Društvo / Intervju
Arhitektura i književnost za zaboravljene prostore
Da li ste se zapitali kako izgleda kada se povežu arhitektura i književnost? Mladi novosadski arhitekta i pisac Vladan Perić uspešno prevodi motive iz jedne oblasti u drugu, a neki su to ocenili kao urbani kulturni aktivizam.

Dvadesetšestogodišnji arhitekta Vladan Perić na različite načine bavi se arhitekturom – projektovanjem kuća, pravljenjem prostornih instalacija, organizovanjem događaja u zanimljivim prostorima, ali i kroz pisanje. Često u svom radu prevodi fiktivne prostore iz književnosti u realne, kako bi učio više o prostoru. Kada piše, najčešće se bavi fantastikom, a vrednost njegove priče "Fantastične avanture Zlatne Meri" u kojoj je predstavio superheroje iz drugačijeg ugla, prepoznao je žiri konkursa za zbirku priča "Anomalija 3" koji priređuje Društvo ljubitelja fantastike "Lazar Komarčić".
"Ideja je bila da se poigram sa superherojskim žanrom iz perspektive svih onih ljudi koji se nalaze u tim pričama, a nisu glavni akteri, nego su tu negde sa strane i pripadaju krugu porodice i prijatelja nosilaca glavne priče. To je žanr koji je u poslednje vreme doživeo jako veliki bum, sveprisutan je u raznim medijima, meni je dosta drag i hteo sam da vidim kako se sa tim žanrom može igrati, a da se malo izađe iz njegovih konvencija i da se ispriča nešto drugačije", kaže Perić za O radio.
Ogledalo Vladanovog rada su njegovi prijatelji koji se bave pisanjem ili vole fantastiku. Od njih tokom ili neposredno nakon pisanja dobija povratnu informaciju kako različiti ljudi doživljavaju određenu priču.
"Kada sam shvatio da, kao i sa bilo čim drugim kreativnim što radiš, imaš skroz drugi pogled na ono što si napravio od drugih ljudi i svaki svež par očiju koji pogleda ono što radiš može ti ponuditi drugačiju kritiku. Na tebi je da odlučiš da li ćeš tu kritiku uvažiti, da li ćeš menjati svoje delo u odnosu na to ili to ostaje kao podsetnik za sledeći put kad budeš radio, jer se sve to taloži, vežbaš i nadaš se da postaješ bolji u tome što radiš", dodaje Vladan.
Projekat Bubbles
Pored pisanja, Vladan se u Efemera kolektivu bavi i pronalaženjem problematičnih prostora u Novom Sadu koji imaju potencijala da se koriste za kulturu i razvoj umetnosti. Oni različitim intervencijama, tehničkom produkcijom događaja ili organizacijom događaja pokušavaju da skrenu pažnju na takve prostore, koji su zanimljivi, imaju istoriju i adekvatni su za korišćenje, ali iz nekog razloga su zaboravljeni.
"To što radimo uvek ima drugi oblik - nekad su to male intervencije u okviru puno većih festivala, kao što je to bilo na Festivalu uličnih svirača, nekad je to projekat koji stoji sam za sebe, kao kad su članovi našeg kolektiva zajedno sa studentima Efemerne arhitekture sa Fakulteta tehničkih nauka izveli projekat za Noć muzeja u Pasterovom zavodu. Oni su napravili dve jako ozbiljne instalacije, koje su same za sebe imale određenu umetničku vrednost, a predstavljaju i deo veće celine - težnje da se Pasterov zavod i kuća Adolfa Hempta pretvore u muzej", objašnjava Perić.
Projekat Adolf
Vladan napreduje tako što istražuje različite oblasti, poput književnosti, kako bi bio bolji u arhitekturi. Iako to zvuči čudno, objasnio nam je da u književnosti ima zanimljivih fiktivnih narativnih prostora, koje je sa kolegama arhitektama prevodio u fizičke makete i na taj način učio o prostoru.
"Princip rada i pristup uvek ostaje isti, jer način na koji u jednom trenutku naučiš da razmišljaš i stvaraš i kreativni postupak koji savladaš vremenom se, u svim poljima kojima se baviš, makar je to za mene slučaj, ponavlja. Ono što se menja jesu sredstva koja koristiš u izražavanju, a ono što ostaje isto je to kako ti njih primenjuješ i sa kojima ciljevima. Meni je jednostavnije da prvu verziju onoga što radim, šta god to bilo, uradim jako brzo i onda da na njoj kasnije puno radim i puno je prepravljam, bilo da se radi o priči ili prostornoj intervenciji", dodaje Vladan.
Vladan zajedno sa Efemera kolektivom uskoro organizuje festival "50 poems for snow" koji će biti održan u nekoliko gradova u Hrvatskoj, Bugarskoj i drugim zemljama regiona. Ideja je da dan nakon prvog velikog snega tri pesnika izađu napolje i čitaju poeziju. Ove godine će festival prvi put biti održan u Novom Sadu, na Letnjoj sceni Kulturnog centra, pa će na taj način prostor Letnje scene biti korišćen u novom svetlu.
Jasna Žugić