv, više sebe pokazuješ, ovako može neko tvoje drugo ja da peva na engleskom i boli te... Kod nekih bendova primetio sam i da je problem što instrumentalno vrlo dobri zvuče, ali kada su počeli da pevaju sve je propalo. Možda bi bilo bolje da ne pevaju, znam da to nije lako, ali bar nemaju jezičku barijeru (smeh).
Isto tako, teško mi pada ova uloga. Sećam se nas na Omladinskom festivalu u Subotici 1979. kada smo gledali ovakve likove kao što sam ja danas. Ono, stari prdonja koji nešto filozofira, pojma nema, jednom nogom je u grobu i sada sere svoje mudrosti oko nas (smeh). Nekako pokušavam to da izbegnem, ali nisam siguran da mi je uspelo (smeh).
Spot za naslovnu pesmu sa albuma "Svako dobro"
Prošle godine Lačni Franz je objavio novi album "Svako dobro". Više nema nikoga iz stare ekipe, koliko ovaj novi bend ima šta da kaže?
To je nešto sasvim novo, ali stoji na staroj atmosferi. Isti stari princip, crni humor, zezanje, vrhunska svirka, dobra energija... Sviramo neke pesme iz osamdesetih za koje je apsolutno potrebno imati tu mladalačku energiju, one se ne mogu odsvirati sa pedeset i nešto godina. Naravno, napravili smo i korak dalje, to sve zvuči čvršće, modernije, brže, ja uživam kao pas na jedrima te svirke. Ta četiri klinca su uhvatila ideju i apsolutno se identifikuju s tim. Lačni Franz je ustao iz mrtvih, to je sada zombi Lačni Franz, ali dobar bend, vraćamo se u prvu ligu velikim koracima. Ovih dana završavamo snimanje akustičnog Franca, to još do sada nismo radili u karijeri. Zanimljivo da sam sada za neke pesme koje su gotovo zaboravljene napisao novi tekst na jeziku koji zovem "jugo esperanto", ima tu nekih pet, šest hitova i jedva čekam da ih čujete.
Poslušajte i audio intervju sa Zoranom Predinom
Predrag Novković