Kultura / Film
Uskrsnuće Edija Marfija
Rudi Rej Mur bio je pevač, stendap komičar, osrednje talentovani zabavljač sredinom sedamdesetih, sve dok nije ustanovio komičarski nastup u stihovima, a sebe predstavio kao izmišljenog opscenog i lajavog lika imenom Dolemajt. Obučen papagajski poput kalifornijskog svodnika i uz rime u kojima nije bilo pristojnog stiha zabavljao je, pre svega crnačku populaciju, na jugozapadu Amerike. A onda je uspeo da snimi nekoliko svojih nastupa na gramofonske ploče, koje su se odlično prodavale, samo da bi se domogao šanse da snimi igrani film.
U Americi ćete danas možda i naći nekoga ko se seća čoveka pod imenom Rudi Rej Mur, dok je za nas Evropljane ovaj lik apsolutna nepoznanica. Da ne ostane tako pobrinuo se Edi Marfi u svom najnovijem filmu "Ja sam Dolemajt" (Dolemite is my name) koji je snimio za Netflix.
Po gledanju ovog filma prvo što sam pomislio bilo je da je dobri stari Edi konačno vratio čaroliju po kojoj ga se sećam iz osamdesetih godina prošlog veka. Sigurno pamtite Edija iz "Policajca sa Beverli Hilsa" ili iz "Zlatnog dečka" ili "48 sati". Bio je to Edi kojeg smo svi obožavali, Edi koji je u jednom trenutku bio najtraženiji glumac na svetu.
Posle serije očajnih komedija koje je snimio poslednjih decenija, od onog zadriglog profesora iz devedesetih do komedije "1.000 reči" pre četiri godine, Edi je, čini se, razdužio svoje grehe, platio šta se imalo plaćati i, ako je verovati ulozi koju je ostvario u Dolemajtu, ponovo je spreman da nas impresionira.
Uloga Rudija Reja Mura, čini se, pasovala mu je savršeno. On je simpatičan, zabavan, dopadljiv čak i kad ode predaleko, prepun ljudskosti i u pozitivnom i u negativnom smislu. Ono što je začuđujuće i iznenađujuće je da Marfi ni u jednom trenutku ne pretera u svom dočaravanju nekadašnje crnačke legende.
Priča ovog filma, glavnog junaka, nadalje, prati kroz avanturu snimanja filma "Dolemajt" uz razmaženog režisera Darvila Smita kojeg glumi zapanjujuće zabavan i urnebesan Vesli Snajps. Rej nema dovoljno novca za snimanje, nema pravu ekipu, ne zna kako se to radi, ima veoma jadan scenario, ali ipak uspeva da snimi film koji je 1975. godine bio drugi po visini zarade na bioskopskim blagajnama.
On je stvorio serijal o otkačenom svodniku koji rešava razne probleme dok rešeta lude unaokolo, prebija ih najsmešnijim karateom ikada viđenim, psuje, pljuje i razvaljuje. Bio je to jedan izrazito budalast film, toliko loš da je postao odličan kada je publika prestala da ga gleda kao ozbiljan film i kada je postao još jedan sjajan vic poznatog komičara.
Sedamdesete godine su u ovom filmu veoma dobro prikazane, baš kao i poseban filmski žanr koji Amerikanci zovu "blacksplotation". Rudi Rej Mur je snimio još tuce filmova u svojoj karijeri i uvek je imao brojnu publiku. Njegov život vredan je pomena, jer je, između ostalog, ostao zapamćen kao prvi protoreper, pa i vama preporučujem gledanje filma "Ja sam Dolemajt". To je jedan iskren, zabavan, smešan i zadovoljavajući film.
Petar Klaić