...
TRENUTNO21:00 - 00:00Music Mix by Bea

Društvo / Intervju

Danas je hrabro reći nešto normalno

07.10.2023.

Današnje tehnološka dostignuća omogućavaju nam da snimimo razne video radove i taj sadržaj kasnije postavimo na društvene mreže, gde ga mogu videti milioni, ili samo par naših najbližih prijatelja. Ponuda ovakvih video radova, tema i načina snimanja je neverovanto velika, od najbanalnijih stvari do onih koje potencijalno zanimaju veći auditorijum. Naš sugrađanin, dugogodišnji novinar i radijski voditelj Aleksandar Karanović rešio je da, na visoko profesionalan način i uz izvore koji su dostupni svakom čoveku, napravi video priče o nekim temama koje nas svakodnevno okružuju, a o kojima se ne govori mnogo ili uopšte. Poslednji u nizu videa doživeo je više od sto hiljada pregleda, preko 20 hiljada lajkova i niz komentara, a njegov nalog pod nazivom "Karan je na ulici", sada ima veliki broj pratilaca. 

.

"Prestao sam da se bavim voditeljskim poslom, ali mikrofon nisam zaboravio. Već nekoliko godina sam spiker na našem stadionu, što bi rekli 'Karan je na Karađorđu' (smeh), ali i vodim svoju, mogu da kažem emisiju, jer je to prvo bilo u obliku emisije, a sada je više i obliku projekta koji se zove 'Karan je na ulici'. Karan je sa vama ili gde god budem, ja kažem Karan je 'sa', 'na', 'u' i ostali predlozi", ispričao nam je Aleksandar na početku razgovora u emisiji "Dnevna soba" Oradija.

Počelo je ipak na ulici, simbolika ili slučajnost?

Zapravo mi je prvo dobro zvučalo ime. Krenulo je kao vlog u kojem se bavim problemima o kojima nije baš bilo poželjno pričati u etru. Onda sam uzeo to da radim na svoju ruku, otišao sam sa radija i počeo da se bavim frilens poslovima online. Bio mi je potreban neki način da sve to izađe iz mene, pa je tako sve počelo. Prvo je bio vlog, a sada su to neki kratki reel snimci. Bavim se problemima koji nas sve pritiskaju, a o kojima se ne priča koliko bi trebalo i na način na koji bi trebalo.

Ovo što radiš nije daleko od tvog poziva, s obzirom da si po zanimanju novinar?

Tako je, radio sam kao novinar svih vrsta, dakle pisanih, odnosno štampanih  medija, radija, a bilo me je malo i na televiziji. U Novom Sadu sam završio i novinarstvo i komunikologiju. 

Obrađuješ razne teme, koliko te sve to u suštini zanima, ili te možda nervira, pa se time baviš?

Trebalo bi sve da nas zanima, ali me jako nervira! Mislim da je to moja glavna motivacija - to što o tome mora da se govori. Više mi je pun kufer svega toga i mnogo mi bude lakše, lično, kada uradim neki video. Koliko god da to radim za sve ljude, radim to i za sebe. Mislim da svi treba da imamo neki izlaz i nešto kroz šta ćemo fokusirati kolektvini bes, koji sad već može slobodno tako da se nazove. Treba da nađemo neki kreativan i konstruktivan način da se izrazimo o stvarima koje nas okružuju.

 

Poslednje tema koju si obradio, o kladionicama, izazvala je zaista mnogo reakcija?

Previše je to sve lagano prešlo iz neke sfere šale u jednu vrlo, vrlo ozbiljnu navlakušu, koja je namenjena određenim ciljnim grupama. To su pre svega mladi muškarci koji su u srednjoj školi ili iz nje izlaze. Sa reklama im se obraćaju njihovi idoli, koji im govore o tome da je kladionica i kockanje jedna super kul i zabavna stvar, koja nema nekih posledica, lako se zaradi, provod je odličan, a tu su i neke devojke. Tačno se vidi na šta ciljaju i koji efekat žele da proizvedu, a mislim i da uspevaju, s obzirom na to da su kladionice imale neverovatnu zaradu i profite u milionima evra prošle godine. Trebalo bi sistemski da se povede priča o tome, a to se ne dešava jer su kladionice veliki sponzori i donatori svih medija.

