...
TRENUTNO18:00 - 18:30Popodne na O radiju

Kultura

Gari, aj' me stavi na listu

12.02.2015.

   Za mnogo toga možemo reći da je novosadski, nešto je za hvalu, ali ponešto ipak za osudu, pa i posprd. Tako je jedna od izrazitih karakteristika Novosađana, recimo, kašnjenje na koncerte ali i "grbavljenje" za ulaz na svirke. Bacili smo se u istraživanje tog fenomena i čuli mnogo toga zanimljivog od kompetentnih ljudi iz muzičke i organizatorske branše.

.

   Zlatko Bardun je menadžer Atheist Rap-a i tokom svih ovih godina zadesio se u raznim situacijama, sa različitim ljudima. A rečenicu "Gari aj' me stavi na gest list" čuo je nebrojeno puta.

   "Vrlo često se susrećemo s tim, doduše, u drugim gradovima situacija nije tako drastična kao u Novom Sadu. Mi sviramo po celoj bivšoj Jugi, to je praktično tržište našeg benda. Mislim da je kod nas i eventualno u Beogradu, situacija onako dirljivija što se toga tiče. Po mom mišljenju, to je nedostatak poštovanja prema izvođačima. Pitaju ili šalju mejlove, zahteve za stavljanje na spisak ili nas direktno kontaktiraju", objašnjava Zlatko.

   Novi Sad je poznat po svom humanitarom karakteru, pa se neretko događaju i koncerti tog tipa. Bardun kaže da se dešavalo da ga čak i za takve svirke ljudi pitaju da ih stavi na spisak.

   "Mislim, apsolutno nemaju blama. S tim što, kada su humanitarni koncerti u pitanju, onda baš umemo da budemo neprijatni. Potpuno isključujemo mogućnost da za humanitarnu svirku nekoga stavimo na spisak. Dešavalo se da se ljudi naljute ali pravo da ti kažem - zabole nas, nek se ljute", kaže menadžer Atheista.

   Priseća se i rekorda da je, svojevremeno, kada je bend pravio svirku povodom desetogodišnjice rada, na spisku za ulazak u NS Time bilo 180 ljudi. Sada su preduzeli mere da srežu spisak

   "Znači, za koncert samo uža porodica i ljudi koji pomažu bend, organizatori koncerta (oni koji lepe plakate ili su radili dizajn, ljudi iz medija koji učestvuju u najavi) ali toliki je broj nekih trećih ljudi, da smo mi to sveli na minimum. Bili smo i neprijatni, ali moralo je tako".

   Prema Zlatkovim rečima, publika bi morala da stekne kulturu plaćanja, odnosno, da shvati da je kupovina ulaznica za koncert ista kao bilo koja druga kupovina.

   "Ne možeš, ako ti poznanik radi kao pekar, ići kod njega svaki dan da uzimaš hleb besplatno. Ili ako ti drugar radi na pumpi, nećeš otići da sipaš 20 litara goriva. Stvari treba tako posmatrati. Ionako je muzika besplatna i dostupna na internetu, znači ne prodaje se ili se slabo prodaje u bilo kom drugom formatu.

   Bendovi imaju priliku da nešto zarade isključivo na koncertima. Od tog novca kupuju opremu, plaćaju najam prostorija za probe, kupuju žice, membrane za bubnjeve i drugu propratnu opremu. I stalo im je da na koncertima nešto zarade, da pokriju makar te troškove. O uloženom radu da i ne govorimo, o vremenu za probe, u studiju, kompletno životno vreme koje se troši na to treba da ima neku nadoknadu, a mislim da to ljudi ne cene dovoljno na ovim prostorima", zaključuje Zlatko Bardun. 

guest list

   Srđan Grbić - Grba iz kluba "The Quarter" takođe se  vrlo često susreće sa onima koji se ponašaju u skladu sa njegovim nadimkom.

   "Za svaki veći koncert ljudi me zovu da ih stavim na spisak. Ne mogu da shvate da te pare idu muzičarima. Ja im svima kažem - kupite kartu, častiću vas pićem, ali ne vredi. Nemaju kulturu da kupe kartu. A kad odu u pozorište ili bioskop onda je kupe", priča Grbić.

   A kad već pišem o ovoj pojavi morala sam da pitam i da li se ponekad dešava da i sami organizatori traže da budu na spisku za neki koncert.

