...
TRENUTNO12:30 - 12:45Album nedelje

Društvo

"Generacija koronavirusa" i posledice

29.03.2021.

Tokom novembra i decembra prošle godine, agencije Polaris i McCann iz Beograda sprovele su istraživanje na nivou cele Srbije koje je pokazalo da mladi nisu pandemiju doživeli mnogo drugačije od većine ostalih. Kako su se smenjivale faze korona krize i mere koje su ih pratile, tako su i mladi prolazili kroz različite faze. Od straha, frustracije i dosade, do perioda adaptacije praćene apatijom i trenutnog nestrpljenja da se što pre vrate normalnom životu. Dominantno osećanje koje je pratilo mlade od početka pandemije je briga da ne zaraze bliske ljude. Brinuli su se i brinu za zdravlje svojih najbližih mnogo više nego za sopstveno. Uz sve to, propustili su mature, koncerte, brucošijade, zatvorili tek pokrenute poslove, napustili ili upisali fakultete. Život je stao.

.

U to neko isto vreme, Svetska zdravstvena organizacija apostrofira mlade kao najveće prenosioce zaraze, a u našoj državi, u kojoj nejasne i mešovite poruke dolaze stižu od onih koji bi trebalo da budu autoriteti, nekako se desilo da su glavni i najviše omraženi krivci za širenje korona virusa - mladi ljudi.

Istovremeno, uprkos opštem utisku, ne postoji niti jedno istraživanje koje pokazuje da su upravo mladi ti koji u najvećoj meri ili više od neke druge starosne grupe prenose KOVID 19. Postoje, pak, istraživanja, koja pokazuju da su mladi ti koji su najviše oštećeni pandemijom - ekonomski i psihološki. Posebna ugroženost ogleda se kroz tri glavna aspekta – kroz obrazovanje, socijalni aspekt i mentalno zdravlje i na kraju kroz zaposlenje. Ovo je problem o kom sve glasnije govore sociolozi, a među njima i sociološkinja Jelena Karać.

"Mladima je ovaj period više problematičan nego što im je koristan, zato što mladi jesu grupa u društvu koja najviše ima potrebu za socijalnim kontaktom, za kretanjem, za dinamikom u toku dana, koja podrazumeva okupljanje. Definitivno korona jeste donela sa sobom neke od propisanih mera koje su nama uskratile slobodu, a i ono što je bit ne samo mlade osobe, nego i svakog čoveka, jeste da smo mi društvena bića i imamo potrebu za okupljanjem i druženjem. Društveni aspekt ne podrazumeva samo okupljanje na žurkama i festivalima. To je mnogo širi pojam. To je aktivno učešće u društvenom, političkom ili kulturnom životu zajednice. To je odlazak na posao, na kafu sa prijateljicom, odlazak na žurku i festival, odlazak na koncert, pozorišnu predstavu, sve ono što ljude čini ljudima. Dakle, za normalan i smislen život nije dovoljno da samo obavljamo osnovne životne potrebe. Mladi ljudi nisu uskraćeni samo za potrebu da žurkaju i da se provode, jer to nije njihova jedina potreba", objašnjava Jelena.

koronamaska png

Iako socijalnu potrebu ima svako od nas, kod mladih je ona ipak izraženija. 

"Mladi imaju veću potrebu u odnosu na druge ljude za socijalnim kontaktom, da se socijalno ostvare i da žive socijalni život. Baš zato što su u periodu razvoja i formiranja ličnosti i u odnosu na sve ostale imaju potrebu da se druže, da provode vreme sa vršnjacima, jer vršnjačka grupa jeste prvi i najvažniji agens socijalizacije, pored porodice. Takođe, boravak u školi, sa svojom ekipom, vrlo je važna funkcija koju škola obavlja pored nastave. Tako da je za mlade veći gubitak ukoliko su uskraćeni za normalan boravak na fakultetu, u školama, na odmorima, žurkama, jer se kroz tu vršnjačku grupu identifikujemo i pronalazimo. Takođe, kroz boravak na nekim događajima, možemo da se identifikujemo sa svojom subkulturom. Da li smo mlada osoba koja je praktikovala da jednom nedeljno odlazi na žurke u određenom delu grada i to nas je ispunjavalo i davalo osećaj pripadnosti, za to smo sada uskraćeni. Sada mladi borave u svojoj sobi i na online predavanjima i to mnogo više utiče na njih nego na nekoga srednjeg doba, ko i danas nesmetano može da ode na posao, obavlja ga i vrati se kući da provede vreme sa svojom porodicom. To bi inače i radio", objašnjava Jelena.

