...
TRENUTNO05:00 - 10:00Music mix by Anja

Društvo / Intervju

Umetnost se zasniva na emocijama

26.01.2021.

Vladislav Velkovski završio je studije multimedijalne režije na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, u klasi profesora Nikite Milivojevića i trenutno je na master studijama. Pre nego što je upisao fakultet bavio se glumom 15 godina, kao član ansambla "Milivoje Živanović" u Požarevcu i iza sebe ima više od 50 igranja. Krajem srednje škole posvetio se režiji. Trenutno režira predstavu "Majstori, majstori", po filmu Gorana Markovića, a nedavno je režirao mjuzikl "Ja sam Mileva Marić Ajnštajn". 

.

Vrlo zanimljivo je da si se dugo bavio glumom, a onda kada je došlo vreme za upis na Akademiju, nisi upisao glumu. Šta je presudilo i zašto si odabrao baš ove studije?

Zapravo sam hteo da se bavim glumom i baš dugo je trajala ta želja. Dva puta sam pokušao da upišem glumu u Beogradu. Onda sam kroz razgovore sa ljudima došao do toga da je meni možda bliskija režija i da bi trebalo to da probam, jer više na taj način razmišljam. Nisam odmah, iz prvog puta upisao režiju, više puta sam pokušavao. I na kraju sam ovde u Novom Sadu upisao tu multimedijalnu režiju. Uvek sam nekako išao ka i bio bliži pozorištu, ali sam kroz studije zavoleo i film. To je postala neka moja nova ljubav. Sada se bavim i jednim i drugim.

Nisi odustajao od upisa na Akademiju bez obzira na to što si nekoliko puta padao. Zašto nisi probao nešto drugo, da li si već tada znao da je to tačno ono što želiš?

Od malih nogu sam znao da će neka umetnost biti ono čime ću se ja baviti. Samo je bilo pitanje koja će to umetnost biti. I brzo se to i otkrilo. Ja sam već sa osam godina ušao u prvi dramski studio, nešto malo počeo da se bavim glumom. Od tog trenutka sam znao da je to - to, da time želim da se bavim. Iako su ljudi u tom trenutku mislili da je to nešto prolazno. Ali kako su godine prolazile mene želja nije napuđtala i onda su shvatili da sam baš zagrejan za to. Vrlo rano sam našao svoj životni put i nisam odustajao od tog cilja. Nisam dozvoljavao da me bilo šta poljulja.

vladislav1 png

Je li teško ispuniti životne ciljeve?

Bilo je padova. Normalno je to, prirodno, ali je i nešto što je bio moj životni cilj i nešto što sam želeo da postignem i postigao sam. Ako je čovek iskren i istrajan u svojoj želji, ako zaista nešto želi, ostvariće se.  Najjače želje se uvek realizuju. Ja sam primer toga. Ne samo što sam završio akademiju, nego i aktivno radim od samog starta. Možda je i sreća u pitanju, ne znam... Uvek kažem ljudima koji žele da upišu Akademiju da sam mnogo puta i sam pokušavao, režiju sam upisao iz četvrtog puta, ali nisam dozvolio da me to obori. Uzmesto toga sam analizirao šta to ne štima, gde treba da popravim, šta da sredim i kako da budem bolji. Savetujem ljudima, da se trude, rade i neka istraju u tome što rade.

U novembru je izašao i film koji si ti režirao "Zemlja živih". Koja je razlika u filmskoj i pozorišnoj režiji?

Velike su razlike. Ono što sam uspeo da zaključim iz svog skromnog filmskog iskustva je to da film traži preciznost, da čovek bude tačan i da tačno zna šta u kom trenutku radi. Film je jako proračunata umetnost. Može i da se improvizuje, ali je to skupa umetnost. Svaki dan, svaki sat, puno košta. Čovek prosto nema toliko vremena da traži stvari sa strane, kao u pozorištu. Tu imam mogućnost da skupim glumce i da sa svakim ponaosob radim, da svakog posebno usmerim, improvizujem, istražujem... Na filmu nema vremena za to, jer košta. Ali ima svoje čari. Drugačiji je pristup filmu, drugačiji je u pozorištu. Neke teme koje se jako lako ispričaju na filmu, teško se ispričaju u pozorištu i obratno.

Šta u dosadašnjem radu smatraš najvećim izazovom, šta ti je od svega što si radio nešto što je ostalo u sećanju kao teško?

Svaki novi zadatak, svaka predstava ili film, sve je novi izazov. Ulaziš u nešto novo što ne znaš i moraš da istražiš. A u tome je i lepota ovog posla. Čitav život si neko ko uči stvari, proučava, ko čita. Na neki način, to često kažem za glumce, ali nije ništa drugačije ni kod reditelja, čitav život si na nekoj vrsti prijemnog ispita. Kada želimo da radimo neki film ili predstavu, treba nekome da ponudimo taj sadržaj, nekog producenta moraš da zainteresuješ za to. Da bi ga zainteresovao, moraš da mu prezentuješ na pravi način, to smo i na prijemnom radili. Pa onda mora da se prezentuje publici, koja opet na neki način ocenjuje tvoj rad. Uvek je stresno i teško. Da se neke teške situacije nisu desile, ja danas ne bih znao ovo što znam.

vladislav2 png

Koliko je teško danas, kao mladom režiseru, prići institucijama kulture i umetnosti i pokazati šta možeš i šta znaš?

