...
TRENUTNO00:00 - 05:00Music Mix by Bea

Društvo / Intervju

Život je improvizacija

16.11.2019.

Novosađanka Milena Jančurić mlada je flautistkinja koja je nastupala na ovogodišnjem Novosadskom jazz festivalu, uz naše najeminentnije jazz muzičare. U karijeri se može pohvaliti nastupima širom sveta, kao i saradnjom sa renomiranim džezerima. Školovanje je nastavila je u Americi završivši prestižni Berkli, ali se nakon toga vratila u Srbiju, gde živi i radi.

.

"Veliko mi je zadovoljstvo da učestvujem na Novosadskom jazz festivalu. Par godina sam bila deo raznih programa ovog festivala, međutim, ove godine sam učestvovala u jednom divnom projektu. U pitanju je orkestar Aleksandra Dujina i baš sam pre par dana na probi rekla da takvu sjajnu energiju treba svakome prepisati makar jednom nedeljno. Veliko zadovoljstvo i užitak je biti deo takvog benda", ispričala nam je Milena na početku razgovora u okviru emisije "Dnevna soba" Oradija.

Ko sve čini bend, sa kim si svirala na ovogodišnjem Festivalu?

Imamo pet duvača, na saksofonima su Bunford Gabor i Adam Klem, trubu svira Dragan Kozarčić, trombon Vladimir Nežić, Duja naravno svira klavir, Vanja Jakovljević je na gitari, Ervin Malina na kontrabasu i Petar Radmilović na bubnjevima. I tu je moja malenkost, na flauti. Sjajan je osećaj. Imala sam prilike u zadnje vreme da često sarađujem sa Dujinom na raznim projektima, ali kada me je pozvao za ovu ideju i projekat baš sam se osetila fantastično, počastvovano. Osećaj je još bolji jer je to upravo na festivalu u Novom Sadu.

Verujem da si, kao i većina školovanih muzičara, počela od klasične muzike. Kako je tekao tvoj put?

Pre nego što sam upisala muzičku školu "Josip Slavenski" bila sam deo jednog divnog dečijeg hora "Zvončići" i kroz rad i nastupe tamo rodila mi se ljubav prema muzici. Nakon hora sam upisala nižu muzičku školu, potom i srednju "Isidor Bajić" takođe u Novom Sadu, a onda sam otišla u Beograd i završila Fakultet muzičke umetnosti. Nakon toga sam otišla na Berkli, i to završila i vratila se u Srbiju.

milenajancuric1 jpg

Kako si odabrala baš flautu?

Možda je flauta odabrala mene. Kad sam odlučila da ću da sviram, nisam bila sigurna ni kako flauta tačno izgleda. Moj rođeni brat je Milan Jančurić, možda poznat i pod nadimkom Deran, saksofonista i član nekoliko poznatih novosadskih bendova. On i ja smo kao deca videli plakat za prijemni u muzičku školu. Pitao me je šta bih ja svirala i ja sam rekla flautu, a on je želeo saksofon, ali kako to tada nije postojalo za početnike, on je upisao klarinet. Roditelji su se složili da upišemo muzičku školu, a sećam se da, kada sam prvi puti videla flautu, jednostavno sam znala da je to instrument za mene. Zanimljivo je da i dan danas, a desi se da zbog nekih obaveza ne stignem da vežbam dva dana, kada ponovo uzmem instrument u ruke pomislim koliko ja to u stvari volim. Uvek imam taj dečiji osećaj u sebi, kao i kad sam prvi put uzela flautu u ruke.

Svakao da je talenat neophodan, a koliko je truda i posvećenosti potrebno da bi trasirao svoj put kao muzičar?

To je odluka, životna. Moraš odvojiti veliki deo svog vremena i ozbiljno se posvetiti radu, mislim da je isto kao i kod, recimo, sportista. Talenat jeste bitan, on je okidač da bi neke stvari uopšte mogle da se dese. Ali nakon toga slede sati koje moraš uložiti da bi tek za par meseci ili godina dobio ono što želiš. Sećam se kada sam radila na postavci usana koliko mi je vremena trebalo za taj segment. Sedela sam ispred ogledala, vežbala i vežbala, suze mi cure. I danas, kada se setim tih stvari, zahvalna sam mojim profesorima što su bili uporni i posvećeni i što su mi ukazali na sve te tehničke stvari. Ne može se muzika, a ni nešto drugo, naučiti preko noći.

 

Jazz muzika ima najveći stepen slobode, drugačija je od ostalih vrsta baš po tome. Kako si ti došla do ideje da se posvetiš baš džezu?

Zanimljivo je, ali razlog zašto baš volim jazz je upravo Novosadski jazz festival. Odrastala sam u Novom Sadu i pratila sam sve što se dešava na muzičkoj sceni. Prosto nije mogao da prođe ni jedan događaj, a da ga ja nisam posetila. Iako sam bila veoma mlada, roditelji su meni i bratu dozvoljavali da idemo na festival, pa i da ostanemo na jam sessionu. Tada se rodila ljubav prema jazzu, u najširem smislu koji nosi ova muzika. Još tada, kao vrlo mlada sam imala priliku da čujem mnoge poznate muzičare, da vidim i osetim kako se ta muzika stvara i izvodi. Uvek sam htela da improvizujem, još kada sam svirala klasičnu muziku, uvek sam imala ideju da ja napišem svoj deo (smeh). Imala sam i sreću da sam bila kod profesora koji su to podržavali. Pohađala sam mnoge jazz radionice čiji sam i dalje redovni učesnik. Još tada sam shvatila da bi to moglo da bude nešto čime bih mogla da se bavim, a evo to mi se i ostvarilo.

U jazz muzici specifično je da se muzičari često udružuju kroz projekte. Kako dolazi do realizacije takvih ideja i inicijativa?

