...
TRENUTNO11:00 - 12:00Radio Grafiti

Društvo / Intervju

Dizajner nije samo "par ruku"

27.07.2020.

Verujem da svako od nas želi da ima komad odeće ili neku stvar koju niko drugi nema, što bi se reklo unikat. Mlada dizajnerka Milana Bogunović iz Novog Sada daje vam mogućnost da svoju autentičnost izrazite kroz njenu kreativnost i to u vidu rančeva. Da li biste želeli da imate ručno pravljen ranac na kom je izvezeno: "Pakao", "Bukvalno", "Živote", "Realno" ili "Brate"? Ako ste klimnuli glavom na ovo, a pritom vas zanima kakav je položaj mladih dizajnera u Srbiji, koliko je bitna ljubav prema poslu, svakako je preporuka da istražite našu dizajnersku scenu, koja je prilično bogata i kreativna. Danas Vam predstavljamo Milanu.

.

Kako je biti mladi dizajner u Srbiji?

U prinicipu je lepo, naročito meni koja još uvek to na neki način radim iz hobija. Radim to sa uživanjem, iako ima mnogo izazova i nije to sve baš sjajno kao što zvuči.

Kakva su ti dosadašnja iskustva u radu?

Na početku sam radila na snimanju reklama i radila sam jednu predstavu. Mislim da svako tako krene kao kostimograf i tu se otprilike razgraniči kojim putem posle ići. To je najbolje za jednog svršenog kostimografa. Posle sam ipak shvatila da to nije za mene i onda sam vremenom počela da izgrađujem svoj brend.

Intervju sa Milanom Bogunović možete da poslušate u plejeru.

Koliko je teško mladim ljudima da kažu ono što misle i da se bore za sebe kada su na početku karijere?

Mislim da je to u svakom poslu teško i na bilo kom poslu treba biti jako taktičan i pažljiv. Ne mogu baš da kažem da je lako, zato što vas na početku niko ne doživljava kao kompetentnog da se nešto naročito borimo za sebe. Moramo dosta toga da prećutimo i istrpimo da bi jednog dana isto tako mi ponašali prema mlađim generacijama (smeh). Mišljenje mladih ljudi se na žalost ne čuje onoliko koliko bi trebalo.

Pokrenula si svoj brend. Kako je došlo do toga?

Veoma spontano, odosno, na početku sam imala sasvim drugu ideju. Cilj mi je bio da to bude jedan pravi odevni brend, gde ću ja uglavnom dizajnirati odeću i praviti kolekcije. Ubrzo sam shvatila da to nije baš tako lako i jednostavno kako sam mislila i onda sam sasvim spontano počela da pravim rančeve. Najviše za sebe, pošto sam stalno na biciklu, pravila sam i kao poklone za drugarice i onda sam shvatila da u tome uživam, sa nekom lakoćom i da me to čini radosnom. Počela sam da osmišljavam sve ono što je sada nastalo i da razrađujem ideje sa rančevima. Ne znam šta će biti sledeće, pošto ne verujem da ću ovo još dugo raditi.

milaana jpg

Kakve planove imaš za dalje?

Volela bih da i dalje mogu da povezujem, da implementiram crtež, sliku ili vez, jer ne mogu da pobegnem od tog umetničkog dela koji mi jako nedostaje. Najviše bih volela da prodam neke ilustracije, ali ako ne dođe do toga probaću da kombinujem. 

Zanimljiv je deo podrške koju svi koji se bave nekim kreativnim radom pružaju drugima na društvenim mrežama. Koliko je prema tvom mišljenju podrška bitna, ali i vidljivost na mreži?

Iskreno, bez toga ne znam ni kako bih radila. Kako bi neko na mom mestu pre pedeset godina mogao da funkcioniše, jer to je meni jedini isključivi način komunikacije i prodaje. Dobro je što se svi međusobno podržavamo i što ne osećam neku vrstu zle konkurencije, odnosno, nelojalne konkurencije. Bar ne za sada. Pokušavamo jednakim snagama da informišemo ljude o tome koliko je važno da kupe nešto što je ipak napravljeno rukom, iz male prozvodnje, u odnosu na ove velike koroporativne magove. 

Koliko je u stvari teško, ili možda lako, naplatiti svoj rad? Zašto nam je skuplje da kupujemo od malih prodavaca u odnosu na pomenute velike brendirane kuće?

Mislim da je najveći razlog to što nam je potrebno neko vreme da ljudi nauče da veruju brendovima, možda pre brendovima u nastajanju i da je to jedina mana. Zato što, ja konkretno, nemam svoju prodavnicu i samim tim ništa ne može fizički da se vidi i opipa. Ja sam najviše poslova napravila po preporuci, tako da je to faktor koji mnogo utiče na to kako naplati svoj rad. Na početku sam, iskreno, držala neku cenu koja meni nije bila potpuno zadovoljavajuća, ali sam vremenom shvatila da mogu zapravo da tražim više. A to je sve dolazilo vremenom, kada sam postajala samopouzdanija. Potrebno je vreme i da ljudi imaju poverenja, ipak je to nešto što kupuju preko interneta, jer nemaju odnos kao prema prodavnici u koju ti uvek možeš da odeš da vratiš i požališ se. Naravno i nama mogu da se požale, ali to sve jednostavno ne funkcioniše na isti način. Afirmisani dizajneri mogu mnogo lakše da naplate svoj proizvod nego mi koji smo još uvek bebe na tržištu.

brate jpg

Upravo zbog povezivanja i komunikacije na internetu svih mladih dizajnera, da li ste razmišljali o nekom klasteru? Udruženi da izađete na tržište, iznajmite prostor za izlaganje?