Danas je sve više popularno i sve više se radi preko projekata, to je svetski trend. Svetska pozorišta žive od projekata. Nekako smo i mi došli do toga da moramo da jurimo projekte. Nije to loše, to vidim kao pozitivnu stranu. Imamo situaciju da ne možemo mnogo da radimo u institucijama, u velikim pozorištima ili velikim kućama. Ako ne želiš da sediš u stanu, onda ćeš preduzeti nešto. Napisaćeš projekat, početi da radiš. S druge strane, teško je jer treba znati kako nekome predstaviti projekat. Kako nekome da prezentujem svoje ideje i zašto su važne. Ono što važi za sve umetnike je da mi nikada nismo učili te ekonomske stvari, proračune. Mi razmišljamo o ideji i temi i šta želimo da kažemo, a manje smo se bavili našim svakodnevnim egzistecijalnim stvarima. To nam je najveći problem. Nije mi problem da kažem zašto bih radio neki film, ali kada treba da objasnim zašto mi treba rasveta ili tako nešto, to me jako zbunjuje. Tu savetujem da svaki umetnik ima nekog savetnika, pravnika, da ga usmerava.

Koliko je režija prilagodljiva? Koliko su početne ideje i priče podložne promenama u zavisnosti od glumaca, resursa i vremena?

Uvek se na kraju dođe do toga da stvari treba menjati. Zavisi, nekada od glumca, nekada od same situacije u kojoj se nalazimo. Uvek se trudimo da se prilagodimo. Stvari se menjaju vremenom i vremena se menjaju. Potrebno je da priče i poruke koje se šalju budu prilagođene vremenu i situacijama u kojima živimo. Najveći pisci komedija, kao što je u grčkoj Aristofan ili Nušić kod nas, su uvek koristili aktuelne stvari, prilagođavali su ih savremnom načinu života. Potrebno je da se stvari prilagođavaju kako bi bile interesantne. Film se najviše menja, bili su jako spori, statični, sada je dinamika filma brža i jača, jer nam je i život takav.

Kada gledaš film ili predstavu, na kojoj nisi radio, da li posmatraš kao običan gledalac ili to posmatraš kroz profesionalno oko?

Trudim se da šta god gledam posmatram kao običan gledalac, a ne kao čovek iz struke, jer to može malo i da smeta. Ako počnem s tim da kadar nije bio najbolji i drugo, to onda gubi svoju draž. Trudim se da budem najobičniji gledalac, da vidim da li to mene ponese ili ne ponese, da li me radi ili ne. Ako me neki film zaista zainteresuje, trudim se da učim iz tog filma. Onda gledam ponovo, pratim sredstva koja su korišćena i onda uključujem tu profesionalnu deformaciju. Zaista mislim da se devedeset odsto umetnosti zasniva na emocijama. Ako odbijam da me nešto emotivno ponese, onda umetnost gubi svoju draž.

Da li ćeš se u nekom trenutku ponovo biti i onaj na sceni, ne samo ovaj iza scene?

Planova ima puno, videćemo kako će se sve to odvijati, ne bih to još da otkrivam. Već sam se na neki način vratio i na scenu. Uradio sam monodramu "Dok Bejah mrtav" u Teatru 34, u kojoj i sam igram. To je uslovno moj come back na daske koje život znače. I po tom pitanju, kao izvođač, imam neke planove kako i šta bih radio. Inače se ja u svojim filmova uglavnom pojavljujem kao neki epizdoni lik.

Ceo intervju sa Vladislavom poslušajte u plejeru:

J. Božić

Foto: privatna arhiva

Možda te još zanima:

.

Hajde da uživamo pa šta bude

Približava se Exit festival, a O radio vam lagano predstavlja izvođače.  Drugog dana festivala, 9. jula, na Fusion bini nastupaju…

.

Blokada Filozofskog fakulteta se nastavlja, profesori ne žele da napuste zgradu

Blokada Filozofskog fakulteta u Novom Sadu se nastavlja, nakon neuspšenih pregovora sa policijom. U zgradi se osim predstavnika Studentskog parlamenta…

.

Filozofski fakultet u Novom Sadu obustavlja sve aktivnosti

Zbog potencijalnog ugrožavanja bezbednosti studenata, njihovog prava na obrazovanje i bezbednost zaposlenih, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu obustavlja sve…

.

Niko ne sme da bude ugrožen zbog svog stava

“Nismo mogli da ćutimo. Došli smo ovde da pošaljemo jasnu poruku da montirani snimci, napadi na bilo koga od nas…

.

Bez rodne ravnopravnosti gubimo potencijal polovine društva

Stavovi, tvrdnje i dezinformacije koji se suprotstavljaju rodnoj ravnopravnosti, odnosno jednom rečju - antirodni narativi, u Srbiji su zastupljeni i…

.

Sajam zapošljavanja u Novom Sadu

Exiem sajam zapošljavanja će biti održan na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu, 2. i 3. aprila. Samo neke od…

  • 00:00 Music Mix by Bea
  • 05:00 Music mix by Anja
  • 10:00 Pre podne na O radiju
  • 10:10 Pesma dana

Anketa

U kojoj formi najčešće pratite Oradio?

Oradio logo