...
TRENUTNO12:00 - 12:30Pre podne na O radiju

Lifestyle / Sport

Bike park je terasa Novog Sada

30.08.2019.

Novosađanin Nikola Lukičić jedan je od najpoznatijih MTB vozača u Srbiji, a pored toga idejni je tvorac i inicijator projekta izgradnje prvog dirt parka u Srbiji koji je smešten na Bukovcu nadomak Novog Sada. Ekipa koja stoji iza ovog projeta se u subotu spušta do Beogradske kapije, gde će svima pokazati i pružiti priliku da se oprobaju u vožnji bicikla na drugačiji način. Sa Nikolom smo pričali o vožnjama, Bukovcu i svemu onome što čini ovaj Bike park posebnim.

.

Ekipa je na ovogodišnjem Gradić festu. Šta ćemo imati priliku da vidimo?

U subotu oko 19 časova u šancu iza Beogradske kapije gledaoci će imati priliku da vide deo onoga šta je Bike park Bukovac i da upoznaju deo ekipe koja je zaslužna za realizaciju tog projekta. Mi ćemo napraviti jedan mali skok, dobro, možda nekome neće biti mali, ali za nas koji se tim sportom bavimo to je jedna bezbedna varijanta skoka, gde se naskače na jedan zid tog šanca. Biće tu i naša ekipa koja svira gitare, tako da ćemo imati i živu svirku, DJ-a... Neće biti nikakvo takmičenje, više opušteno druženje i prilika da se probaju bajkovi.

I možda da regrutujete nove talente?

Upravo je to ideja od starta, da. Cela priča o ovoj saradnji Gradić festa i Bike parka jeste da se ljudi upoznaju sa tim što radimo i eventualno da neki mladi talenti zapate tu bubu koju smo svi mi davnih dana zapatili i još uvek nas ne pušta.

Koliko su mladi upoznati sa postojanjem Bike parka?

Slobodno mogu da kažem da je Bike park po svemu sudeći uspeo projekat. Ideja je bila da on bude društveno koristan gde bi se mladi ljudi okupljali i provodili vreme, ne samo baveći se tim sportom već i u prirodi. Srećan sam što mogu da kažem da svaki put kada odem gore vidim bar dvadeset, trideset ljudi koji dolaze. I to roditelji sa klincima, ili klinci sami kao ekipa i voze bajs. Posećen je i mislim da je popularan evo četvrtu godinu, park živi i ono je što je bio i zamišljen da bude.

Ti si ga i zamislio?

Ne mogu da kažem da je to bila samo moja zamisao. Ja jesam oduvek želeo da imam takav prostor za trening, pošto se tim sportom bavim dugo. Upoznao sam neke ljude koji su bili voljni da pomognu, drugari koji su uz pomoć nekih poznanstava i zajedničkim naporima smo to uspeli da uradimo.

 

Tonski intervju sa Nikolom Lukičićem možete da poslušate u plejeru

Zašto Bukovac?

Pre više od deset godina sam otišao tamo i upoznao Peru Utornika koji je lokalac iz Bukovca i njegova prva zamisao je bila to brdo na kome se sada nalazi Bike park. On je tamo napravio prvi festival ekstremnih sportova, tzv. Ekstremni vikend gde je bilo raznih sportova, između ostalog i MTB. Tada sam prvi put došao na to brdo i oduševio sam se prostorom. To je bukvalno kao jedna terasa Novog Sada, blizu je grada na 15 minuta, na samoj ivici Nacionalnog parka, nekako ide uz čitavu priču MTB i vožnje bicikla u prirodi i na planini. Zemlja je bila jako dobra za pravljenje tih elemenata, praktično kao glina, kada se jednom napravi ona tako stoji. Najviše mi se svidelo što je blizu grada, a opet imaš utisak da si otišao negde daleko, imaš mir.

Ima li pomoći grada, opštine?

