...
TRENUTNO16:10 - 16:20Pesma dana

Društvo / Intervju

Svaki prostor priča svoju priču

07.10.2020.

Efemera je kolektiv iz Novog Sada osnovan sa idejom da promoviše kreativne interpretacije prostora. Osnovalo ga je nekoliko profesora i asistenata sa Departmana za Arhitekturu i urbanizam Univerziteta u Novom Sadu. Svoj rad prezentovali su širom sveta, dok će se novosadskoj publici, u okviru projekta Fondacije EPK 2021 pod nazivom "Umetnici. Sad!", predstaviti u u Kulturnoj stanici Svilara kroz izložbu pod nazivom "Efemerni prostori Efemera kolektiva". O aktivnostima Efemera kolektiva za Oradio govorili su doktori nauka Miljana Zeković i Višnja Žugić, eksperti u site-specific polju. 

.

"U sredu 7. oktobra, u 19 časova, Efemera kolektiv sa zadovoljstvom gradu Novom Sadu donosi svoju retropektivnu izložbu. U pitanju su radovi koji su nastali od početka naše prakse koja je započela neformalno pre nekih desetak godina, a samo udruženje Efemera kolektiv zvanično smo osnovali 2015. godine. Svi ti projekti koji su nastajali tokom vremena, ali i na raznim geografskim širinama i dužinama, u raznim zemljama sveta, sa čak 88 učesnika iz zemlje i inostranstva, u jednom finom, retrospektivnom paketu će biti prikazani na izložbi u Svilari", najavljuje Miljana.

Sa kojom idejom je formiran Efemera Kolektiv?

Višnja: Efemera Kolektiv je nastao spontano, pre svega iz našeg anagžovanja i rada u nastavi na Departmanu za arhitekturu i urbanizam u Novom Sadu, gde smo 2010. godine počeli sa jednim izbornim predmetom u kome smo želeli da istražujemo arhitekturu na malo drugačiji način, interdisciplinarno, izlazeći iz onoga što su neki standardni okviri bavljenja arhitekturom i najčešće smo te iskorake pravili ka umetničkim disciplinama. Tu se kod nas razvio jedan afinitet ka interdisciplinarnom istraživanju i eksperimentima u arhitekturi. Kroz taj kurs smo stekli jako puno prijatelja, bivših studenata sa kojima smo nastavili neformalno da razvijamo te afinitete. Nakon nekog vremena rešili smo da to, čime se svakodnevno bavimo, formalizujemo i da te prakse izađu iz formalnih okvira na univerzitetu i da probamo da ih plasiramo na nekim drugim kontekstima koji nisu samo usmereni na studente arhitekture, već smo krenuli da razmatramo rad i sa ljudima iz drugih disciplina, tako da naši učesnici u edukatvinim formatima postaju i neki drugi ljudi. Ta metodologija se razvijala, a nakon toga vraćala na fakultet među naše studente.

efemera1 jpg

Izložba koja će biti u Svilari je retrospektivna, ima li novih radova koji će biti predstavljeni?

Miljana: Sam naziv izložbe je "Efemerni prostori Efemera Kolektiva". Dakle, mi smo rešili da publici ponudimo osam velikih projekata rađenih tokom godina, od kojih je jedan trilogija, dok je jedan rad u nastajanju, mada je on u nastajanju već dugo godina jer mi praktično pratimo proces jednog mesta, a to radimo već punih deset godina. Pored svega toga, na prostoru ispred Kulturne stanice Svilara postavićemo jednu site-specific instalaciju koja će se osvrnuti na sadašnje uslove u kojima živimo, usled pandemije koja nas je zadesila.

Neke projekte, koje ste radile tokom godina i kod nas i širom sveta, ipak neće biti prikazani. Šta biste izdvojile od svojih prethodnih radova koji neće biti na izložbi?

Višnja: Ima toga zasita mnogo. Na primer, svakako ne možemo prikazati naše učešće na Praškom kvadrijenalu 2015. godine. Pozvala nas je Internacionalna federacija za pozorišno istraživanje, koja je imala deo svog programa na Kvadrijenalu, da budemo deo programa koji se ticao edukacije u tim interdisciplinarnim poljima između pozorišta i arhitekture. Mi smo vodili radionice, a učesnici su bili drugi ljudi, profesori koji se takođe bave istraživanjima prostora. Nama je to bilo značajno, jer smo mogle da budemo i u poziciji da slušamo druge ljude koji se takođe bave edukacijom, kao i da ti isti ljudi budu deo naših radionica. To iskustvo je bilo veoma dragoceno, a ujedno je to bio i prvi projekat na kojem smo, zvanično, kao Efefmera Kolektiv nastupili.   

