...
TRENUTNO12:00 - 12:30Pre podne na O radiju

Društvo / Intervju

Keckec: I dalje me pokreće ljubav

03.02.2018.

Milan Kerezović Keckec je novosadski muzičar, kantautor i kompozitor koji je svoj prvi album pod nazivom "Pesem uspavanog uma" izdao još 2010. godine, a u međuvremenu se najviše posvetio primenjenoj muzici kao i producenstkom poslu. Novi pristup svojoj muzici, gitarom i glasom, nagovestio je nedavnim nastupima u Startit centru kao i u knjižari Bulevar Books na kojima je publika mogla da sluša njegove kompozicije, ali i obrade stranih pesama koje retko mogu da se čuju, a pretežno dolaze iz srca Amerike, njegovog folka i bluesa. 

.

"Ovo jeste neka vrsta onog što priželjkujem u budućnosti, akustično, gitara i vokal uz malo više obrada pesama koje bi bile urađene u ovom fazonu. Ovo jeste uvod u priču za drugi album koji trenutno zamišljam, bar što se tiče aranžmana, sa manje muzičara, manje instrumenata, više akustike. To mi je trenutno u glavi, kako će to sve na kraju na albumu izaći još ćemo videti", ispiričao nam je Keckec na početku našeg razgovora. 

Jedan si od retkih autora koji ne beži od obrada, ali to više koristiš kao neku vrstu edukacije, uz objašnjenja. Šta sve sada ima na tvojim nastupima?

Uglavnom ima dosta obrada blues kompozicija, ali kad kažem blues ne mislim na onaj dosadni sa mnogo ponvaljanja i solaža već na pravi root  blues koji je mahom odsviran na akustičnoj gitari. Pored toga imam želju da uradim obradu jednog novosadskog benda, ako za to dobijem dozvolu ta bi se kompozicija našla na mom sledećem albumu. U pitanju je pesma Pekinške Patke „Šta je zbližilo nas“ koja je meni uvek više zvučala baš kao bluz pesma, cao fazon i rif, on je švorc, muva neku ribu...to mi je uvek bio poptuno bluzerski tekst, a i sama melodija najviše vuče ka tom pravcu.

Ako se vratimo na tvoje početke, uz nekoliko bendova čudnih imena izdvojio se bend Grejpfruts. Gde si se ti najbolje osećao?

Pa upravo sa Grejpfrutsima, jer je jedino to zaista bio bend, a ovo ostalo su više bili moji pokušaji u kojima su mi drugari pomagali gde se oni nisu osećali kao deo benda. Grejpfruts je bio trio, pravi bend gde smo zajedno radili pesme i disali kao jedan. Imam teoriju da je bend dobar ukoliko mogu da provedu dugo vremena zajedno u kombiju. To se dešava u momentu kada bend počne zaista da radi i krene na svirke i turneje, vreme se onda provodi najviše u kombiju, u samom putu. Ako tu sve prođe dobro, ako se slažete, slušate istu muziku, ne posvađate se, ako možete da provedete toliko vremena zajedno, a da vam prija onda je to pravi bend i dobar spoj. Tako smo i mi u Grejpfrtsima bili dobar spoj ali su nas omele razne okolnosti i vreme u kojem smo stvarali. Sada kada gledam na sve to čini mi se da je ta muzika bila pre vremena jer su se tek posle pojavili bendovi tzv Nove srpske scene kojoj smo mi pripadali ali ona tada još nije postojala. U to vreme smo bili prilično usamljeni u tom nekom indi fazonu i zvuku. Imali smo duh 60-tih godina mada svirka nije bila retro u smislu da se osetilo vreme u kom se nalazimo. Tek kasnije su, na moje iznenađenje, neki autoriteti prepoznali u svemu tome kvalitet.

 keckecd jpg

Nakon toga usledilo je izdavanje albuma pod nazivom "Pesme uspavanog razuma" 2010. godine. Zašto je bio takav naziv i kako danas gledaš na sve to?