Krug se nekako zatvorio, jer svi znamo da profesionalni sport zahteva puno uloženog novca. Danas sam gledao snuker u Britaniji, gde je glavni sponzor takođe neki "bet". Znači, situacije je i u svetu slična?

Uvek je "neki bet nešto". Ne znam da li da očekujemo da se sad to spiralno sve uruši (smeh). Najveća pobeda do sada mi je bila to što su me zvali iz udruženja za borbu protiv bolesti zavisnosti "Prevent" i "Epicentar" iz Novog Sada i zamolili me da sa svojih platformi to podele ljudima. Hteli su čak taj video da puste predstavnicima države koji pokušavaju da se izbore sa tim problemom, što sam naravno odobrio. Mislim da volja postoji, defintivno, ali je pitanje da li smo otišli predaleko? Danas imaš čak fondaciju jedne kladionice koja potpisuje ugovore sa Ministarstvom za omladinu i sport. Pitanje je koliko će vremena biti potrebno da se zaustavi ta spirala, koja je krenula i koja ima prevelik momentum iza sebe. Javnost bi mogla mnogo da utiče na sve to. Pitali su me ljudi da li ćemo pokretati peticiju? Što da ne, ako ovo slušaju ljudi koji su specijalizovani za peticije, neka se pokrene. Mislim da postoji neverovatna snaga u narodu, u koju nismo ušli i koju nismo iskoristili.

I pored svega, kladionice, u normnalnim uslovima, deluju kao zabava?

(smeh) Pa to i jeste problem. To jeste zabavno i ko god je imao veze sa fudbalom i pre sve ove najezde, jako je bilo teško pobeći od kladionica i želje da napraviš tiket. To jeste jedna velika navlakuša i zabava, ali može da dovede do nečega što nije zdravo. Ne bi ljude trebalo nagovarati. Ima mnogo komentara na to što ja radim. Svako može da komentariše, često imam komentar tipa "to dolazi iz kuće", "budala je onaj ko ode u kladionicu". Pa i nije tako. Sve je to jedna vrsta zabave, ali bi se trebalo pozabaviti rezultatom i stvarima do kojih na kraju dođe. Moj savet svima bi bio - kada prestane da bude zabava, stanite! To su kampanje koje viđam na utakmicama u Engleskoj, u Americi i po Evropi. To bi ipak pomoglo, poput onog na cigaretma. Zabavno je, ali će te u nekom trenutku ubiti. Milsim da se mora mnogo više pažnje posvetiti posledicama klađenja.

 

Dakle, poruka nije ukinuti i zatvoriti kladionice, nego ograničiti određene stvari, zabraniti maloletnima da u sve to uđu prerano i na neki način kontrolisti?

Da, defnitivno. Nisam za to da se zabrane kladionice, ali jesam da se poznatim ličnostima smanji iskušenje da dođu u poziciju da reklamiraju kladionce. U opisu mog snimka naveo sam da su to neke države već uspele. Za sad su to uspele Velika Britanije, Španija i Belgija. Ove zemlje su zabranile poznatim ličnostima da reklamiraju kockarnice i kladionice, dok je, na primer, Belgija uspela skroz da zabrani reklamiranje kladionica, poput cigareta. Znam, mi smo eonima od te svesti, ali mislim da bi trebalo podržati ljude koji se bave prevencijom, ima ih dosta po Srbiji i treba im pomoći. Podatak da je broj zavisnika u poslednjih pet godina skočio deset puta, zaista je zabrinjavajuć! Sa 30 na 300 hiljada i onda možemo da kažemo da je krenula epidemija zavisnosti od kocke, a kada krene epidemija vreme je za vanredne mere.

Novinari pokreću stvari, pišu i pričaju o svmu što nas okružuje, ili bi bar tako trebalo. Kako se osećaš kada vidiš da se tvojih ruku delo toliko gleda i deli na mrežama?

