Kultura / Film
Tiho tiše il' te nema više
Kada je 2018. godine najavljen izlazak horora "A quiet place" koji je režirao (i igra jednu od glavnih uloga) Džon Krasinski, nije bilo čudno što su društvene mreže ugostile finu količinu podsmeha. Krasinski je, naime, bio poznata zvezda američke verzije komične serije "The Office" uz još nekolicinu lakših drama i komedija. A, onda su ljudi otišli u bioskope i iz njih izašli zapanjeni. "A quiet place" je bio iznenađenje kakvom se malo ko nadao u eri konfekcijske kinematografije.
Rasan, mračan horor prepun napetosti do pucanja nerava, užasnuo nas je taman koliko i neke prethodne generacije, npr Spilbergov "The Jaws", iako se ta dva filma teško mogu porediti, ali osećaj klaustrofobije je isti.
"A quiet place" govori o postapokaliptičnom svetu koji su zaposeli vanzemaljski monstrumi neverovatno istančanog čula sluha. Ukoliko napravite bilo kakav zvuk dok se krećete, sve su šanse da ćete biti pojedeni. Kroz taj svet probija se bračni par Evelin (Emili Blant i Li, Džon Krasinski) sa troje maloletne dece i jednim na putu. Oni pokušavaju da pronađu mesto dovoljno izolovano na kojem ih čudovišta neće čuti kada porođaj počne.
Ovaj svet dodatno je proširen izlaskom drugog dela ove franšize, sa identičnom glumačkom postavom. Ponovo suprotno očekivanjima, jer drugi deo često ume da razočara, Krasinski je napravio izvanredan horor. Surovo napet i blizak opriginalu koliko je to uopšte moguće.
Prolog ovog filma nas dovodi u vreme neposredno pre nego što su svet opseli insektoliki vanzemaljci. Gledamo idiličan američki gradić koji drema u svojoj usporenoj svakodnevici. I dok je reditelj u prvom delu strpljivo čekao da gledaocima pokaže stvorenje kojeg se svet plaši (što beše odlična taktika za građenje napetosti, baš kao u Raljama), ovog puta je Krasinski publiku zasuo tim stvorenjima koja razvaljuju idiličan gradić u paramparčad, dok se žrtve gomilaju pred našim očima.
Posle tih sekvenci krećemo dalje, gde se prvi deo zaustavio. Svetom tumaraju Avelin sa dvoje dece i bebom u izolovanoj kutiji.
Fokus u nastavku se sa roditelja u izvesnoj meri pomera na decu, na njihovo stasavanje u tom surovom svetu i to je tek jedna od zamki ponavljanja koje je Krasinski izbegao. Druga zamka koju je uspešno izbegao je da publiku zabavi prekomernim scenama ubijanja čudovišta, jer je sam kraj prvog dela pokazao efektivan način da se to čini. Umesto toga on se drži oprobanog uspešnog recepta po kojem film i dalje predstavlja skalu napetosti, surovu dramu o opstanku i dovoljno unutrašnjih borbi u junacima da publika zaista nema kada da odahne.
"A quiet place" nam nije doneo nikakvu istorijsku prekretnicu u žanru, ali je iz njega izvukao ono najbolje i dozirano nam ga rasporedio u sat i po furiozno uzbudljive priče. Krasinski se pokazao kao veoma vešt reditelj koji ume da prepozna i eksploatiše naše najveće strahove i sve to maestralno iskomponuje za veliko platno. Retko kada ovo govorim, ali ova horor franšiza zaslužuje i treći deo.
Petar Klaić