Miljana: Moram da dodam da je tu bilo zasita mnogo programa i ova retrospektiva je "selekcija selekcije radova", jer je jednostavno nemoguće prikazati sve, a možda to nije ni poenta.

efemera3 jpg

Vaš rad je u sinergiji sa drugim naučnim i umetničkim disciplinama. Kako birate sa kojom disciplinom ćete napraviti određeni projekat?

Miljana: Mnogo je to jednostavnije u praksi nego što zvuči u teoriji. Postoji jedan čitav niz umetničkih disciplina koje konvergiraju ka arhitekturi. I obrnuto. Sve vrste performativnih i vizuelnih umetnosti su nama bliske i to nam je prvi izbor, jer baratamo sličnim metodama, a opet drugačijim. Razmenjujemo poglede koje imamo, a tiču se istih fenomena koji nas interesuju. To nas nije sprečavalo da sa raznim drugim disciplinama menjamo sisteme rada, na primer, sa medicinarima i to nam je ostalo u fantastičnoim sećanju.

Višnja: Imali smo priliku da držimo radionicu u Tampereu, u Finskoj, na Departmanu za književnost. Mi smo, naravno, prihvatili poziv, a kasnije shvatili da je to samo za ljude koji se bave književnošću. Bilo je to predavanje od preko sat vremena i potpuno drugačije od onog na šta smo navikli. Sva ta iskustva su nam veoma dragocena, jer samim tim mi proširujemo metodologije bavljenja prostorom, što nam je nekako u fokusu.

Miljana: Mislim da najlepše, a vezuje sve ljude sa kojima smo sarađivali, jeste to da nikad nismo završili posao, a da nam naši učesnici, ko god to bio, nisu rekli da nikada prostor nisu posmatrali na taj način na koji su ga doživeli sa nama. Mislim da je to nešto fantastično za Efemeru i to nas i dan danas drži i usmerava ka daljem radu.

Dakle, dođete u neki prostor i rešite da ga doradite svoj način. Kako dođete do početne, odnosno, krajnje ideje?

Miljana: To je možda i suštinsko pitanje, odnosno, objašnjenje kako bismo došli do većeg broja zainteresovanih. Nije to priča koju je lako ispričati.

Višnja: Mislim da se sve te transformacije u prostoru dešavaju kao ishod bavljenja prostorom. Mi ne idemo sa idejom da ga nužno transformišemo uvek, nego idemo sa idejom da ispitamo prostor i njegove potencijale, gde on generiše razne stvari. Nekad, on generiše umetnički rad, nekad teorijsku misao, nekad razne druge stvari, a zavisi od toga i ko su nam učesnici i u kom kontekstu radimo izložbu ili projekat. U svakom slučaju, mi prostoru prilazimo ne kao nekoj ispražnjenoj kutiji u kojoj se nešto dešava, već smatramo da je prostor jedna vrlo slojevita i moćna alatka koja generiše razne stvari i koja postaje akter dešavanja, a ne samo nekakav kontejner.

Miljana: Možda je dovoljno poslati poruku da svaki prostor priča priču. Možemo citirati i Metu Hočevar, koja kaže da ništa ne može da se dogodi ako se ne dogodi negde. Dakle, sve se dešava u prostoru.

efemera2 jpg

Umetnički pogled na određeni prostor, koji može da bude u jako lošem stanju, svakako skreće pažnju. Ali kakvu poruku šalje?

Višnja: Zavisi od konkretnog prostora kojim se bavimo. Mi želimo da verujemo da svaki prostor poseduje taj potencijal, da sa njim interaktivno, kreativno, može da se barata. Uvek se postavlja pitanje šta dalje? Imali smo slučajeve da smo našim efemernim instalacijama i intervencijama ukazivali na neki prostor ili problem. Šta se dalje dešava sa tim, najčešće nije u našoj moći da kontrolišemo takve stvari. Mi svakako težimo ka tome da naš kreativni aktivizam ukaže na probleme koji postoje, dok nekad cilj radionice i nije aktivizam, već prosto istražujemo potencijale i poetike prostora.

Miljana: Ja ipak ne bih rekla da se mi umetnički bavimo prostorom. Mi prostor istražujemo i bavimo se kreativnim interpretacijama. To što naš rad na kraju izgleda kao umetnički, uslovno rečeno priređeno, to je zbog toga što smo i estete, arhitekte. Mi negujemo izraz koji je dosta estetski i vezan za vizuelne forme, a na kraju, kao ishod deluje umetnički. Suština je u tome da ništa, ni na koji način, ne mora da bude finalizovano, priređeno i pokazano, nego da ostaje u nama i našim učesnicima, a to je taj pogled promene prostora kao fenomena.