Naziv potiče iz vremena kad sam bio na muzičkoj akademiji gde smo imali istoriju umetnosti. Jedna Gojina slika pod nazivom "Uspavani razum stvara monstrume" mi je privukla pažnju. Na toj slici inače čovek spava, a iza njega lete slepi miševi i meni je to bila super inspiracija za naslov albuma jer sam i ja, za vreme stvaranja albuma, bio kao u nekom snu, mada smo i kolektivno bili u nekom takvom periodu. Naziv benda je došao drugačije. Taj album sam snimao sa pokojnim Milošem Jovanovićem Hamerom, kada smo počeli nisam imao ime za bend, on predložio naziv Acid folk orchestra koji mi se u suštini ni dan danas ne sviđa, mada mi tada to nije bilo važno. Bilo je neke logike jer su pojedine pesme u osnovi narodnjaci i psihodelični folk ali generalno taj naziv ima više veze sa američkom folk muzikom nastalom krajem 60-tih godina.

Verujem da dosta publike zna barem po jednu pesmu ali ona pod nazivom "6 momaka" ipak je postala najveći hit. Kako si došao na ideju da napišeš tu pesmu?

Iskreno, bio sam inspirisan Tomom Waitsom. Dugo sam nekako izbegavao njegovu muziku iako sam slušao mnogo sličnih autora tog vremena. Bio mi je težak i nejasan dok nisam preveo par pesama, a onda sam shvatio da je njegov način pisanja meni veoma interesantan i privlačan. Ja sam pokušao da konvertujem na moj kraj, na Novo naselje i na ono što se dešavalo tih godina. Mnogo pesama sa tog albuma je nastalo pod njegovim uticajem mada sam se trudio da to ne bude kopiranje nego samo kao inspiracija.

 keckecb jpg

Kako ti, kao pravi stanovnik Novog naselja i urbanog Novog Sada, imaš deo ličnosti koji ipak voli i narodnjake?

Analizirajući muziku shvatio sam da ja sve vreme slušam narodnu muziku. Samo ne baš mnogo našu (smeh) nego Američku. Može tu ipak i da se povuče dosta paralela, naravno kada govorimo o izvornoj muzici. Ima kod naših narodnjaka mnogo dobrih melodija, tekstova i shvatio sam da to, kao forma, nije ni malo naivna stvar niti nešto što se meni ne sviđa. Rock muzika je kao forma dosta izgubila smisao jer ako se gleda kao bunt to može da se nađe u bilo kojoj muzici. Dosta često u narodnoj muzici možete da nađete rokenrol i obrnuto.

U tvojoj karijeri radio si muziku i za film, pozorište, serije, televiziju, a jedno vreme si bio i član benda Ringišpil. Šta bi iz tog dela karijere izdvojio?

Ni sam ne znam, ima baš dosta toga. Svakako bih izdvojio saradnju sa Ringišpilima, tamo sam svirao saksofon i po prvi put sam bio čovek sa strane, neko nebitan, bez previše odgovornosti. Mnogo smo svirali i putovali po celoj bivšoj državi. Bilo mi je jako lepo sa njima. Ali ono što me lično najviše privlači je primenjena muzika. Na RTV-u sam radio muziku za nekoliko radio drama, ostalo mi je u lepom sećanju rad na projektu "Kapetan Džon Piplfoks" sa Majom Marčetom, super je ispalo, mislio sam da će se deca uplašiti kad čuju strašne gusare (smeh). S obzirom da živimo u Novom Sadu i ovom vremenu radio sam baš puno. Da su neka normalna vremena mislim da bih čak mogao i da živimo od toga. Međutim, uglavnom su to mali honorari ili ih nema. Bio sam i deo dokumentarnog filma Aleksandra Reljića pod nazivom "Enkel" i tu smo radili zajdenički Mihajlo iz benda DredUp i ja. Moja muzika je i na špici za Dnevnik koji se emituje na RNS. Posebno bih izdvojio predivnu saradnju na seriji za decu "Fazoni i Fore" gde sam sarađivao sa Milanom Vraneševićem Mićkom koju smo radili nekoliko godina. To je bilo stvarno uživanje, možda više igra nego rad, a kroz to smo pokušali da deci približimo sve kvalitetne muzičke žanrove.

 keckecc jpg

Šta te danas pokrene da napišeš neku pesmu?

