Kultura / Pozorište
Amaterska pozorišta - mesta gde se rađaju talenti i čuva identitet
Bez amaterskih pozorišta nema ni onih profesionalnih. Ona su rasadnik budućih glumaca, reditelja, dramaturga, ali i mesta u kojima se, na neki način, školuje publika. Iako je nekada ovaj vid teatra bio sistematski podržan, danas su stvari dosta drugačije.

Foto: Pixabay
Mnoga amaterska pozorišta funkcionišu na pukom entuzijazmu, bez stalnih izvora finansiranja i zato je važno da kroz njih stalno prolaze novi članovi željni scene. Važno je da sa početnicima u tom uzrastu rade oni koji umeju da prepoznaju talenat, ali i da istrpe sve dečije dileme i probleme. To potvrđuje Rebeka Plančank, koja danas zajedno sa svojim kolegom Miroslavom režira predstave. I ona je u svet pozorišta zakoračila zahvaljujući učiteljici.
"Ko se zaljubi, stvarno ostane ceo život u tome, bar na neki način. Moja grupa je bukvalno odrasla u pozorištu, pa smo i jedni druge povukli da ostanemo tu, zbog druženja i glume. Imamo neke članove koji se možda nisu pronašli u glumi, ali su se pronašli u tehnici ili u scenografiji ili u kostimu ili u nekom drugom delu, pa su aktivni, samo druge načine“, kaže ona.
OBRATI PAŽNJU
U većim sredinama, poput Novog Sada, amaterska pozorišta su svojevrsna brana komercijalizaciji umetnosti. Za razliku do brojnih dramskih studija ili glumačkih škola, koje se bave profesionalnim usmeravanjem mladih, amaterizam može da posluži kao ventil i svojevrsni beg od svakodnevnice, smatra Slavica Vučetić, glumica koja sa početnicima radi u Dramskom studiju novosadskog Pozorišta mladih.
"Veliki broj nas koji smo zagazili u neke profesionalne dramske vode, zapravo je počeo kroz amaterizam. Svakoj sredini je važno da stvara neku kvalitetnu publiku koja poznaje i ceni umetnost, koja je na neki način sopstvenim iskustvom prošla kroz to iznutra, upoznala kako funkcioniše pozorište i koja će kritički, studioznije promatrati pozorište", navodi ona.

Pozorište mladih (Foto: RTV)
To što da neko pozorište čine amateri, ne znači da se program svodi na jeftinu zabavu, bez ikakvih umetničkih pretenzija, priča režiserka Marina Dir koja sa srednjoškolcima radi u pozorištu VHV u Bačkom Petrovcu. Oni su pre nekoliko dana imali premijeru predstave nastale po motivima komada "Porodične priče" Biljane Srbljanović.
"Vidim koliko oni u stvari to drugačije sada shvataju. Mislim da je jako važno da već u tim godinama, pogotovo u Srbiji, krenu da razmišljaju svojom glavom i da vide šta se dešava, šta je realnost - koja je stvarno surova, ne ponekad, već skoro stalno. Kroz pozorište oni imaju jednostavnu priliku da vide taj svet koji možda nisu osetili na svojoj koži direktno", priča Marina.
Iako mnoge nacionalne zajednice imaju i profesionalna pozorišta, postoje aspekti u kojima je uloga amaterizma nemerljiva. Ona su tačka okupljanja, mesto gde se kroz kulturu čuva i neguje identitet i jezik, priča Miroslav Malacko.
"Svako ima priliku ako želi da se pokaže pa može da se nastavi da se baviti amaterski ili profesionalno. To ispunjenje kad odradiš nešto što spremaš dva, tri meseca, i onda odigraš na sceni i čuješ aplauz, ovacije je nemerljivo. I kad proba traje tri sata, nisam umoran, izmoren, izmučen, nego sam napunio baterije“, kaže on.
Amaterska pozorišta u Vojvodini, ali i širom Srbije imaju jako važnu ulogu. Ona su žive, pulsirajuće tačke okupljanja zajednica, prostori gde se uči, odrasta, greši, pronalazi, oblikuje i izgrađuje. U manjim sredinama, gde kultura često zavisi od šačice entuzijasta, amaterizam je neretko i jedina brana gašenju kulturnog života. Zato je važno da o ovim ljudima govorimo, da ih podržimo i da prepoznamo koliko je njihov rad vredan jer bez jakih amatera, nema ni jakih profesionalaca.
M. L.