Iako ste profesori na fakultetu, Efemera kolektiv je vaš privatan rad. Koliko ovo angažovanje možete da prenesete na vaše studente?

Miljana: Mi se kontinualno trudimo da sve što radimo bude u jednom reverzibilnom sistemu. Sa nastave iznosimo nešto u radionice, a onda sa radionica vraćamo u nastavu. Osnivanje Efemere, kao kreativnog kolektiva, nastalo je zbog toga što u konvencionalnom sistemu obrazovanja često ne može da se iskorači dovoljno brzo u nešto u šta bismo mi, ad hok, ušli. Jednostavno, da bismo raširili svoje poglede i da bismo privukli ljude koji nisu zainteresovani za konvencionalno obrazovanje. Tih ljudi je sve više, ljudi sve više teže ka nekoj vrsti usavršavanja i obrazovanja, a ne žele da to bude formalizovano kroz neki institucionalni okvir. Mi prosto nudimo takvu vrstu delovanja van fakulteta. Sve je to hobi, pre svega.

efemera5 jpg

Deo novih, ali i starih radova koji će biti predstavljeni u okviru ove izložbe, vezan je za Letnju scenu, poznatiju kao Letnji bioskop. Odakle ideja da se posvetite baš ovom prostoru?

Višnja: Letnja scena nas prati od 2011. godine, iako je ona zvanično zatvorena još 2008. godine, kada je krenula rekonstrukcija Kulturnog centra Novog Sada koja je trajala do 2011. U tom međuvremenu, zatvoreni su svi bioskopi u našem gradu i kada je otvorena zgrada KCNS ponovo je Letnja scena ostala zaboravljena. I danas, ta scena se polako pretvara u neku vrstu ruine, a mi smo tokom godina, u saradnji sa festivalom Infant, vrlo često tamo radili sa studentima razne projekte. Mi smo prosto u taj prostor zaljubljeni, pratimo ga i želeli smo da napravimo neku vrstu našeg viđenja hronologije tog mesta i prostora. Ova izložba nam je poslužila da napravimo jednu presečnu tačku, da pokažemo čime smo se sve bavili kada je reč o tom prostoru. Ovog puta rad je na temu poetike prostora i momenta u kojem se on trenutno nalazi. Za to bih mogla da kažem da je blizu umetničkog rada Efemera kolektiva.

Miljana: Voleli bismo da nas ova epidemiološka situacija ne drži više razvojenim nego što jesmo. Imaćemo neku vrstu, uslovno rečeno, prostorne koreografije, gde će svi moći da vide izložbu, popričaju sa nama, tako da će svi oni koji žele moći da saznaju nešto o site-specefic radu, projektima i ostalim stvarima na ovu temu.

Razgovor sa Miljanom i Višnjom iz Efemera Kolektiva možete da poslušate i u plejeru:


Jovan Vanja Marjanović

naslovna fotografija: Novi Sad, Evropska prestonica kulture, V. Veličković

Možda te još zanima:

.

Vredi pročitati: Zabava može da počne

Članica Efemera kolektiva i profesorka na Departmanu za aritekturu i urbanizam Fakuteta tehničkih nauka, Miljana Zeković, preporučila nam je knjigu…

.

Arhitektura i književnost za zaboravljene prostore

Da li ste se zapitali kako izgleda kada se povežu arhitektura i književnost? Mladi novosadski arhitekta i pisac Vladan Perić…

.

SKICA je za sve koje stvarno zanima arihiktura

Angažovanje studenata van nastavnih aktivnosti vezanih za stručni deo i povezivanje sa kolegama iz regiona, pa i sveta, nije previše…

.

Memorijalni centar žrtvama racije bez diskusije u stručnoj javnosti

Završetak godine u kojoj je Novi Sad bio Evropske prestonice kulture doneo nam je jedan veoma važan projekat, čija je…

.

Studio M bi mogao da sačuva svoj identitet

Iza svake dobijene, odnosno, dodeljene nagrade, stoji ogromna posvećenost poslu i veliki rad krunisan uspešnim završetkom. Kažu još i da…

.

Novkabel era: Od studentskog projekta do ozbiljnog arhitektonskog filma

Arhitektura je jedna od retkih nauka koja, na sebi svojstven način, spaja i obuhvata umetničku stranu arhitekte, njegovu inovatorsku i…

  • 15:00 Music mix by Anja
  • 16:00 Popodne na O radiju
  • 16:10 Pesma dana
  • 16:20 Pre podne na O radiju
  • 16:30 Tehnologija

Anketa

U kojoj formi najčešće pratite Oradio?

Oradio logo