Lifestyle / Sport
Fenomen zvani fudbal
Fudbal je nekada bio izvor očuvanja zajedništva i sport u svojoj iskonskoj formi. Vremenom, usled enormne popularnosti počeo je da se otuđuje od svoje suštine, pogotovo na najvišem - profesionalnom nivou.

foto: Pixabay
Fudbal se često naziva najvažnijom sporednom stvari na svetu i poput lepka spaja ljude i generacije. Konstantno se menja kroz vreme i znatno je drugačiji nego na svojim počecima, ali jedno je ostalo isto – njegova društvena uloga vrlo je važna za čovečanstvo.
Profesor sociologije sporta Sandra Radenović smatra da euforija prouzrokovana fudbalom u ljudima pokreće uzbuđenje i želju za socijalizacijom.
"Stvara itekako primetnu euforiju. U kom smislu? Možemo da vidimo prepune bašte kafića, bar je tako bilo za vreme proteklih svetskih i evropskih prvenstava u fudbalu, bez obzira na to da li igra naša reprezentacija. Na predstojećem Svetskom prvenstvu naše reprezentacije nažalost neće biti, ali bez obzira na to – fudbal kao igra se prati. Dakle, prate se i strane fudbalske reprezentacije, navija se... to je fenomen navijaštva koji je prisutan, ide ruku pod ruku uz fudbal", rekla je profesorka Radenović.
Činjenica je da se igra podelila na dve grane – iskonski, amaterski fudbal bez prihoda i surovu, profesionalnu mašinu za pravljenje novca. Bivši igrač i funkcioner kluba "Jedinstvo" iz Morovića Dejan Bilić tvrdi da je sportski kolektiv ključ održanja zajedništva i tradicije u manjim sredinama.

foto: privatna arhiva
"Čar nižerazrednog, seoskog fudbala jeste u tome što se ovde kod nas fudbal igra iz ljubavi prema sportu, a ne zbog novca. Na našim utakmicama okuplja se celo selo od najmlađih do najstarijih i upravo to i jeste pokazatelj da je klub u našem selu, u našoj sredini ne samo sportski kolektiv – već mesto druženja, okupljanja, zajedništva i očuvanja tradicije", kaže Bilić.
Dugogodišnji profesionalni fudbaler i nekadašnji igrač "Vojvodine" Darko Lovrić nudi potpuno drugačiju perspektivu. Konstantni stres koji ga je pratio kroz karijeru učinio je da po njenom završetku izgubi emociju sa kojom je nekad pristupao sportu.

foto: Darko Lovrić
"To je jedan veoma zahtevan proces, gde si ti konstantno pod pritiskom. Svaki dan si izložen stresu, sastancima, karantinima... Odvojen od svoje kuće, porodice i prijatelja. Možda sam zbog toga po završetku igračke karijere izgubio tu emociju i da ga gledam na TV-u, ili da odem na neku utakmicu, da ispratim", primetio je Lovrić.
Globalna fudbalska groznica pozitivan je društveni fenomen koji svojim postojanjem ublažava ljudsku otuđenost modernog doba. Lopta koja se kotrlja po travi čini da vreme stane i da notifikacije na mobilnim telefonima postanu nebitne. Kada se utakmica završi i emocije splasnu, sledi nerado vraćanje u realnost... Do sledećeg sudijskog zvižduka.
Ceo prilog možete poslušati ovde:
Petar Oljača







