.
Trenutno
Škripa
 Dušan Majkić
Društvo / Intervju

Nit Za Bit: Muharem Bazdulj

06.09.2015.

Jedinstvena kultura ruši zidove

Uvijek bih svakog aspiranta na ulazak u književnost savjetovao da on ili ona raščiste šta zapravo žele. Treba voljeti umjetnost u sebi, a ne sebe u umjetnosti. Cilj je, kao što je govorio Fokner, da se mladi ne takmiče sa bilo kim, bio to mrtvi klasik ili najveći živući pisac, već da se takmiče sa samim sobom. Ako si ti svjestan da je tvoja druga pjesma bolja od prve, treba da nastaviš. Nije ideja u tom da se nužno svima dopadneš ali ako te u tu stvar tera neka unutrašnja potreba, postoji velika mogućnost da to što radiš ima smisla. 

.

foto: Petar Milošević

"Tema Prvog svjetskog rata je jako živa još uvijek, iako se činilo da će popularnost toga da opadne. Svetislav Basara je objavio roman koji tematizuje Sarajevski atentat, nakon što je najveći dio oko godišnjice medijski potrošen. Suštinska važnost neke godišnjice je u njenoj političkoj relevanciji za današnji trenutak. Tako je i 1914. globalno imala relevanciju zato što je ta vrsta arhitekture moći u svijetu slična kao i pre sto godina i postavlja pitanje - ako je istorija učiteljica života, da li se išta naučilo", govori nam novinar, pisac i prevodilac Muharem Bazdulj, s kojim se družimo nakon upravo održane regionalne književne konferencije BookTalk, u organizaciji novosadske Kolor pres grupe.

Naš sagovornik smatra da nam jubileji vredni ispitivanja tek slede:

"Iako se Jugoslavija formalno raspala prije četvrt stoljeća, taj jugoslovenski okvir je još neispitan. Slede godišnjice Krfske deklaracije i formiranja Jugoslavije i bilo bi dragocjeno kada bismo se u naučnoj i široj javnosti vratili na te trenutke. Na primer, susrete Nikole Pašića, Ante Trumbića i tako dalje, to je puno toga što nas muči u regionu, a problemi koji se danas javljaju mogu da se naslute ako se istorijski vratimo u trenutak kada je sve započelo.

Zašto smo, paradoksalno, bliži Prvom svetskom ratu danas, nego pre 50 godina?

- To je posledica velikog zbira okolnosti. Ne zaboravimo, kada je bila 50. godišnjica to je bilo neposredno nakon Kubanske krize oko Zaliva svinja i tada se pokazalo, da u situacija koja je prijetila da bude okidač za treći svjetski rat, da je politikom Hruščova i Kenedija to izbegnuto. Da se vratim na metaforu Kristofera Klarka, tada se pokazalo da Hruščov i Kenedi nisu mjesečari.

Koliko god hladni rat bio specifična istorijska formacija, pokazalo se da je svijet 60-ih bio stabilniji. Četvrt stoljeća nakon pada Berlinskog zida broj igrača koji oblikuju geopolitičku mapu svijeta je veći, ima ih pet ili šest, i ponovo na rubovima imperija imamo sukobe, ponovo imamo opasnost da neki od manje ili više ograničenih sukoba ostvare globalni uticaj.

Godina 1964. je posebno zanimljiva iz našeg, jugoslovenskog ugla?

- Kako kaže Dejvid Džejms, Gavrilo Princip i drugovi su sanjali zajedničku državu i bili bi ponosni na to ostvarenje u onim godinama kada je ta država bila ponosna na njih. Ako se igramo post festum, mogli bi reći da je 1964. možda zlatno doba Jugoslavije, iz više razloga. Nakon što je završen Drugi svjetski rat, kada je jugoslovenski totalitarni aspekt bio istaknutiji, 1964. je krenula liberalizacija. Jugoslavija je ekonomski imala veći rast od Japana, renesansu u umetnosti i još nešto – viziju umjetničkih i kulturnih elita o jedinstvu zemlje čega je, a posebno mi je milo što to kažem za novosadski medij, simbol upravo Novosadski dogovor.

baydulj1 jpg

Već 1967. Deklaracijom o hrvatskom jeziku dolazimo praktično do odustajanja od Novosadskog dogovora. Ozbiljni slavisti i istoričari tvrde da je Jugoslavija nastala prvo u sferi kulture, pa se ovaplotila u politici. Tako je i raspad počeo prvo u sferi kulture. Ako se igramo projekcije, ta 1964. bila je kao u Borhesovoj pričama, postoji trenutak u životu svakog čovjeka kada njegov život dosegne smisao i suštinu, moguće da je bila takva i za jugoslovenski projekat.