Kada je o mladima reč, budući da se nastava mahom prebacila u online sferu, socijalizacija i u tom smislu izostaje. Uz još nekoliko problema, u smislu – nepovezanosti profesora i učenika/studenata, odustvo neverbalnih reakcija, manjak grupne motivacije i uz važnu činjenicu na koju svi zaboravljamo, a to je da nema svako uslova za online nastavu kod kuće. Sve ovo je samo deo problema sa kojima se susreću srednjoškolci, kao što je šesnaestogodišnja učenica Srednje medicinske škole "2. April" Ilijana Ilić.

"U početku je bilo jako dobro, jer na početku prve godine nije postojala korona i niko nije mogao ni da sluti da će se tako nešto desiti. Meni je još od malena srednja škola predstavljena kao jedan od najlepših perioda u životu i jedva sam čekala da se šalim sa prijateljima kroz hodnike, da učestvujem u radu organizacija, pri tom sam upisala školu koju sam zaista želela i koja me je oduvek zanimala. Jedva sam čekala da počnem sa svim tim i kada se desila ta korona, sve se preokrenulo. To je bio takav šok, ne samo za mene, već za sve đake i veoma je bilo teško. Pogotovo što nismo stigli ni da se upoznamo kako treba, nismo stekli toliko drugara koliko smo očekivali i jednostavno, nismo se sklopili kako bi trebalo", kaže Ilijana.

Prema njenim rečima, sve teže je pronaći motivaciju.

"Vidim po sebi, bilo je perioda kada nisam imala volje ništa da radim, jer se toliko svuda priča o tome. Profesori su prema nama bili okej, razumem ih, treba da nam predaju, ali neki budu i neodgovorni, pa šalju samo materijal i kada treba i kada ne treba. Jako je napadno, kao bombardovanje, malo je objašnjenja, a mnogo više pitanja, nekada i vikendom to šalju i sve nas samo iscrpljuje. Mislim da je zato korona najviše na mlade uticala, koliko god to smešno zvučalo. Umesto da sada šetamo svi gradom u grupama, idemo u bioskope, na žurke, mi moramo da sedimo u kući i samo učimo i to je to", ističe Ilijana.

fakultetisamaskama jpg

Ništa bolja situacija nije ni na fakultetima. Gotovo je potpuno izgubljena godina za mlade, poput devetnaestogošnje, Milice Lekić, koja je prvu godinu fakulteta upisala prošle godine, propustivši graju srednje škole, matursko veče, ples maturanata i sve slične, uobičajene stvari.

"Matursko veče je bilo organizovano, ali sam ja izabrala da ne idem, jer se nekako nisam osećala dovoljno sigurno i nekako to nije bilo to. Što se tiče brucošijada, plesa maturanata i slično, toga nije bilo, a sam početak fakulteta... Ja sam oduvek slušala o tome i kroz priče drugih, kako je to najlepši period u životu mladih ljudi, jedva sam čekala da šetam kroz hodnike fakulteta, naročito Filozofskog. Upisala sam nešto što zaista volim, ali, na žalost... Prvih mesec dana smo, kao, išli na fakultet, ali ni to nije baš bilo to, onda smo se prebacili na online nastavu i tu je, blago rečeno, počela katastrofa. Zato što nije organizovano, ne znaju ni profesori, a ni mi da li ćemo u nekom momentu moći da krenemo opet uživo, pa kažu da se smanjila opasnost od korone, pa se opet povećala, pa ne znaju ni profesori šta da nam daju za nastavu, kako da se spremaju, koje zadatke i predispitne obaveze da nam daju. I sve to što se dešava online malo mi smanjuje motivaciju, nisu se svi snašli, nemamo ni sva predavanja", priča Milica.

