Društvo / Intervju
Dina Jashari Trio: Pop, neo-soul i džez u Bulevar Buksu
U petak, 28. februara, knjižara koja svira, poznatija kao Bulevar Buks, biće domaćin nesvakidašnjeg muzičkog doživljaja – nastupa talentovane kantautorke i producentkinje Dine Jashari. Ova makedonska umetnica osvojila je region emotivnim pesmama i svojim muzičkim izrazom, u kojem se prepliću pop, R&B, neo-soul, ali i elementi džeza i indi roka. Na predstojećem koncertu, Dina će nastupiti u formaciji Dina Jashari Trio, uz gitaristu Luku Toševa i bubnjara Dragana Teodosieva.

Sledi vam mini-turneja – Niš, Zagreb i Novi Sad. U petak, 28. februara, nastupate u Bulevar Buksu u formatu trija. Ko čini taj trio i kako ste se okupili?
Trenutno nastupamo kao trio – uz mene su Luka Tošev na gitari i Dragan Teodosijev na bubnjevima. Moja muzika često menja format, nekad sviramo kao trio, nekad kao kvartet ili kvintet. Volimo da istražujemo različite postave i zvukove, a sada smo negde između elektronskog i živog izraza. Tako smo radili i cele prošle godine, a ovo su nam prvi koncerti u 2025. Veselimo se, imali smo probe i jedva čekamo da sviramo!
Što se tiče nastupa, kako želiš da se publika oseća nakon tvog koncerta? Koju poruku ili emociju želiš da preneseš?
Volim kada me ljudi razumeju kroz muziku, čak i ako ne govore makedonski. Mislim da je muzika snažan alat za prenošenje poruka i osećanja, i posebno mi je drago kada osetim da je publika to doživela. Moje pesme su često melanholične, pa ponekad vidim suze u publici, što mi je posebno dirljivo. Volim da zajedno budemo prisutni u trenutku – da pevamo, osećamo i delimo energiju. To mi je najvažnije.
Studiraš džez pevanje i formalno si muzički obrazovana. Da li ti to pomaže u karijeri ili te na neki način ograničava?
Muzičko obrazovanje mi je pomoglo da svoju autorsku muziku dovedem na visok nivo, i povezalo me sa muzičarima sa kojima sada sviram i stvaram. Mislim da je ključno pronaći balans između teorije i intuicije – intuicija je uvek najvažnija. Obrazovanje pomaže da dostigneš određeni nivo, ali ne treba postati opsesivan time da sve zvuči savršeno i ispolirano, jer se tada lako izgubi emocija. Okružena sam muzičarima koji razmišljaju na sličan način, imaju formalno obrazovanje, ali se u stvaranju oslanjaju na osećaj i spontanost. Mislim da je taj balans idealan.
Da li ima mesta za improvizaciju na tvojim nastupima?
Da, volimo da se igramo. Svaka moja pesma i aranžman može zvučati drugačije, a često ubacujemo solo deonice između pesama ili unutar njih. Svako od nas ima svoj solo trenutak, i to ćete moći da čujete i na koncertu.
Pre više od dve godine si osvojila nagradu Zadužbine Milana Mladenovića. Da li i dalje osećaš njene benefite?
Da, naravno. To je bila velika stvar za mene, jer je reč o regionalnoj nagradi, što mi je pomoglo da se moja muzika čuje širom Balkana i da moje ime postane prepoznatljivije. Takođe, kroz tu manifestaciju sam upoznala mnogo sjajnih ljudi iz celog regiona. Mislim da je to dragoceno iskustvo i velika podrška koju Zadužbina pruža muzičarima.
Pored toga što si imala priliku da se tvoja muzika čuje u regionu, nastupala si i u drugim delovima Evrope. Kako tamo publika reaguje ?
Ljudi me bolje razumeju na Balkanu zbog jezika, ali to ne znači da ne možemo da nastupamo i van granica regiona. Mnogi bendovi sa Balkana su uspeli u Evropi i širom sveta. Imala sam sjajna iskustva u Lisabonu i Pragu, a u Kopenhagenu sam nastupala sa danskim bendom Efterklang, gde smo zajedno svirali i mešali jezike. Mislim da muzika zaista nema granica.
Da li se sprema nešto novo, možda neki novi materijal?
Da, poslednjih meseci se svašta dešava. Snimamo u studiju i pripremam album koji bi trebalo da izađe ovog proleća. Na mini-turneji ćemo odsvirati nekoliko novih pesama. Čekam reakcije i baš sam uzbuđena što ću podeliti svoju novu muziku s publikom.
Ceo razgovor sa Dinom možete poslušati u plejeru:
A.Ninić
foto: Aleksandra Kostadinovska