Moraju li mladi računati na jedinstven kulturni prostor regiona kako bi izbegli zamke nacionalizma?

- Tu se slažem. Naročito ako govorimo o mladima sa hipotekom zločina i siromaštva, oni tu luka nisu jeli i luka nisu mirisali. Oni što se političke balkanizacije prostora nemaju ništa ali ih ništa ne sprečava da, se u kontekstu kulture, ponašaju kao pre sto godina, kada su isto postojale državne granice. Tada su gimnazijalci u Beogradu čitali Petra Kočića koji je živio u Banjaluci, a gimnazijalci iz Banjaluke su čitali Milana Rakića i to se odnosi na književnost i one oblike umjetnosti koj tada nisu postolai.

Klinci u Hrvatskoj slušaju Marčela, u Srbiji Edu Majku. Kroz tu svijest, da je to jedinstven kulturni prostor, a jeste, treba sarađivati. To se najbolje vidi kada pored toliko potrošenog novca i energije da se zidovi dignu - to nije uspjelo.

Šta bi tinejdžerima rekli o Prvom svetskom ratu i Gavrilu Principu, a da možda ne piše u regionalnim udžbenicima?

- U periodu krajem 19. i početkom 20. veka Balkan je bio jedini prostor Evrope koji je bio kolonijalni posed, kao što su to bili Afrika, Azija i Južna Amerika. U tom kolonijalnom posedu prvi put se formirala generacija koja nije željela da bude u podrijeđenom položaju u odnosu na, mogu reći, rasu koja se proglasila gospodarima. Sam čin atentata je čin pobune protiv takvog poretka, a rat nije rezultat atentata nego je atentat učino mogućim da se već postojeće tenzije između kolonijalnih sila dovedu do pucanja.

Da se razumijemo, kada je rat počeo Druga internacionala je imala ideju da pozove radnike, da nemački radnik bude solidarniji s ruskim ili francuskim, nego sa svojom kraljevskom ili vladarskom kućom, ili krupnim kapitalistima. Pokazalo se da je, nažalost, klasna solidarnost bila iluzorna, manje čvrst kohezivni faktor nego ideja, ako hoćete banalno, jedinstvenosti krvi i tla i nacionalne solidarnosti.

Da li je moguće da Princip istovremeno bude terorista i narodni heroj?

- Sam Gavrilo Princip ne bi imao ništa protiv (smeh). Kao što su srpski i hercegovački ustanici u Nevesinju sami sebe 1875. nazivali ustašama, jer je bila sinonim za ustanik, kao što je kukasti krst nekada u Indiji bio simbol plodnosti, ali ga je Hitlerova zločinačka politika zauvek stavila u novi kontekst, isto tako, riječ terorista, koja je početkom 20. veka imala jednu vrstu maltene pozitivne aure, ona je prvenstveno napadima 11. septembra postala markica koja nosi iskljjčivo negativan efekat.

Mislim da zato danas ima nečega pokvarenog i podlog, jer Princip nije terorista u današnjem smislu riječi. Čini mi se da se tu upliće neka vrsta zle namere i podsjeća me na pokušaj da se istorija dnevnopolitički zloupotrebi.

Pojasnite mladima ironičnu tezu da EU svi više liči na Austrougarsku monarhiju?

- Austrougarska je bila administrativno strašno komplikovano uređenje. Kada čitate književnost tog doba, vidite da je dvor u Beču otuđen od stanovnika carstva, od Lavova do Salcburga. Na sličan način danas imate otuđene centre moći u Briselu koji de fakto imaju užasan uticaj na živote ljudi, od Irske do Poljske. Postoji administrativna komplikacija i ne zna se ko je odgovoran. Vidite po izbegličkoj krizi da se ne zna ko tu pije a ko plaća. Da li Viktor Orban ima ikakvu obavezu prema Briselu ili ne, da li Brisel upravlja zemljama članicama ili se one prave da priznaju nekog suverena iznad njih.

