Kultura
Turneja: Gwyn i sedam gitara
Svetski priznati bluz gitarista Gwyn Ashton trenutno je na turneji, a Novi Sad je već drugi put bio na listi gradova koje je posetio. Australijski pevač, tekstopisac i gitarista vratio sa potpuno novim live solo nastupom, kojim promoviše svoj poslednji album Radiogram. Novi solo koncept mogla je čuti ekipa koja se 20. oktobra okupila u Firchie Think Tank studiju, a nastup je obuhvatao širok spektar električnih i akustičnih gitara, efekata (loopers, octave dividers) i bas bubnja, koji "daju puni teški zvuk one-man banda".
Gwyn je pre nastupa došao i na O radio, do duše samo sa dve gitare od sedam koliko ih nosi na turneju, a jedna od stvari koja je obeležila dosadašnju njegovu karijeru je i činjenica da ga je francuski magazin "Guitar Part" 2001. godine proglasio za trećeg među najboljim gitaristima godine, odmah iza Jeff Beck-a i Gary Moore-a. Njegova dva uzastopna albuma su se našla na listi Amazonovih top 100 albuma.
Za jedan od njih, koji nosi naziv Prohibition, a posebno za pesmu sa ovog albuma Road is my Religion, Gwyn kaže da su "prilično autobiografske".
"Još u Australiji je bilo momenata u mom životu kada smo se u nekoliko godina preselili 28 puta pa sam navikao na selidbe i putovanja. U Englesku sam došao prateći svoje muzičke interese, jer se mnogo više bluza dešavalo ovde nego u Australiji, koja je veličine Evrope, a ima populaciju otprilike kao London", rekao je Gwyn za O radio.
Kako nam je ispričao, bluz je definitivno baza njegove muzike, iako se ne svodi sve samo na taj jedan žanr, ali je to osnova koju konstantno istražuje i koja ga svaki put vraća sve dalje u muzičku prošlost, do Charlie Patton-a i Roberta Johnsona.
"Ali to ne zanči da ne volim moderne stvari. Na primer Jack White je među mlađim muzičarima nešto što mi je baš kul", kazao je Gwyn u razgovoru sa Vuletom.
Sedam gitara koje nosi sa sobom po svetu koristi da bi za svaku pesmu mogo da kreira jedinstven zvuk. U studio O radio poneo je dve, jednu staru havajsku drvenu gitaru, i jednu metalnu koju koristi da bi postigo teži zvuk.
"Ova metalna gitara je napravljena 1931. i prilično je stara. Kupio sam je u Americi u San Dijegu na internetu. Bila je potpuno skršena i slomljenog vrata. Bilo mi je mal'te ne žao te gitare, kao da je zaboravljeni pas pored puta, pa sam je ja podigo odatle i sredio, udahnuo joj život. Zvuči sjajno", kazao nam je Gwyn.
Prema njegovim rečima, trenutno u Australiji radi na novom akustičnom albumu, koji će pred publiku izači sledeće godine.
"Biće to saradnja sa nekim ljudima, među njima i sa gitaristom iz Australije Chris Finan-om, koga sam poznavao još dok sam odrastao i on je nešto najbliže mom mentoru. On je još uvek tamo i još uvek sjajno svira, a takođe je i odličan perkusionista, pa ćemo zajedno dobiti jedinstven zvuk. Chris je nekada davno svirao i za indijski bend, u kojem je bio jedini belac, pa je naučio da koristi razne udaraljke, od indijskih do turskih", isričao je Gwyn.
U Firchie Think Thank studiju Gwyn je osim svog solo nastupa učestvovao i u jam session svirci, na kojoj su mu se pridružili i neki novosadski muzičari, a cela svirka je snimljena.
Gwyn je u našem studiju odsvirao dve pesme. Poslušajte a i pogledajte kako zvuče.
M.L.