Društvo / Zdravlje
ISPOVEST: Život sa HIV-om
Najveća diskriminacija zaraženih osoba je u zdravstvu
"Plašim se da nadalje neće biti pokrivena priča o diskriminaciji osoba koji žive sa HIV-om, a to je deo koji najbolje možemo pokriti mi koji smo u toj situaciji. Naše društvo je napredovalo u podršci HIV pozitivnim osobama. Malo smo uspeli da unapredimo odnos okoline, ali ni izbliza koliko bi trebalo. HIV više nije toliko zdravstveni koliko je socijalni problem" - Boris Kovačić
foto: becuo.com
Preko 14 godina Subotičanin Boris Kovačić živi sa virusom HIV-a. Da mu je pre tog perioda neko rekao da će ostatak života provesti pritisnut pretnjom jedne jedne od najopasnijih bolesti čovečanstva, nikako ne bi verovao. No, jedan besplatan test pre dekadu i po naprosto ga je prestravio.
- Ta 2001. godina najgora je u mom životu. Bez ikakvih vidljivih znakova da sam inficiran, otišao sam na testiranje iz čiste radoznalosti. Taj trenutak kada sam vide pozitivan rezultat, prestravio sam se i shvatio da će mi promeniti život. Ono čega nisam bio svestan je da će ga promeniti ovako drastično – kaže za O radio Boris Kovačić.
Da nije imao podršku porodice, kakvu kaže da je imao, ko zna kako bi pregurao prvu godinu saznanja o inficiranosti.
- Ja sam čovek koji voli da podeli svoje probleme sa okolinom i, na moju veliku sreću, za razliku od većine koja to mora da izgovori, u porodici sam naišao na podršku. Ta podrška je bila svih ovih godina najvažnija stvar. Kroz lečenje, terapije, moj aktivizam, podrška okoline bila je moje gorivo, a bez nje danas sigurno ne bih pričao sa vama o ovome – objašnjava Kovačić.
Šira okolina nije bila tako prijemčiva i Boris kaže da se do sada sretao sa brojnim problemima koji su mu dodatno zagorčavali život.
- Ja sam zdravstveni radnik, a u zdravstvu sam prošao kroz najgoru moguću stigmatizaciju koju možete zamisliti. Bilo je tu i diskriminacije u vezi s mojim HIV statusom. Svu energiju danas koristim da to promenim. Poslednjih godina je postignut neki napredak, ali se bojim kada sledeće prestane finansiranje preventivnih aktivnosti u Srbiji, da ćemo se ponovo zatvoriti među svoje zidove – tvrdi Kovačić.
Država bi trebalo od nevladinog sektora da preuzme brigu o prevenciji od HIV-a i AIDS-a, ali i zaštitu inficiranih i bolesnih ljudi. Kovačić kaže da bi seksualno vaspitanje u školama svakako doprinelo širenju svesti.
- Plašim se da nadalje neće biti pokrivena priča o diskriminaciji osoba koji žive sa HIV-om, a to je deo koji najbolje možemo pokriti mi koji smo u toj situaciji. Naše društvo je napredovalo u podršci HIV pozitivnim osobama. Malo smo uspeli da unapredimo odnos okoline, ali ni izbliza koliko bi trebalo. HIV više nije toliko zdravstveni koliko je socijalni problem. – naglašava Kovačić.
Srbija je, inače, jedina zemlja koja HIV pozitivne ljude tretira kaznenim odredbama, a tek je nekoliko firmi olakšalo tretman zaraženih u svom okruženju.
- U svim ostalim firmama nam sledi momentalni otkaz kada se sazna za bolest, a o dobijanju posla nema ni govora – tvrdi Kovačić. – Imamo još puno toga da radimo, ali nisam siguran ko će to nadalje da radi.
Kovačić je predsednik organizacije “Stav plus” i aktivno se bori za poboljšanje svog i statusa drugih obolelih. Sa druge strane većina zaraženih i dalje živi u strahu od stigme.
- Troje ili četvoro ljudi javno govori o svojoj bolesti, dok većina ostalih to ne sme da prizna čak ni svojim porodicama. To je problem koji ćemo jako teško promeniti. Na tome možemo da radimo mi koji smo se otkrili, da objasnimo koliko je važna ta podrška okoline, kako bliže tako i šire – kaže Kovačić.
Petar Klaić