Kultura / Pozorište
Infant: kritika države
Sinoć su na Infantu igrale predstave "O s(a)vesti" Sanje Krsmanović Tasić, o novinarki Dadi Vujasinović koja je otvoreno, jasno i istinito pisala o događajima na političkoj i društvenoj sceni naše zemlje tokom devedesetih i "Moje nagrade", Маје Pelević i Slobodana Beštića - priča o odnosu države i književnosti.
"Protiv rata devedesetih mogla sam na artikulisan način kroz pokret da progovorim u Dah teatru, pozorišnoj laboratoriji, odnosno alternativnoj trupi, a nakon dosta godina sam opet došla u fazu kada tragam upravo za tim – smislenim pokretom koji emituje emociju. Tražila sam da na nesvesni i vrlo specifičan način svojim telom na sceni progovorim možda čak i još jače nego rečima. I upravo zato je forma predstave esej u pokretu", kaže glumica i rediteljka Sanja Krsmanović Tasić za O radio objašnjavajući kako je u pokret "prevela" priču o novinarki lista "Duga" Dadi Vujasinović koja je izveštavala sa ratišta i pod nerazjašnjenim okolnostima izgubila život u tridesetoj godini.
Predstava je ostavila jak utisak i jasno je ono što se govori, iako se ne izgovara mnogo. Na početku predstave se izvodi ono što bi trebalo na kraju, odnosno fusnote, čiji red izvođenja bira publika.
Sa Sanjom Krsmanović Tasić smo razgovarali i o položaju žena u pozorištu, pa je ona rekla da se tokom vremena ispostavilo da su žene mnogo hrabrije u odnosu na "jači" pol.
"Savremenim pozorištem su se u početku uglavnom bavili muškarci, ali poslednjih godina žene su više posvećene, vode trupe, brojnije su - to su snažne individue. Ženski rukopis uvek nosi određeni senzibilitet i drugačije sagledavanje, a kada sam dobila nagradu za predstavu "O s(a)vesti" na festivalu Patosofiranje, oni su rekli da se ta nagrada dodeljuje autoru ili umetniku sa najvećim m...ima", dodala je Krsmanović Tasić.
Predstava "Moje nagrade" je priča o piscu Tomasu Bernhardu koji tokom godina dobija mnoge nagrade koje deli država, međutim način izbora laureata nagrada i odnos države prema književnosti je do tančina opisan u svojoj skandaloznosti. Zato je Bernhard u konstantnoj dilemi da li da primi nagradu ili ne.
Priča je zanimljiva, ali predvidiva. Međutim, ono što ovu predstavu svrstava u one sjajne jeste jedan od najefektnijih završetaka sa jasnom porukom koliko je pisac, individua mali u odnosu na sistem.
Sofija Balać Jasna Žugić