I ona i njene kolege, prijatelji, okruženje, uglavnom su zbunjeni i zabrinuti zbog svega što se događa.

"Većinom živimo sa roditeljima, imamo bake i deke, a predstavljeni smo kao prenosioci virusa, bez obzira na to što nekada i mlade osobe obole. Predstavljeni smo kao neko ko će sigurno to preneti roditeljima, bakama i dekama i samim tim smo pod većim stresom. Kako se ponašamo, kuda idemo, da li se uopšte družimo i slično. Bilo je dosta dinamično sve to što se tiče korone, malo je ima, malo nema, pa smo mirni, pa je sve otvoreno i sve može, pa se opet sve zatvara. Dosta smo zbunjeni", navodi Milica.

Prema njenim rečima, ovaj period života mladih je inače vreme u kome oni sebe preispituju, kada se pronalaze u svetu, razmišljaju o tome kuda bi se uputili i profesionalno i životno. Sve to je samo po sebi komplikovano, a Milica dodaje da je situacija sa koronom dosta uticala na mentalno zdravlje mladih, koji se, prema njenim rečiima, dodatno preispituju, zbunjeni su i uplašeni.

"Dosta njih sa mog smera je napustilo fakultet, jer nemaju snage da bude konstanto na Zoomu, da konstantno uče, teže im je jer predavanja nisu uživo. Ili se zapošljavaju, da pomognu svojima, zbog gubitka poslova, smanjenja plata i slično. Nekako i po sebi i po mladima u okruženju vidim da smo više mentalno oštećeni, jer je pritisak na nama. Predstavljeni smo kao prenosnici virusa, u medijima se samo govori o tome kako mladi ne poštuju mere. Ne bih rekla da je to skroz tačno, mogu se videti i stariji koji ne poštuju mere. Ne brinemo mi samo o sebi, već i o roditeljima i komšijama i bakama i dekama i porodici", zaključuje Milica. 

korona3 jpg

Kako su sve države prema uputstvima SZO preduzele određene restriktivne mere, ograničile ili potpuno zabranile kretanje stanovništva, roba i usluga, celokupno društvo i privredu zadesile su značajne promene. Meseci, zapravo godina je prošla i sada su sasvim izvesni potresi na tržištu rada. Tržištu, koje se već dugo bori sa starim problemom koji se zove - nezaposlenost mladih. Prema podacima Nacionalne službe za zapošljavanje, ljudi uzrasta od 15 do 30 godina činili su petinu svih nezaposlenih u maju 2020. godine. A situacija, kako objašnjava dvadesetpetogodišnja Jovana Filipović, koja je nedavno završila master studije Akademije umetnosti na smeru kompozicija, ni danas nije ništa bolja.

”Mislim da su, između ostalog, muzičari dosta ispaštali, s obzirom na to da nema kulturnih dešavanja, da nema prostora za organizovanje koncerta i bilo kakvih svečanosti i nastupa. Vidim i po sebi i svojim kolegama da se dosta bore za nekakvo preživljavanje i nalaženje bilo kakvog posla. Kafići ne rade, a mnogi muzičari često nastupaju u kafićima, žive od svirki, svadbi i raznih nastupa, dosta je teška situacija što se muzičara tiče. Mislim da je neophodna nekakava empatija. Bilo bi lepo, ako kafići i muzičari ne mogu da rade, da postoji makar neka vrsta pomoći koja bi mogla da se obezbedi za sve nas. Jer i pored toga što ne možemo da nađemo posao u struci, teško je naći bilo kakav drugačiji posao koji može i da odstupa od struke. Čisto da nam pomogne, da makar u ovom periodu nekako sklopimo kraj sa krajem", kaže Jovana. 