Šta su nam pokazale izbeglice i da li će simbolički sruštiti "tvrđavu Evropu"?

- Pokazali su nam da se vrlo malo u ljudskoj prirodi menja. Evo vam jedna analogija, kada je francuski pisac Le Klezio dobio Nobelovu nagradu za književnost, u pristupnoj besjedi je rekao da čovečanstvo napreduje i siguran je da ne bi izbio Drugi svjetski rat da je postojao internet, zato što je izbio, zbog medijske manipulacije, a danas je to nemoguće zbog velikog broja izvora informacija. Kada sam prvi put pročitao taj govor analogija mi je delovala šuplje i neuvjerljivo.

bazdulj4 jpg

Mi danas, zahvaljujući sienenovima, silnim blogovima, vrlo dobro znamo šta se dešava u Siriji, Avganistanu i Africi i ponovo izbjeglice bivaju dočekivane ogradama, zidovima i predrasudama. A da li će srušiti tvrđavu Evropu? Svaka individualna priča je sama po sebi humanitarna katastrofa. Ako govorimo o Evropi kao ideji i sistemu vrijednosti, Evropa sama sa sobom mora to da raščisti. Tu se polaže ispit. Možda je ovo dobar istorijski momenat, neću reći razlog za optimizam, zato što se upravo Njemačka, koja je pre 60 godina bila "najgora od sve djece", sada jedina ponaša u skladu sa humanističkim vrijednostima.

Kako da mladi talentovani pisci i pesnici steknu pažnju i proguraju svoje delo?

- Uvijek bih svakog aspiranta na ulazak u književnost savjetovao da on ili ona raščiste šta zapravo žele. Treba voljeti umjetnost u sebi, a ne sebe u umjetnosti. Imate tu vrstu dihotomije, s jedne strane vašu participaciju u jednu oblast svjetskog duha, a s druge neku ideju, da banalno kažem, slave. Ne osuđujem ove druge, ali prvima, koji su to ozbiljno shvatili, savjet je rad, rad na sebi, strpljenje, rad na tekstu i vlastitom uzdizanju i, ako hoćete, jedna pa skoro sujevjerna vjera da prava vrijednost bude pronađena i bez posebnog PR-a. A drugima bih rekao da napišu nešto politički provokativno i prijave se u Velikog brata.

Koje opasnosti vrebaju neafirmisanog autora na brdovitom Balkanu?

- Jedna od opasnosti je ideja o potrebi brzog uspijeha. Ljudi prebrzo odustaju, ako priča ili tekst ne dosegne odjek pomisle da nisu talentovani. Cilj je, kao što je govorio Fokner, da se ne takmiče sa bilo kim, bio to mrtvi klasik ili najveći živući pisac, već da se takmiče sa samim sobom. Ako si ti svjestan da je tvoja druga pjesma bolja od prve, treba da nastaviš.

Nije ideja u tom da se nužno svima dopadneš ali ako te u tu stvar tera neka unutrašnja potreba, postoji velika mogućnost da to što radiš ima smisla. Ako ti se čini da je književnost način da stekneš drugu vrstu simboličnog kapitala, ako ti se čini kao najlakši način da izađeš iz prosjeka, onda si na pogrešnom putu. Ključ je u otkrivanju onoga šta zapravo želiš da radiš i kako tvoja sklonost tebe mijenja, a ne u eventualnim posledicama tog delovanja.

Igor Mihaljević

 

 

.
Nakon bavljenja atletikom, mlada Novosađanka Milana Simić odlučla je da se oproba u sportskoj disciplini koja povezuje trčanje…
.
Somborski bend Neozbiljni Pesimisti stvorio je sopstveni muzički pravac koji su nazvali "anti global etno pank". Osnivač i frontmen…
.
Srbiju je konačno zapljusnuo novi talas kvalitetne pop-rok muzike. Na veliku sreću, svi ti izvođači su i koncertno aktivni. Serija…
Program
Kalendar događaja
Novembar 2019.
PonUtoSreČetPetSubNed
    
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
 
Anketa

Po istraživanju KOMS-a, 67 odsto mladih želi da napusti Srbiju. Da li ste među njima?