Svi mi koji pokušavamo da stvaramo preispitujemo se šta je to važno, gde je suština. U jednom trenutku sam došao do zaključka da jedino što donekle ima smisla je ljubav i upravo me ljubav pokreće. Trudim se da pišem ljubavne pesme. Svaki čovek pokušava da napiše neku ispovest kroz tekst, ali i da napiše pesmu nad pesmama, barem onaj ko se trudi da mu pesma ima težinu i svrhu.

Gde se najbolje osećaš, gde voliš da provodiš vreme?

Najbolje se osećam kod kuće, u svojoj sobi. Kupio sam konačno dobar uređaj za slušanje muzike, a i na Youtube ima okačenih celih albuma nekih autora čiji disk ili ploču nikad ne bih kupio. Volim da poslušam ceo album, ovako pesma po pesma me samo zbunjuje. Na primer uzeo sam da preslušam Mark Konpflera, njegove pesme koje sam mogao da čujem na TV-u su mi uvek bile grozne a sada sam shvatio da tu ima dosta pesama koje se meni dopadaju. Slušam naravno i mlade autore, na primer pažnju mi je privukla Gillian Welch, ko voli akustičarsku muziku toplo preporučujem.

 keckecf jpg

I za kraj da skočimo malo u budućnost, kada misliš da bi mogao taj novi album?

Ne znam tačno, fale mi još dve-tri pesme. Imam i nekih starih pesama koje su otpale sa albuma jer smo tada zajedno sa producentom napravili odabir više u žanrovskom smislu nego u konceptualnom  smislu pa se neke, koje zaslužuju, nisu našle na albumu. Sad je vreme da i njih snimim. Imam i jednu pesmu koju sam snimio sa Šinobusima za koje smatram da su jedan najboljih blues bendova na prostoru bivše države, divni momci i odlični muzičari, a pri tom pevaju na srpskom što ja strašno poštujem. Uradio bih i jednu obradu Vojvođanskog blues benda koji takođe veoma poštujem, ukoliko dobijem prava.

J. Marjanović

Možda te još zanima:

.

Vredi pročitati: Papirne disko kugle

Nakon veoma uspešne knjige koja nosi naslov "Zlatni metak" u prodaji se nedavno našla nova knjiga Dragoslave Barzut pod nazivom "Papirne disko…

.

Metroplex - virtuelni kulturni centar

U subotu je na Novom Naselju otvoren Kulturni centar Metroplex. Doduše virtuelni, jer posle višegodišnje borbe, momci i devojke iz…

.

Kulturna stanica Novo naselje po meri "livadića"

Već sedam godina organizacija Novo Kulturno naselje bori se da ovaj deo grada dobije svoj Kulturni centar. U okviru projekta…

.

Komšije nas uče da je svaki sport za ljude

Atomsko sklonište, ušuškano između zgrada na novosadskom Novom naselju, pokriveno je travom. Pored stvari koje privlače najmlađe i nas malo…

.

Pogledajte program petog „21114 - Film festa” na Novom naselju!

Peti po redu „21114 - Film fest” na Novom naselju, održaće se od 13. do 16. juna na dve lokacije…

.

Otvorene prijave za "21114 - Film fest"

Peti filmski festival na Novom naselju "21114 - Film fest" biće održan od 14. do 16. juna, a konkurs za…

  • 10:45 Prava stvar
  • 11:00 Pop up
  • 12:00 Pre podne na O radiju
  • 12:30 Album nedelje
  • 12:45 Lampica

Anketa

U kojoj formi najčešće pratite Oradio?

Oradio logo