Analiza tržišta rada u Srbiji pokazuje sumornu situaciju za mlade ljude. Stopa nezaposlenosti je velika, a osim toga, polovina onih koji jesu zaposleni ima radno mesto koje ne ispunjava osnovne kriterijume "pristojnog rada" - ili je zaposlenje neformalno, ili je honorarno, ili posao zahteva kvalifikacije niže od onih koje zaposleni imaju. Pokretanje biznisa predstavlja jedno od rešenja za one koji naginju ka preduzetništvu - a procenat takvih pojedinaca među mladima je 36 odsto. Međutim, udeo onih koji zaista i pokrenu svoj biznis značajno je manji, a još je veći procenat onih koji ne uspeju da izbore sa tržištem. Posebno u pandemijskoj godini. Zato bi pomoć, koju je i naše prethodna sagovornica pomenula, bila izuzetno značajna za preduzetnike, kao što je Kristina Lakić.

"Smanjen je obim posla, ali se svakako radi i napreduje, snalazimo se kako ko može. Čak i ako se pridržavate svih mera, u salonima je jako teško raditi. Pomoglo bi eventualno da nam otpišu poreze, za taj period koji nismo radili, kada smo bili pogođeni koronom. Doprinosi, struja, dažbine i režije su skočili, a na sve to nam još dodaju i te poreze za vreme za koje nismo radili. Bilo bi dobro da se to otpiše, ali ne verujem da će biti išta od toga", kaže Kristina.

covid jpg

Ipak, pored loših stvari koje je COVID-19 doneo, postoje i neke dobre strane. 

Jedna od najpozitivnijih promena, prema rečima mladih, je produbljivanje odnosa sa bliskim ljudima i dodatno zbližavanje sa porodicom. Iako je u početku za većinu bilo frustrirajuće biti non-stop sa roditeljima i drugim članovima porodice, uskladiti svoje i njihove obaveze i potrebe, vremenom se uspostavio neki ritam i rutina. Početnu frustraciju je zamenilo pomirenje sa situacijom, a celu pandemiju je obeležio osećaj brige za zdravlje i blagostanje najbližih, a vreme provedeno zajedno bila je prilika da se bolje upoznaju i zbliže.

Slobodnog vremena je više nego pre, što bi takođe trebalo da bude jedna od pozitivnih strana pandemije. No to zavisi od načina na koji se to vreme iskoristilo. Jedna grupa mladih je aktivna, pronalaze alternativna rešenja za stvari koje nisu dostupne ili su iskoristili situaciju da se bave dugo odlaganim aktivnostima. Druga grupa je ostala nekako paralisana celokupnom stanjem čekajući da sve prođe ili nekog da ih pokrene. 

Jedino sigurno jeste da će za ovim periodom ostati čitave generacije mladih ljudi i dugoročne posledice.

Ako i ti imaš pritužbe na osude mladih, celu emisiju poslušaj na ovom linku.

I. Miloradov 

Možda te još zanima:

.

SKCNS poziva u Omladinski teatar

Studentski kulturni centar Novi Sad otvara konkurs za studente Novosadskog univerziteta i sve mlade od 16 do 30 godina. Ukoliko…

.

Gen Z posmatra kako njihovi stariji otkrivaju internet i mimove

Ako pitate starije pripadnike Generacije Z, reći će da u početku beše Fejsbuk. Milenijalci će reći da je postojao i…

.

Preduzetnički klub mladih o turizmu

Treća preduzetnička priča u okviru programa “Preduzetnički klub mladih” koji se realizuje svakog četvrtka tokom marta meseca u Američkom kutku…

.

Konkurs za regionalno partnerstvo mladih

Beogradski centar za bezbednosnu politiku i USAID, u saradnji sa partnerskim organizacijama, otvorili su konkurs za program Regionalno partnerstvo mladih.…

.

Druga strana društvenih mreža: edukativni sadržaji za mlade

U poslednje vreme sve više kreatora se odlučuje da na društvene mreže plasira edukativan sadržaj, koga, sada već poslovično manjka.…

.

Prijava za zelene razgovore

Beogradska otvorena škola nastavlja seriju Zelenih razgovora, tematskih diskusija o zaštiti životne sredine i klimatskih promena. Ovog puta organizuju događaj…

  • 11:00 Dnevna soba
  • 12:00 Pre podne na O radiju
  • 12:30 Album nedelje
  • 12:45 Lampica
  • 13:00 Pre podne na O radiju

Anketa

U kojoj formi najčešće pratite Oradio?

Oradio logo