Lifestyle / Blog
Gutanje
Učestalo zadovoljavanje potreba je divlja definicija iskustva. Delikatno tumačenje svodi se na ignorisanje nebitnih i nebitnog.
piše: Igor Mihaljević
Kažu da se hrana kupuje kada je čovek sit. Kada ne žuri, stane ispred police sa znanom hranom i zamisli kakvog bi ukusa bila ako je pripremi drugačije. Pogleda neznanu. Zapita se jede li sam, ili u društvu? Šta je unosio u sebe poslednjih nekoliko dana? Ima li para da jede šta bi tada hteo? Da li je na pijačnom odeljku sa turšijom simpatična baba iz mesta iks, ili drndava iz ipsilon, čiji stav ukiseli kiseli krastavac. Ovo je vrlo bitno ako nam je stalo do onoga što u sebe unosimo.
Kuvanje počinje u glavi, ne stomaku. Delikatna igra ukusima nema pravila i granica, osim onih koje sami nametnemo. Inspiracija da, ishitrenost nikada. A čovek grešan. Dan danas se izvinjavam spanaću za nanet bol i duševnu štetu. Švargla mi, s druge strane, nikada neće nadoknaditi emotivne povrede. Ne pišem o ukusu jer boli razočarenje. Promašena ideja, raskorak nade i realizacije, osećanje nesreće pošteđeno žvakanja i gutanja.
Važno je, napisah, biti sit. Iskrene potrebe lakše prepoznajemo ako ih prethodno zadovoljimo. Tako biramo društvo, stalan posao, tako se zaljubljujemo. Učestalo zadovoljavanje potreba je divlja definicija iskustva. Delikatno tumačenje svodi se na ignorisanje nebitnih i nebitnog. Uskraćivanje pažnje i kalorija nadražajima bez kojih nam je život sasvim potaman.
Prekomerno zadovoljenje potreba neminovno vodi do podilaženja nebitnima i nebitnome. Eksces je divna manifestacija ljudskosti, prija čulima vrednujući divlje iskustvo. Dan za džank-fud je takav. Feralan i topao, ukoliko je obmotan rutinom svakodnevne pripreme zdravih obroka. Simpatičan eksces kom mudri okreću leđa kada podiđe nevažnim sastojcima i odagna važne posledice. Kada preraste u ekstrem.
Jedan od prvih znakova prolazne, blage depresije je nemogućnost odabira obroka. Manjak pravog odgovora na glad praćen frustracijom i pogrešnim izborima. Zadovoljan čovek uvek zna šta će skuvati ili naručiti. Srećan ni ne mari.
U kuvanju vreme radi i protiv nas, i za nas. Što ga manje imamo, skloniji smo greškama. Znati šta želimo prevremeno je polovina posla, potražiti savet kada zagusti je vrlina. Dok šporet zvoni obično je kasno. Ako jelo uspe, vreme održava aromu u grlu i ustima, pomaže nam da sutra osećamo i pamtimo bolje. Ako ne uspe, iscuriće u slivnik zaboravljenih sećanja, čuvajući nas od samih sebe. Da bismo potpuno shvatili relativnost vremena ne moramo čitati Ajnštajna. Pipanje vrelog tiganja i osobe koja nas privlači sasvim su dovoljni.
Nisam siguran da smo kolektivno, na trpezi svakodnevnice, u stanju da razaberemo bitno od nebitnog. Potrebe zadovoljavamo prerevnosno i taj disbalans uzrokuje oboljenja različitih organa. U sebi teško mirimo suprotnosti bez kojih ne možemo normalno da živimo. Obroci, simbol života i uživanja, dele sličnost sa pokopima. Lepim sahranama prisustvuju potčinjeni i omađijani. Na lošim viđamo pretpostavljene i otrežnjene.
Sledeći put pišem o hrani.