   "Pa, ja lično nikad. Jednom me je Vladimir Cinkocki (Cina, bubnjar Obojenog programa) stavio na spisak, a ja sam baš hteo da kupim kartu. Eto, kao u 'Ko to tamo peva'. Ako se zadesim recimo u Beogradu, kad je neka svirka i ostajem kratko, onda me uvedu. Ali kad s namerom idem na neki koncert uvek platim kartu", kaže Grba.

gest list

   Igor Todorović Zgro iz Studentskog kulturnog centra Novi Sad, smatra da je reč o "tipičnoj novosadskoj pojavi", koja, međutim, korene vuče još iz ranog punk perioda u Engleskoj, u vreme kada su Peter And The Test Tube Babies snimili pesmu "Get me on the guest list".

   "Nije to samo bolest lokalnog undreground sveta. To kao napraviš koncert, bude puno, svi zadovoljni, svima super, a organizator se posle koncerta drži za glavu i pita šta je bilo? Pa, prodao si karte. Koliko je ljudi bilo na koncertu? 200. A prodao si 62. karte i 138 je ušlo pomoću ovog ili onog načina.

   Dokle god je tako, ozbiljnijih koncerata ćemo imati sve manje. Jeste ovde platežna moć i sposobnost građana vrlo tanka i mala, ali ta navika lokalne publike da, kao po nekim zaslugama oni treba da uđu zbog ovoga ili onoga, da ne plate kartu, malo je bezvezna", kaže Zgro.

   On se priseća i starog vica koji se odlično uklapa u ovu priču:

   "Koliko je pankera potrebno da zameni sijalicu? Dvanaest. Jedanaest je na gest listi, a jedan menja. To je otprilike cela priča", objašnjava Zgro.

   Kako tome stati na kraj?

   "Pa, nikako. Nema tu kako da se stane na kraj, sve dok se ljudi koji dolaze na koncerte ne stave u ulogu organizatora. Pa kad kreneš da stavljaš na papir sve te sitne troškove, na koje često ni ne računaš, jako je puno toga o čemu prosečan gledalac ni ne razmišlja, nego samo "Ej da li ima šanse, da li imaš kartu jednu a bilo bi super ako može i plus jedan". I onda još kupe napolju pivo, da ne popiju na šanku, pa onda još nemaš ni zaradu od šanka.

   Kako stati na put? Nikako. Ideš, radiš dalje, a da li će nekad neko da mućne glavom i da kaže 'čoveče pa nekako treba i da se isplati cela priča', da ne bude stalno minus i dubioza. Al' dobro, navikli smo. Mitesersi su o tome pevali početkom 90-tih, Piteri deset godina pre njih, to su pesme koje se pevaju 20, 30 godina, a biće ih izgleda i još toliko", zaključuje Zgro.

   I za kraj, hit dana: Peter and the test tube babies "Guest list"

We turn up outside at the gig, there's people there the crowds are big,they stop you to ask and see, if you can get them in free

Fivers in pockets they still try, " Come on we're broke " they all lie, give you hassle make you late, " Get me in free go on mate ".

Get me on the guest list, lend me ten pee.
Get me on the guest list, go on just me, get me on the guest list, get me in free.

Trapper fans trying their best, to make out they are our guests, they seem to think it is easy, for you to get them in free.

Evo i priloga o gest listama koji smo emitovali u programu O radija


 Jelena Mijatović

Možda te još zanima:

.

Filozofski fakultet u Novom Sadu obustavlja sve aktivnosti

Zbog potencijalnog ugrožavanja bezbednosti studenata, njihovog prava na obrazovanje i bezbednost zaposlenih, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu obustavlja sve…

.

Na kraj Limana Žuta kuća

Žuta Kuća na livadi između Limana i Štranda živela je pet godina. 

.

Stvari se stalno vrte u krug

Mogli bismo, gotovo sa sigurnošću, da kažemo da se za jedan veliki festival, poput Exita, proda mnogo više karata nego…

.

Norveška šuma: Važne su pesme

Kada je Murakami objavio knjigu "Norveška Šuma" 2007. godine sigurno nije imao na umu da će njegovo delo, opet inspirisano…

.

Kako su pab kvizovi postali omiljena zabava Novosađana?

Novi Sad je grad u kome je cela priča oko pab kvizova u Srbiji počela, grad odakle je sve krenulo…

.

Grupa novosadskih studenata predstavila STAV

Novosadski studenti oformili su neformalnu grupu mladih ljudi pod nazivom STAV (Studenti protiv autoritarne vlasti) sa ciljem da podignu političku…

  • 16:45 Prava stvar
  • 17:00 Radio Grafiti
  • 18:00 Popodne na O radiju
  • 18:30 Album nedelje
  • 18:45 Lampica

Anketa

U kojoj formi najčešće pratite Oradio?

Oradio logo