Najveća pomoć koju smo dobili od Mesne zajednice Bukovac jeste ta dozvola za korišćenje prostora koje se vodi kao poljoprivredno zemljište. Oni su nam dali da koristimo prostor u svrhu bavljenja biciklističkim sportom na ograničeno vreme od deset godina, bez naknade. Sve ostalo, mehanizaciju koja je bila potrebna i lopatanje uopšte, sami smo finansirali. Imamo neke firme koje su prijatelji projekta, oni nam iz godine u godinu pomažu da organizujemo međunarodno takmičenje, da nam dođu gosti iz čitave Evrope i da provedu tri dana na brdu. To je pomoć, ali sve je uglavnom prvatni sektor, nismo tražili sredstva od grada. Mislim, to jeste ideja, ali smo želeli da se na početku zaukamo sami, pa ako bude bilo potrebe komuniciraćemo sa Gradom.

dva jpg

Photo by: Milan Kopčok

Da li je daleko da se razmišlja o tome šta će biti kada istekne tih deset godina? Ostalo je još šest.

Mislim da nije i brzo će proći tih šest godina. Ali sport dobija na popularnosti i od prošle godine BMX je postao olimpijski sport. Tako da mislim da je Bukovac kao biciklistički park tog tipa ujedno i jedini prostor za trening. Mislim da je u interesu države i Biciklističkog saveza da to zaživi. Uostalom, u inostranstvu i državama u okruženju svaki manji grad ima jedan tip Bike parka, a ovo je jedini ozbiljan park u ovom delu Evrope, regionu. Bilo bi logično pomisliti da bi on trebalo samo da se razvija, a da će se ugasiti, sumnjam. Ja samo navijam da dođu mladi, ne samo da se bave sportom, već i organizacijom događaja i održavanjem parka. Na mladima bi trebalo da sve ostane i da oni guraju dalje.

Kroz Gradić fest promovišete Bike park, a da li i EPK prepoznaje vaš značaj?

Nismo sa njima još uvek komunicirali. Svakako da bi sa njihove strane nekog sluha moglo biti, ali nismo se bavili tom temom.

Koliko lokalne samouprave imaju svest o tome šta bike parkovi ovakve vrste znače za mlade ljude?

Sve više. Mi jako lepe reakcije dobijamo od ljudi iz Mesne zajednice Bukovac, iz prostog razloga što je ta infrastruktura vrlo jednostavna za napraviti. Jedino iziskuje know how, kako to izvesti da bude bezbedno, a opet zanimljivo. Projekti tog tipa su sve popularniji u svetu iz prostog razloga što ne iziskuju velika ulaganja, potreban je samo prostor i dobra volja svih učesnika. Bilo bi lepo da je malo veći sluh od strane grada, da mi dobijemo na nivou grada papir za taj prostor, jer koliko god da nam mesna zajednica daje zeleno svetlo ipak su Grad i Pokrajina na višoj instanci. Kada bi se to desilo onda smo stvarno bezbedni, da ne moramo da razmišljamo o tome da li ćemo za šest godina morati da anuliramo celu priču, što bi stvarno bilo bezveze.

Šta sve imate i da li išta nedostaje?

Park je od starta osmišljen tako da ima staze za svaki skill level vozača. Od onog najgoreg početnika, pa do onih najvičnijih. Dolaze nam i profesionalni vozači iz celog sveta koji se time bave godinama. Tako da mi imamo četiti staze. Odličan pumptrack, flow line koji je kao bob staza, jump line koji je takmičarski i step up jump za učenje i vežbanje trikova. Napravili smo i mali objekat koji nam služi da se okupimo, sklonimo od sunca, roštiljamo kada dođe ekipa. A nedostaje nam dosta toga. Ja bih apelovao na Gradsko zelenilo da nam da malo sadnica nekog drveća, da ozelenimo to gore, to bi bilo jako lepo. Možda bi nam falilo i infrastrukture kako bi Bike park postao samoodrživ, u smislu da ljudi imaju gde da sednu kada dođu, da popiju sok i kafu, da u suštini imamo objekat montažnog tipa koji bi bio kao Bike kafe. Moja velika želja je i da se obezbedi jedno četiri pet električnih bicikala, kako bi ljudi pored bike parka mogli da voze i po Fruškoj Gori bez da se umaraju. Nisu svi vični biciklisti i u kondiciji.

