Kultura / Film
Druga strana bajke o Boni i Klajdu
Boni Parker upoznala je Klajda Beroua u trenutku kada joj je preko glave bilo i Dalasa i samotnjačkog života, nakon razdvajanja sa mužem i napornih kelnerskih smena u malom porodičnom restoranu. Klajd je bio lopov koji nije bio gadljiv na krađu automobila jednako kao i na pljačku banaka, prodavnica i benzinskih stanica. Susret se dogodio 5. januara 1930. godine, na pragu Velike depresije koja je jezivom brzinom siromašila Amerikance.
Od tog trenutka, čuveni dvojac stigao je da opljačka na desetine banaka, porodičnih prodavnica i pumpi. U tom ludačkom pohodu sumnja se da su ubili najmanje devet policajaca i bar četvoro civila.
Imali su status filmskih zvezda zahvaljujući tretmanu u medijima, koji su od njih pravili nekakvu suludu verziju bande Robina Huda. Bio je to status kakav je kod nas, devedesetih godina, imala grupa secikesa, lopova, narkodilera i zločinaca prikazanih u dokumentarcu "Vidimo se u čitulji". Tek poređenja radi.
Vlastima je na kraju toliko dozlogrdilo da ih neuspešno hapse, te su unajmili dvojicu penzionisanih teksaških rendžera, koji su 23. maja 1934. godine na ulazu u Gibsland u Lujzijani postavili zasedu i najbrutalnije izrešetali odmetnike.
Upravo taj detalj okosnica je Netflixovog filma "The Highwaymen", u kojem ostarele policajce igraju Kevin Kostner i Vudi Harelson. Njihove filmske likove Frenka i Menija angažovala je Miriam Ferguson, teksaška guvernerka koju ovde igra Kejti Bejts, da po svaku cenu pronađu i ubiju Boni i Klajda, jer je smatrala da je njihova banda, ogrezla u krvi, uveliko prešla sve granice pred kojima bi trebalo da im se sudi.
Od života umorni, ali pravdoljubivi i odlučni teksaški rendžeri tako kreću u poteru za čiji epilog ni u jednom trenutku nisu sigurni da će biti u njihovu korist. Usput se suočavaju sa zastrašujućim posledicama pljački ove bande, sa nesposobnom policijom i građanima koji su nedvosmisleno na strani zločinaca.
I Kostner i Harelson ovde su odigrali vrlo dobre i uverljive uloge, njihova hemija na ekranu je nesporna i reditelj Džon Li Henkok je svakako računao na to kada ih je birao. Sa druge strane, priča je napisana i režirana tako da se sto posto fokusira na napore rendžera da eliminišu zloglasni dvojac. Boni i Klajd se u filmu likom ne pojavljuju nijednom, sve do samog finala kada im lica ugledamo, na kratko, neposredno pre nego što će biti izrešetani.
Režiser Henkok bio je kritikovan zbog toga, ali moj stav je da je to bila dobra odluka. U ovom filmu vidimo stranu bajke o Boni i Klajdu koja je prizemna i realna, oslobođena lovačkih priča koje su pratile pljačkaše. Uostalom, sudbina čuvenog para opisana je maestralno i brutalno u filmu "Boni i Klajd" iz 1967. godine Artura Pena, sa Fej Danavej i Vorenom Bitijem u glavnim ulogama. Nije lako pokušati napraviti novu verziju te priče, sa takvom zaostavštinom nad glavom.
Ovako smo dobili sasvim pristojno snimljenu i režiranu priču o ovim događajima, bez previše patetike i bez opasnosti da se nastavi sa izgradnjom legende od para ubica. "The Highwaymen" je drama koja će zadovoljiti većinu filmskih sladokusaca, iako je u pitanju tek pristojan film, bez velikih umetničkih pretenzija.
Petar Klaić