Sve se to svede na onu našu izreku "što je mali svet" (smeh). Ja sam flautistkinja, nema nas mnogo, mada je, na primer u Americi to dosta drugačije. Tamo sam otišla da studiram i naučim nešto što ovde nisam mogla. Imala sam sreće da radim, ne samo sa profesorima, nego i da sretnem ljude sa kojima ću svirati sve do danas. Iako živimo često i na različitim kontinentima usprešno sarađujemo. Nađu se ljudi, kako mi to volimo da kažemo. Imala sam prilike da upoznam jednog saksofonistu, sada već mog dobrog prijatelja iz Brazila, sa kojim sam nastupala pre par godina zajedno baš na Novosadskom jazz festivalu. Mi smo se jadnostavno našli u tonu, u izrazu, u artikulaciji i došli smo do zaključka da smo blizanci koje su razdvojili (smeh). Šalim se naravno, ali zaista smo se našli. Ne samo sa njim, nego i sa mnogim drugim. Nađu se ljudi po senzibilitetu, po izrazu, ali i po načinu života i po mnogim drugim stvarima.

Bila si u Americi, vratila si se. Kakvo je tvoje iskustvo i savet mladim kolegama koji su krenuli tvojim stopama?

To je teško pitanje. Sve je lično. Moja odluka je bila da se vratim, a ne da ostanem. U mom slučaju sklopile su se sve kockice i dalje stojim iza svoje odluke. Ne mogu da pričam za druge, svako ima svoj put. Ali bih uvek rekla, svakom mladom čoveku koji nešto želi da ide ka tome. Da nisam želela da odem tamo, ne bih to nikad postigla. Ta želja je neko gorivo koje sipaš u sebe, ideš i kidaš dok se to ne desi. Možda na tom putu upoznaš nove ljude, ostaneš u nekoj drugoj državi ili možda ljude iz inostranstva dovedeš ovamo. U svakom slučaju najbitnije je da mlad čovek nikad ne odustane od svoje želje.

milena jpg

Jazz muzika se sastoji od jako puno improvizacija, momentalnog stvaranja melodija. Kako je sa autorskim radom u jazzu, šta je ono što te inspiriše da praviš sopstvenu muziku?

Ovo će zvučati kao fraza, ali meni moje kompozicije dolaze iz života. Ne verujem da postoje obične stvari u životu, ali mene inspiriše svet koji me okružuje. Od jednostavnih, svakodnevnih pa sve do onih najintimnijih. Posebno me inspiriše pokret i imam čitav niz kompozicija koje su posvećene šetnji, hodanju, cipelama, stepenicama, koracima. Jako volim da šetam i veliku inspiraciju nalazim u pokretu. Svi živimo život tako što improvizujemo, iz dana u dan. Nije svaki dan iskomponovan, tako da se trudim da tu svakodnevnu improvizaciju prenesem i na kompoziciju. Takođe, jako mi je važno da ne sviram sa instrumentima nego sa ljudima. Upravo kada radim aranžmane, odnosno biram ljude sa kojim bih svirala, jer imam iste kompozicije sa različitim instrumentima pa je i to jedna vrsta improvizacije, jako mi je važno da muzičari, ljudi, prenesu svoje emocije u kompoziciju. Da li je u pitanju tema, deo kompozicije ili patern koji bih želela da se provlači kroz kompoziciju, puštam upravo muzičare da na svoj način predstave kako oni to žele.

Šta je ono što te u narednom periodu očekuje?

Nakon ovog festivala očekuje me svirka u Beogadu, u klubu koji se zove Strogi centar. Nastupamo kao Milena Jančurić kvintet, a izvodićemo neke moje kompozicije, ali i kompozicije nekih mojih prijatelja upravo sa Berklija. Tu su i nastupi sa Dujinom, a nadam se da ću uskoro završiti i svoj album. To je jedan jako dug i težak proces koji nisam otkrila ranije, ali se nadam da ću u narednom periodu i to završiti. Biće i to sledeće godine.

Milenino gostovanje u emisiji "Dnevna soba" možete poslušati ovde:

Jovan Marjanović

foto: Marko Radan

Možda te još zanima:

.

Novosadski jazz festival u znaku vokala

Počinje Novosadski jazz festival! Tokom tri dana, koliko traje festival, u Srpskom narodnom pozorištu će nastupiti devet orkestara, solista i…

.

Blokada Filozofskog fakulteta se nastavlja, profesori ne žele da napuste zgradu

Blokada Filozofskog fakulteta u Novom Sadu se nastavlja, nakon neuspšenih pregovora sa policijom. U zgradi se osim predstavnika Studentskog parlamenta…

.

Filozofski fakultet u Novom Sadu obustavlja sve aktivnosti

Zbog potencijalnog ugrožavanja bezbednosti studenata, njihovog prava na obrazovanje i bezbednost zaposlenih, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu obustavlja sve…

.

Niko ne sme da bude ugrožen zbog svog stava

“Nismo mogli da ćutimo. Došli smo ovde da pošaljemo jasnu poruku da montirani snimci, napadi na bilo koga od nas…

.

Bez rodne ravnopravnosti gubimo potencijal polovine društva

Stavovi, tvrdnje i dezinformacije koji se suprotstavljaju rodnoj ravnopravnosti, odnosno jednom rečju - antirodni narativi, u Srbiji su zastupljeni i…

.

Sajam zapošljavanja u Novom Sadu

Exiem sajam zapošljavanja će biti održan na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu, 2. i 3. aprila. Samo neke od…

  • 00:00 Music Mix by Bea
  • 05:00 Music mix by Anja
  • 10:00 Pre podne na O radiju

Anketa

U kojoj formi najčešće pratite Oradio?

Oradio logo