Društvo / Aktivizam
Gromoglasna tišina za šesnaest ugašenih života: Najveći skup u istoriji Novog Sada
Šesnaest svetlećih lampiona vinulo se u subotu uveče sa čamaca raspoređenih spram Keja žrtava Racije, u čast šesnaestoro poginulih u padu nadstrešnice na Železničkoj stanici u Novom Sadu.

Tačno godinu dana od nesreće, po proceni stranih izveštača više od stotinu hiljada ljudi iz cele Srbije - od Novog Pazara do Subotice - okupilo se na poziv studenata da oda počast žrtvama nesreće koja je bila posledica korupcije i nebrige.
Slika telefonima osvetljene obale Dunava, prepune ljudi bila je druga koja je tog dana obišla svet. Prva je bila ona uhvaćena u 11:52 ispred Železničke stanice gde su se slile reke ljudi sa 16 simboličnih tačaka u gradu.
Desetine hiljada ljudi, među kojima su bili i studenti koji su pešačili 16 dana od Novog Pazara, kao i njihove kolege pešaci iz Beograda, Niša, Čačka, Kraljeva, Subotice, Sombora, Zrenjanina i drugih gradova Srbije, ispunili su Bulevar oslobođenja i Bulevar Jaše Tomića.

Posebno emotivan trenutak bila je pesma "Cveta trešnja u planini" iz filma "Sabirni centar", koju je, odmah nakon 16 minuta tišine, otpevao novosadski Pop Hor Radio.
Okupljenima se obratila Nađa sa Filozofskog fakulteta koja je rekla da godinu dana kasnije i dalje imamo 16 žrtava i nula odgovornih.
"U 11:52 oduzeto im je pravo na život. Neke majke toga dana nisu dobile svoju decu na telefon i nikada više neće. Zašto? Zato što je nekome bilo bitnije da pokrade milione nego da poštuje zakon. Zato što ne bi bilo ove krvi da je bilo sve po zakonu.", rekla je Nađa.
Svako od nas se mogao naći na mestu poginulih, poručila je studentkinja i poručila da nije kriva gravitacija.
"Ovo je zločin i ubistvo. Porodice žrtava zaslužuju da znaju ko je ubio njihove bližnje. I da ti koji su to uradili za to i odgovaraju. Zbog toga smo svi zajedno na ulicama već godinu dana“, rekla je Nađa.

Građanima se obratila i majka nastradalog Stefana, Dijana Hrka, koja je najavila štrajk glađu.
"Moram da saznam ko je ubio moje dete. Neko mora da odgovara za ovo“, rekla je Dijana.
Ona je zahvalila studentima "jer je održavaju u životu“.
"Želim da se zahvalim studentima, bajkerima, veteranima, nama - običnom narodu. Danas je najtužniji dan za sve nas, ali ja se borim za to da više nikad niko ne zaplače, ni jedna majka, ni jedna sestra“.
Do poslepodnevnih sati Bulevar se ispraznio, ali su studenti pozvali građane da se u 17 časova okupe kod Promenade odakle je krenula kolona ka Keju gde je bila planirana završnica komemoracije.
Organizatori su skratili program, pokrenuvši novih 16 minuta tišine sat ranije iz bezbednosnih razloga, jer su u Petrovaradinu primećene grupe batinaša koje su, navodno, imale nameru da napadnu građane.

Na Petrovaradinskoj tvrđavi, studenti su ipak uspeli da prikažu veliki transparent na kojem je pisalo: VIDIMO SE SUTRA I SVAKOG DRUGOG DANA, DOK NE BUDE PRAVDA!
Studenti u blokadi su na kraju poslali poruku javnosti:
"Šesnaest ljudi je izgubilo život. Šesnaest srca je prestalo da kuca. Šesnaest snova, želja i nada nestalo je u jednom trenutku. Ispred mesta koje svakog dana spaja i razdvaja ljude, gde se dolazi i odlazi, ispred Železničke stanice, šesnaest ljudi je stradalo.
Neko je tog jutra ustao ranije da bi stigao na voz. Neko je nosio kafu u ruci. Neko je slao poruku da stiže kući. Neko je razmišljao o ispitu. Sve je izgledalo kao još jedno obično jutro, a onda se nebo spustilo na zemlju. Šesnaest ljudi nikada nije stiglo svojoj kući, na posao, na fakultet. U jednom trenutku njihovi životi su samo stali
Zavladao je mrak. Tišina.
Nestali su ispod tona betona i prašine. Napustili su nas, ali njihova imena moraju zauvek da žive u nama. U svakom koraku koji napravimo, u svakoj rečenici koju izgovorimo, u svakoj tišini kojom ćutimo. Kad kažemo šesnaest, ne mislimo na broj. Mislimo na rođendane koji nikada neće doći. Na prozore koji ostaju zatvoreni. Na krevete koji su zauvek prazni. Danas obeležavamo godinu dana od kako je šesnaest ljudi izgubilo svoj život. Danas Srbijom ječi gromoglasna tišina za šesnaest ljudi koji su tog jutra samo hteli da stignu negde, za njihove porodice, za njihove glasove koji su utihnuli, za njihove živote“.

Tokom celog komemorativnog dana bilo je upadljivo odsustvo žandarmerije u gradu, pa je ovog puta izostalo nasilje, a skup ostao miran i dostojanstven, kako je i planirano.
Prema izveštavanju novosadskih medija, policija je bila stacionirana u nekoliko institucija, uključujući i Gradsku kuću, a dvorište Novosadskog sajma vrvelo je od pripadnika MUP-a.
Policijska procena je da je u Novom Sadu, na komemorativnom skupu, bilo prisutno manje od 40.000 ljudi, dok je novinska agencija AFP procenila skup na više od 100.000 građana. Jedno je sigurno: svako ko je prisustvovao ovom okupljanju, a pamti proteste iz ranijih vremena, zna da je 1. novembra održan ubedljivo najveći protest u istoriji ovog grada.
P. Klaić
Foto: Oradio. Još fotografija pogledajte ovde:














