...
TRENUTNO16:45 - 17:00Prava stvar

Društvo / Intervju

Prevazilaženje jazova - ideal kome treba težiti

27.04.2017.

Darko Tuševljaković ovogodišnji je dobitnik Evropske nagrade za književnost za roman Jaz, koji je pre nekoliko meseci objavljen u izdanju Arhipelaga. Jaz je snažan društveni roman o Srbiji devedesetih godina i s početka novog veka, kao i o mladoj generaciji razapetoj između odlaska i opstanka u vlastitoj zemlji. O ovoj i sada aktuelnoj temi, kao i o značaju nagrade razgovarali smo autorom. 

.

Šta za vas znači ovo prestižno književno piznanje?

Svako priznanje na neki način predstavlja odraz pažnje bilo profesionalne ili čitalačke publike. To je nešto što umetniku uvek imponuje i što umetnik traži. Mislim da se ponekad zaboravlja to da umetnik ne stvara za svoju fioku, zid ili garažu, već mu je potrebna povratna informacija od javnosti. Nagrada je upravo to. To znači da je neko obratio pažnju na vaše delo, da ga je vrednovao i da mu se zapravo dopada to što radite. S te strane može da bude samo podsticaj u mom daljem radu. Zanimljivo je da je ova nagrada, kao internacionalna, u svojoj definiciji opisana kao podsticajna. S druge strane to podsticajno se odnosi i na evropske izdavače kojima se zapravo preporučuje da obrate pažnju na tih dvanaest knjiga koje su osvojile ovu nagradu. Jedan od ciljeva te nagrade je razbijanje jezičkih i nacionalnih barijera, odnosno podrazumeva da odabrane knjige budu prevedene na neke evropske jezike. Mislim da je to važno u kontekstu domaće književnosti uopšte jer kada pričamo o prevedenoj književnosti najviše čitamo anglosaksonsku, francusku, nemačku i nešto malo španske, ali šta mi zapravo znamo o savremenoj grčkoj književnosti, silandskoj ili poljskoj. Mislim da o tome ne znamo mnogo i upravo ovakvi projekti znače jer će doneti neke pisce nama i neke naše pisce odneti u druge zemlje.

Rekli ste da  suština priče u romanu dovoljno univerzalna za sve. Nesporazumi i neslaganja postoje u svima nama, bez obzira na to ko smo i odakle smo. Oko čega nesporazumi i neslaganja?

Sam naslov romana Jaz ukazuje da ima nesporazuma i neslaganja. Mislim da sam u romanu pokrio razne vrste tih konflikata. Od generacijskog jaza i nerazumevanja u okviru porodice, između, na primer, oca i sina, supružnika, polova, različitih nacija, poimanja istorije i onoga što nam se desilu u poslednjih dvadeset godina. Cilj mi je bio da skrenem pažnju na to koliko je zapravo teško ostvariti iskrenu i kvalitetnu komunikaciju čak i među najbližim osobama. Želeo sam da dovedem u pitanje koliko mi zapravo poznajemo jedni druge. I u skladu sa tim, koliko poznajemo sebe i koliko smo spremni da se suočimo sa našim manama i nedostacima, jer odatle možda taj osnovni jaz i kreće. Kada bismo bili u stanju da iskreno popričamo sa samim sobom možda bi onda komunikacija sa drugim tekla lakše, jazovi bili manji ili potpuno nestali. Čini mi se da to jeste jedna univerzalna tema koju sam smestio u veoma konkretne situacije jedne porodične drame, koja je po svom temperamentu i sentimentu vezana za naše podneblje, za devedesete i dvehiljadite. Vreme kojeg se svi sećamo sa dobrim ili lošim uspomenama. Tema i način njene obrade je vrlo bliska čoveku sa ovih prostora, prepoznaće se u mnogim situacijama. S druge strane opštost tih tema mislim da je takva da može da bude razumljiva i na drugim terenima, područjima i jezicima.

knjigaa jpg

Čini se kao da ste pisali o sadašnjoj situaciji pošto je slična, da ne kažem potpuno ista?

Možda je to taj deo univerzalnosti. Neke stvari koje mislimo da pripisujemo nekom prošlom vremenu lako će se ispostaviti da nisu promenjene, nimalo unapređene i prevaziđene. Postoje neke teme kojima se očigledno večno bavimo, uz najbolju želju da ih prevaziđemo, pitanje je koliko je to zapravo dug proces i koliko će nam vremena biti potrbno za to ako ćemo uopšte ikad uspeti da ih prevaziđemo. Ja ne gajim iluziju da će određeni jazovi moći da se prevaziđu, ali to jeste ideal kojem bi trebalo da težimo. On podrazumeva nešto što nisam siguran da posedujemo u dovoljnoj meri, a to je zapravo sposobnost da budemo načisto sa samim sobom. Mislim da je to trajni proces i da je bitno da se trudimo da prevaziđemo stvari, što se više budemo trudili problemi će da budu manji ali nikada u potpunosti neće nestati.

Da li ste razmišljali o tome da Jaz prenesete u pozorište?

Do sada nisam imao mnogo iskustva sa prebacivanjem iz jednog žanra u drugi, iz jedne umetničke forme u drugu. Od mog prvog romana jeste nastala radio drama i to mi je bilo vrlo zanimljivo da vidim, odnosno, da čujem. Malo sam sarađivao i na dramatizaciji tog teksta i to je bilo zanimljivo iskustvo. Ali ne mogu da kažem da sam razmišljao kako bi Jaz funkcionisao kao pozorišna predstava, samim tim što nema mnogo likova i što su lokacije svedene to bi verovatno bilo izvodljivo.

Kako pokrenuti mlade ljude na kreativno razmišljanje i delanje?

Ja bi se tu ograničio na pisanje i na književnost. Mislim da je u drugim umetnostima to zaživelo, da postoje kreativne radionice. Kod pisanja je to malo nezgodno, često pominjem to da imate profesionalnog slikara, vajara, muzičara, imate akademske umetnike. Ali ne postoji akademski pisac, postoji profesionalni pisac, to su oni ljudi koji žive od pisanja a njih je vrlo malo. Šteta je što se kod nas pisanje ne shvata malo više kao zanat i potrebno je to učiti i trenirati. Kada bi se to tako shvatilo možda bi zaživele neke radionice i škole pisanja. Toga ima nešto malo u povoju, ali je zapravo vrlo nerazvijeno. Siguran sam da bi se mladi ljudi zainteresovali za taj vid igre, jer to je bez ikakve obaveze jer vas niko ne tera da idete na bilo kakvu radionicu i onda posle da budete pisac. Postaćete pisac ako sami uvidite da ste kao prvo dobri u tome. To jesu stvari koje mogu da zainteresuju ljude, da im pomognu i daju praktične savete jer ne treba praviti misteriju tamo gde je nema.

vv jpeg

Foto: Vice

Kako ih pokrenuti na kritičko mišljenje putem pisane reči. Ima li ona i dalje istu jačinu kao nekada?

Ne mislim da književnost, pogotovo ne danas u 21. veku ima dužnost ili obavezu da komentariše svet na jedan izravan način, da daje kritiku ili bude za ili protiv nečega. Tada rizikuje da postane propovedništvo i mislim da često gubi na umetničkoj vrednosti. Postoje određeni žanrovi kojima je praktično u opisu da se bave time, društvena satira. Ali nije sve satira. Mislim da umetnik ima slobodu da se bavi ili da se potpuno ne bavi time. Nije on prorok niti tumač ove naše stvarnosti, on bi trebalo da nam ponudi nadogradnju na tu stvarnost. Ja mogu da cenim nekoga ko je oštar, ko se bavi našom svakodnevicom i problemima koji nas okružuju ali to ipak mora da bude uobličeno u umetničku formu. Ali se onda postavlja pitanje koliko je to umetnost i književnost a koliko je samo neko imao nešto pametno da nam kaže. Ne mislim da takvih stvari nedostaje, takvih pisaca će biti, a to koliko će biti kvalitetni zavisi samo od toga koliko su umešni u svom poslu. Čak i ako ih nema ne mislim da umetnost pati zbog toga.

Koje vreme potrebno da roman sazri?

Mislim da je to prilično individualna stvar. Ja imam neko iskustvo, dva romana iza sebe. Ali ono što sam uspeo da zaključim iz dosadašnjeg rada jeste da svaki roman započinjete od nule u smislu da iskustvo pisanja prethodnog romana ne mora nužno da vam pomaže jer prosto nisu iste stvari. Ako vam je za prethodni roman bilo potrebno godinu dana ne znači da će vam za sledeći trebati isti vremenski period. Možda ćete ga napisati za četiri meseca a možda za tri godine. Bitno je razmišljati o pisanju, baviti se idejama, sve zapisivati i na kraju će nešto ispasti od toga ako imate dovoljno volje i želje da to uradite.

Planovi za dalje?

Ispostavilo se bez nekog prevelikog planiranja da je to zbirka kratkih priča koja će nadam se biti gotova do Sajma knjiga. U pripremi je i novi roman. Ako nastavim ovim tempom biće zbirka roman, zbirka, roman (smeh).

Tonski intervju poslušajte u plejeru.

Jelena Mijatović

Možda te još zanima:

.

Vredi pročitati: Život za životom

Darko Tuševljaković ovogodišnji je dobitnik Evropske nagrade za književnost za roman Jaz, koji je pre nekoliko meseci objavljen u izdanju…

.

Petru Klaiću godišnja nagrada NDNV za analitičko novinarstvo

Novinar O radija Petar Klaić, dobitnik je ovogodišnje nagrade Nezavisnog društva novinara Vojvodine (NDNV) za analitičko novinarstvo, jer, kako je…

.

Vredi pročitati: Ani Erno "Jednostavna strast"

Jovan Jakšić je pesnik, kantautor i performer. Po zanimanju menadžer u umetnosti, zaposlen kao producent u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine.…

.

U novinarstvo se ne ulazi iz interesa, već da društvo bude bolje

Tamara Todorović dobitnica je godišnje nagrade Novosadske novinarske škole "Marina Kovačev" u kategoriji istraživačkog novinarstva. Novinarka Južnih vesti može da…

.

Književni konkurs Andra Gavrilović

Resavska biblioteka u Svilajncu raspisala je književni konkurs "Andra Gavrilović 2023" za književno stvaralaštvo na srpskom jeziku u dve oblasti: pripovetka…

.

Petar Klaić dobitnik nagrade za etičko izveštavanje o mentalnom zdravlju

Novinar i voditelj Oradija Petar Klaić dobitnik je ovogodišnje nagrade za etičko izveštavanje o mentalnom zdravlju, u kategoriji radio prilog/podkast, po…

  • 16:20 Popodne na O radiju
  • 16:30 Tehnologija
  • 16:45 Prava stvar
  • 17:00 Dnevna soba
  • 18:00 Popodne na O radiju

Anketa

U kojoj formi najčešće pratite Oradio?

Oradio logo