To je zapravo baš dobra ideja ali ja nisam došla do te informacije, ne znam da li tako nešto postoji. Postoje naravno koncept radnje koje to rade, a koliko znam na internetu Komuna market, sa kojima ja već jako dugo želim da počnem da sarađujem. To je otprilike neki tip onlajn prodavnice, ali pretpostavljam da imaju kriterijume po kojima primaju dizajnere i verovatno na osnovu toga i mogu lakše da prodaju, nego mi koji se pojedinačno pojavljujemo. 

Kako je globalna pandemija uticala na domaće dizajnere? Da li je tebi otežalo rad ili je čak usled karantina možda povećalo obim posla?

Meni lično nije povećalo, naprotiv, smanjio se. Onda u jednom momentu, možda kada sam i ja živnula, tako je i prodaja. Stvarno ne znam kako je uticala na ostale, možda smo svi bili u grču a možda je nekome za to vreme posao cvetao. Čini mi se da mi je posao u jednom momentu stao a onda buknuo, ali možda to u suštini ima veze sa letom pošto su moji prozvodi više letnji. A pošto nema fizičkog kontakta bilo je bezbedno naručivati i iz karantina.

uzas jpg

Koliko je teško, upravo zbog tog nefizičkog kontakta, da ti neko objasni svoju želju, pošto radiš po porudžbini?

Nadam se da je uvek uspešno, pošto idem poprilično u detalje, što me nekad malo i umori. Nije isto ako se sa nekim barem nađeš, pa možete detaljno da porazgovarate o svemu, ali je za sada sve uvek ispalo dobro. Iako to zna da bude baš iscrpljujuće. To je jedan deo koji ljudi možda ne razumeju da treba da se naplati, jer nije isto kada odvojim deset sati u toku dana da proizvedem nešto i kada se posvetim nekome da čujem kako on želi da to izgleda. Imam problem sa tim kada se meni nešto ne sviđa, kako to da napravim. Toga nije bilo puno i uvek pokušam da ih nekao odguram na svoju stranu (smeh). To je ipak moj posao, da se bavim dizajniranjem, a ne da tražim od drugih ljudi da dizajniraju a ja da budem samo par ruku koji će to da napravi. 

Koliko su dizajneri uopšte podložni sugestijama? Pogotovo ako imaš ideju, a neko ti kaže 'A moglo bi to ovako...'

To stvarno zavisi od čoveka. Za sebe mogu da kažem da znam da budem prilično sujetna ili iziritirana ako za nešto ne mislim da je dobro. Ako mi se učini da nisam u pravu, onda naravno poslušam. Mogu da uporedim raniju komunikaciju sa kolegama jer mi stalno bilo potrebno da čujem šta će oni reći, bar meni i jednoj mojoj bliskoj koleginici i kolegi. Jako je bilo važno šta taj neko drugi ima da kaže. I to je, recimo, prva stvar koja mi je nedostajala kada sam počela da radim sama. Naravno, niko ne voli da čuje za nešto da nije dobro, ali je i to realno i skroz na mestu, iako je potrebno više vremena da se svari. Svaki dobar dizajner treba da čuje mišljenje druge osobe, čak i želi, iako to možda neće da prizna. Niko nije sto posto siguran u svoje mišljenje i u ono što želi. I što kažu kod nas, 'Uvek dva mozga razmišljaju bolje nego jedan', tako da sam ja uvek za sugestije. 

J. Mijatović

Možda te još zanima:

.

U toku izbor umetnika koji će otvoriti EPK

Novi Sad se uveliko sprema za svečano otvaranje Evropske prestonice kulture 2022. godine. Lokalni umetnici pozvani su da učestvuju na…

.

Letnja festivalska ponuda preselila se u onlajn prostor

Iako pandemija koronavirusa ne jenjava, različita kulturna dešavanja ipak su pronašla put do publike. I pored malog broja manifestacija koje…

.

Vredi pročitati: "Pena dana"

Novosadska rediteljka Milana Nikić, koja se i sama bavi pisanjem, preporučila nam je ljubavni roman poznatog autora Borisa Vijana.

.

Milana Nikić: U potrazi za novom istinom

Vreme izolacije zbog koronavirusa polako je iza nas, mnogi su jedva dočekali da krenu u grad, posete razna mesta i…

.

Kreativnost protiv koronavirusa

Pandemija koronavirusa pred ljude je stavila jedinstven izazov, nešto sa čime nismo imali priliku da se sretnemo u ovolikoj meri.…

.

Rizom čuva aktuelni književni trenutak

Rizom je e-časopis za književnost filozofiju i društvenu teoriju koji je nedavno dobio i svoje prvo štampano izdanje. Časopis koji je…

  • 10:30 Tehnologija
  • 10:45 Prava stvar
  • 11:00 Radio Grafiti
  • 12:00 Pre podne na O radiju
  • 12:30 Album nedelje

Anketa

U kojoj formi najčešće pratite Oradio?

Oradio logo