Mogu ti reći da je sve ovo za mene relativno novo. To je tek drugi video koji je, popularnim rečnikom, postao viralan. Kada vidiš reakcije i čitav taj domino efekat nije ti svejedno, ne znam kako da se postavim. Drago mi je, pogovoto što ja sedim u svom malo studiju dva sa dva, a utičešm na nešto što je okačio neki bivši ministar. Dobar je osećaj, isključivo jer je poruka dobra i priča se o nečemo o čemu bi inače trebalo da se priča. Moja prilika, ali i svih ljudi koje se bave zdravom pričom, ispala je velika jer je zdrava priča toliko sakrajnuta u Srbiji, pa kada ti kažeš najosnovniju stvar - to ima nenormalan odjek.


Danas je izgleda dosta neobično i hrabro biti normalan?

(smeh) To je tačno to. Reći danas neku najnormalniju stvar, koja je zdravorazumska, ispada da je hrabro. Imam zaista veliku podršku okoline, pre svega iz porodice, iako mi mnogi govore da se pazim, da je to osinjak i slično. I ja se slažem. To je jedan veliki razlog zašto je tako. Decenijama i više se usađuje strah u ljude - gledaj samo svoje, drži se po strani i uvek može gore. Nadam se da će generacije koje dolaze nešto promeniti. Oni ne haju ni za šefove, ni za pravila, ni za ustrojstvo. U nekoj firmi, na primer, čim mu se ne sviđa on ide. To bi moglo da popravi celu situaciju. To nam je preko potrebno. Može bolje, znam kako i uradiću na svoj način, to je danas filozofija mladih. Verujem da će biti bolje, jer generacije koje dolaze imaju sve manje i manje straha.

O kladionicama i kockarnicama je poslednji video koji si uradio. Koje si sve teme do sada obrađivao?

Potrudio sam se da uradim, sa novinarske strane, maksimalno profesionalno, jer nam je i profesija skroz posrnula, ali to je neka druga tema. Pre nego što sam krenuo u ceo ovaj posao, napravio sam spisak tema o kojima moramo da govorimo, a to ne radimo. Fokusirao sam se na zagađenje, socijalne teme, poput plata i uslova rada, ima jako puno tema kojima se ne bavimo jer nas zamajavaju drugim stvarima. Ne mogu previše da uradim za spoljnu politiku Srbije, ali mogu da uradim za svoj vazduh, za hranu koju jedem, za platu koju zarađujem. Bilo bi super da se svi pozabavimo stvarima na koje možemo da utičemo. Radim to već nekih godinu dana i kada vidim da je to pogledalo nekoliko stotina hiljada ljudi i da se većina složila sa mojim uglom gledanja na stvari, to mi daje snagu da radim dalje. Mislim da svi treba da shvatimo koliko nas je, koliko ima ljudi koji su spremni da se bore i da nam zaista može biti bolje. Ko koliko može, na lokalu, kao što sam se ja borio, na primer, da Bocke dobiju vodu i kanalizaciju i na kraju smo je dobili, priključiće nas uskoro. Ako nemate negde struju, kanalizaciju, imate slab internet, zagađeno je, pale vam deponije pored kuće, treba da se borite i treba da podižete svest o tome.

Karanovic2

Tvoji izvori su sve ono što je već bilo u medijima ili nešto što može da se skine sa neta. Koliko ti treba za jednu epizodu, od početka ideje do kraja realizacije?

Moram da se zahvalnim raznim istraživačkim i nezavisnim novinarima po celoj Srbiji, jer koristim njihove izvore i objavljene materijale i bez njih ne bih imao ni jednu priču. Zavisi od priče do priče koliko mi vremena treba. Sada video reels traje minut i po, preko toga instagram neće da pusti i za to mi treba par nedelja. Prvo napišem u tezama, onda tražim izvore i na kraju sve sklapam. Treba mi dve, tri nedelje, ali ne izbacujem tako često. Između prošlog i ovog snimka mi je trebalo puna četiri meseca, ali potrudiću se da češće objavljujem.