Šta se dešava ukoliko se neko povredi?

Bilo je slučajeva, naravno, da su se posetioci povređivali, ali to je sastavni deo sporta. Mi ne možemo da odgovaramo za njih, Bike park je otvorenog tipa, a na tabli je jasno naznačeno da se svi koji dođu da voze u stvari bave rizičnom aktivnošću i da voze na sopstvenu odgovornost. Obavezni su da imaju svu zaštitnu opremu i adekvatan bicikl za to. Dešavale su se nezgode ranije, ali je sanitet na licu mesta bio bukvalno za manje od deset minuta. Rizik uvek postoji u svemu, taj sport jeste rizičan, ali za nekog ko je iskusan, manje.

Kakve mogućnosti sada imaju mladi s obzirom na to da imaju gde da treniraju? Kako funkcionišu takmičenja, možemo li parirati dugim državama?

Na žalost mislim da ne možemo, daleko smo od toga da možemo u tom sportu da pariramo ,iako imamo infrastrukturu. Moja generacija je poslednja, a možda i pretposlednja, gde gejming nije uzeo maha. Klinci su toliko zapucani u kućama, stalno su za kompjuterima, telefonima. Cela priča vožnje bicikla sa drugarima u prirodi nema tog smisla kog je imalo za moju generaciju, kad sam odrastao i kad sam odlepio na bicikl i nisam nikada prestao da ga vozim. Mislim da je do toga, a ne do infrastrukture, pošto je, eto, sad imaju. Mislim, ima tu klinaca koji dolaze, ali to je ništa u poređenju recimo sa Hrvatskom, Osijekom, koji ima ozbiljan festival ekstremnih sportova Panonian Challenge. Kroz taj festival kroz tri dana prođe oko dvadeset hiljada ljudi. Tamo je mnogo bolja situacija i uvek je i bila. A u svetu pogotovo, tamo je druga priča.

J.Mijatović

Možda te još zanima:

.

EcoMan 2023: I Oradio u trci za očuvanje prirode

Posle uspešne prve EcoMan trke, koja je održana u septembru prošle godine, udruženje Zeleni Sad odlučilo je da ovaj događaj…

.

Za četvoronožne heroje Novog Sada

Novi Sad je nedavno postao bogatiji za još jedan mural. Ovog puta delo je posvećeno napuštenim psima, a svoje mesto…

.

Elektro zvuk na Oradiju petkom od 22

Nova muzička emisija koja je prošle nedelje krenula na O radiju zove se Floating Sounds, a uređuje je Čaba Horvat.…

.

Jedna Komuna za sve

Da li se i vama čini da u poslednje vreme mala preduzeća imaju tendenciju da privuku druga mala preduzeća, stvarajući…

.

Kezz: Kvalitet vremenom ispliva

Tamaru Ristić Kezz dosad ste sigurno upamtili po glasu i energiji. Pre nekoliko godina započela je svoj muzički put, oduševljavajući publiku…

.

Elektronska koža koja rekreira osećaj dodira

Naučnici iz Singapura su napravili elektronsku kožu koja može da se koristi na robotima i pirotetičkim pomagalima. Njena specifičnost je…

  • 10:45 Prava stvar
  • 11:00 Dnevna soba
  • 12:00 Pre podne na O radiju
  • 12:30 Album nedelje
  • 12:45 Lampica

Anketa

U kojoj formi najčešće pratite Oradio?

Oradio logo