Društvo / Intervju
Merchandise: Muzika za sazrevanje
Novi talas retro struje koja svoju energiju crpi iz neonskih kulisa osamdesetih godina prošlog veka, osvežio je i generaciju odraslu na mitovima i melodijama sačuvanim u zamišljenim vremenskim kapsulama. Sastav Merchandise dolazi iz sunčanog grada Tampa na Floridi i u svom kodu sadrži najplastičnije delove panka, kristalne iskre popa, scensku tamu mizantropije, pa čak i najlepše priče naučne fantastike. Nastali su pre skoro deset godina, do sada su objavili dva zvanična studijska albuma i već proputovali ceo svet. Prema njihovim rečima, svako novo izdanje metaforično predstavlja ponovno rođenje i suočavanje sa istinom, mirom i usamljenosti. Tu je i momenat odrastanja, a zašto se prijatelji i ljubavnici nikako ne smeju povesti na taj put, saznali smo od Karsona Koksa, pevača i frontmena ovog nesvakidašnjeg benda. Povod za razgovor bio je njihov nastup u beogradskom klubu Elektrpionir, a sve to u sklopu aktuelne promotivne turneje drugog albuma "A Corpse Wired for Sound".
Krenućemo od samog naslova vašeg poslednjeg albuma. U pitanju je kovanica (A Corpse Wired for Sound) koju je izmislio čuveni pisac naučne fantastke, Džej Dži Balard. Pojasni mi malo tu povezanost sa vašim zvukom?
Glavni je razlog taj što sam veliki fan pomenutog pisca i kod kuće imam kolekciju njegovih krathih priča. Zaista mi se dopala njegova strana negativnosti, osetio sam da mogu da se identifikujem sa tim mračnim tonovima. Jako je zabavno kada književnost ubacite u muziku. Ranije smo stvarali pesme koje su bile veoma lične, dok sam ovoga puta više bio zainteresovan za pozajmljivanje reči i nadogradnju već postojećih ideja. A onda sam čekao da vidim šta će se desiti sa tim miksom. Tada sam dosta čitao i Vilijema Barouza (autor kultnog romana Goli ručak), posebno roman koji me je podsećao na jednu veliku supu čiji su sastojci bile samo reči i reči...
Omoti dva studijska albuma
Na kraju, kada se malo udaljite, prikaže vam se gotov mozaik onoga što te reči predstavjaju. Volim kada se na taj način iskače iz realnosti. Zato smo novim albumom želeli da preskočimo taj level preterane intelektualnosti na koji će način izgledati koncepcija cele zvučne slike. Uklapali smo stvari koje su nas iskreno privlačile. Jeste, Džej Dži Balard je veliko ime SF žanra, ali je njegov spisateljski koren zasađen duboko u realnosti. Zato se opet vraćam na negativnost kao jednu od važnih sastojaka današnjeg društva.
Sa tim albumom ste započeli i novi stvaralački život benda. Kako ste doživeli takvu promenu?
Skoro sam napunio trideset godina. Ne smatram da su to neke stare godine, sve mi to i dalje deluje mlado. Nije to samo slučaj sa mnom. Moji prijatelji, takođe, doživljavaju slične promene koje godine donose. Mi smo na putu skoro deset godina, a sada osećam da sam bliži istinskoj umetnosti više nego ikad. Moj život trenutno ide u tom smeru i ja to veoma cenim. Drugačije je kada si mlađi (sve je lako kad si mlad), kada sviraš, a jedini san ti je da što više stvari probaš i vidiš. Naravno, da proputuješ celim svetom...
Sve sam to iskusio i podelio sa raznim ljudima. E, onda je došao momenat da se krene dalje ali da se izbegnu sve te konzumentske zamke tržišta. Ja hoću da pobegnem iz sveta muzike! Žanrovi su se promenili, danas dominira elektronski zvuk i jako je malo prave "žive" muzike. Takođe, ne postoji nekakav srednji stalež za muzičare. Ili si bogat – ili si niko i ništa. Radije ću pratiti sopstvene ideje nego da budem najuspešniji, bla bla bla... To je i priča u vezi sa drugim albumom. Jednostavno sam se pomirio sa sudbinom da moj bend nikada neće biti deo velikog sistema i da moramo ići dalje. To su zajedničke dileme za sve umetnike i one su neizbežne u odrastanju. Neko će kasnije, recimo, postati učitelj, neko će samo hteti da pomaže drugima, bilo da je reč samo o jednoj osobi. To ja smatram temom zrelosti. I tu se može otići na dve strane. Imate sebičnost i destrukciju, a imate iskonsku ljubav prema drugima koju ćete pametno upotrebiti.
Spot za pesmu "Lonesome Sound"
Da li tu ima i generacijskog jaza?
Kako da ne! I to će sigurno biti tako do kraja sveta. Mislim da je sjajno kada ljudi uče iz tih genercijskih razlika. Koliko god pokušavaš da ubediš nekoga u ispravnost tvoje tvrdnje, ništa im to neće značiti do momenta kada ih osvesti realnost. A onda će, kao što sam rekao, ili to sve kriti i ne prihvatati neosporive činjenice i tako postati stare zajedjive i loše osobe, ili će prigrliti otkriveni izvor životne sreće.
Karslon Koks
Onda su sve vaše pesme putokazi ka odrastanju?
Može se i tako reći. Smorio sam se da pišem o jednoj posebnoj temi i atmosferi. Sada stavljam na papir sve što mi je kul, što je puno jakih boja i što je sazdano na istini.
Spot za pesmu "End of the Week"
Deo poslednjeg albuma ste pripremali u Italiji. Koji su vaši utisci i impresije iz Evrope?
Bilo nam je fantastično. Imamo puno prijatelja i fanova u Italiji. Evropa je za nas drugi dom, bilo da se radi o Beogradu ili Rimu i Madridu, osećamo se jako prihvaćeno u jednom svetu koji je potpuno drugačiji od američkog načina života. Mislim da na ovom prostorima naš izražaj dostiže svoj maksimum. Muzika je jedna internacionalna stvar!
U nastavku poslušajte deo razgovora za frontmenom sastava Merchandise:
Dušan Majkić
Fotografije: Andrea Vajda Bauk