Taman dok ne potrošiš to što si zaradio od prethodnog videa?

(smeh) Da, pa mora se malo negde i otputovati. 

Šalu na stranu, kako finansiraš sve to, može li da se zaradi preko socijalnih mreža na ovaj način?

Od ovoga dinara nisam napravio i sve sam finansiram, zato što nisam ni nameravao da pravim ovo da bih nešto zaradio. Pre neki dan me drugar pita da li imam Patreon? Nemam, nisam to hteo da uradim, to mi je lična satisfakcija, da napravim nešto i da ljudi to gledaju. Ne isključujem mogućnost da to u narednom periodu i pokušam da napravim, ali kod nas je to jako teško monetizovati, jer se jako malo plaćaju reklame, za razliku od inostranstva. Instagram i fejs ti neće dinara dati, bez obzira na to koliko pregleda imaš. Možda napravim neke majice, to je sad popularno (smeh), kao kod mog prijatelja Đorđa Čvarkova, kafana Bela butina (smeh).

Mnogo si tema obradio, ali verujem ih ima još dosta. Čime ćeš se baviti u narednom periodu? Ili da ne pominjemo, da ne bi neko pokušao da te u tome spreči?

Sad kad kažeš, vidiš (smeh), možda ne bi trebalo da najavim. Obećao sam da će biti kladionice vol 2. Za sve one koji nisu videli snimak, obrađivao sam slavne ličnoste i sportiste koji su reklamirali kladionice i kockarnice. Nakon snimka, ljudi su mi se javljali i ukazivali na to koga nisam stavio u video. Realno, nisam ih sve ni prepoznavao, a sada sam ih na žalost upoznao. I dalje mi nije jasno koja je motivacija da se naprave snimci? Za ovo poslednje je čist bes, jer ti ne možeš pogledati sport na miru, a da ne pogledaš nenormalnu količinu promotivnog sadržaja o kladionicama i kockarnicama. Ne znama kako je ljudima koji to gledaju sa decom. Kako ti detetu to objasniš? Nakon kladionica i kockarnica, imam čitavu listu tema kojima ću se baviti. Ako želite da znate koje su to teme, samo pogledajte kroz prozor. Milsim da su nam problemi svako čulo: ono što jedemo, što udišemo, što vidimo, čujemo, pa i osetimo. Na žalost materijala ima za još godina sto!  Svi koji žele da pogedaju mogu me naći na mrežama kao @karaaanovic, na tiktoku je karan je na tiktoku pa ko želi neka pogleda.

Karanovo gostovanje u Dnevnoj sobi Oradija poslušajte ovde:


Jovan Vanja Marjanović

foto: privatna arhiva

Tagovi

Možda te još zanima:

.

Planinarenje nije turizam

Davne 1986. godine grupa Queen je napravila moćnu baladu koja postavlja večito pitanje "Who wants to live forever" za poznati…

.

Posao uz studiranje, balansiranje između obaveza

Život studenata može u nekim situacijama da predstavljai luksuz i postane izazovan, a nekako se smatra obaveznim da roditelji podrže…

.

Poziv za buduće producente

Ukoliko te zanima kako nastaje jedan umetnički projekat i koja je uloga pozorišnog producenta u njemu, prijavi se na program…

.

Zovem se Viktorija, ja sam izbeglica!

Viktorija je sa dvoje dece izbegla iz Kijeva na početku rata. U Kijev se vratila posle godinu i po provedenih…

.

Program plaćene prakse za studente novinarstva

Slavko Ćuruvija fondacija poziva studente i studentkinje novinarstva da se prijave za Program plaćene studentske prakse "Denis Kolundžija" u partnerskim…

.

Žene prilikom zapošljavanja izložene i rodnoj i starosnoj diskriminaciji

Sigurno ste bar jednom naišli na oglase za posao u kojima se traži konobarica, čistačica, prodavačica ili promoterka. Ili mlada…

  • 15:00 Superoperater
  • 16:00 Music mix by Anja
  • 21:00 Music Mix by Bea

Anketa

U kojoj formi najčešće pratite Oradio?

Oradio logo